Gle vraga. I naša medicinska nauka je dovela do razvijanja tehnike TMS (transcranial magnetic stimulation) koja omogućava doktorima da privremeno paraliziraju male zone moždanog tkiva. Prvi rezultati su bili uspješni u privremenom liječenju depresije. Ostaje nam da čekamo dan kada će metoda Atlantiđana postati standard i za naše društvo.
Platon u svojim povijesnim spisima piše da su "Atlantiđani na vrhuncu svoje moći vladali svim otocima u Atlantiku, dijelovima američkog kontinenta, kao i Mediteranom: Egiptom i sjevernom Italijom." Jedna grupa, Mulani, koja je živjela na obali Maroka prije 12.000 godina ostavila je grobove sa neobičnim kamenim oruđima. Njihove fizičke karakteristike su slične drugim potomcima Atlantiđana: Berberima u sjevernoj Africi i Gauncima sa Azora.
Atlantiđani su izgradili sjajan Sveučilišni kompleks u Gradu Zlatne Kapije sa dva fakulteta: Fakultet Nauka i Okultni Inkal Fakultet. U prvom su se studirali medicina, matematika, mineralogija i drugi fakultativni predmeti. Inkal Fakultet su vodili svećenici iz Posejdonovog Hrama. Specijalizacije su bile u okultnim
fenomenima i naglasak je bio na spiritualnom razvoju studenata: astrologija, proročanstva, čitanje misli, interpretacija snova, prijenos misli, upotreba misaonih projekcija da bi se kreirali materijalni objekti. Studenti su učili da komuniciraju sa spirtualnim svijetom od koga su tražili savjete i pomoć u svim životnim pitanjima.
Tokom čitave povijesti Atlantide, ljudi su gradili i zatim se skupljali oko (najčešće) kružnih kamenih monolita. Moćni krugovi su simbolizirali sve-prisutni duh jednog Kreatora. To je bio izvor snage.
Izgradnja ovih posebnih duhovnih središta je bila kompliciran proces. Upotrebljavalo bi se samo kamenje sa posebnim sastavom. Kameni blokovi, stotinama tona teški, bi se prevozili sa velikih udaljenosti. Središta na kome bi se gradili su se određivala putem vizija i snova... i bili su energetska čvorišta. Obično bi centar objekta bio iznad podzemnih voda... Lokacije Sunca, Mjeseca i pojedinih zvijezda bi određivali raspored monolita. Kameni monoliti su imali dokazana medicinska svojstva; pozitivna energija Zemlje bi blagotvorna utjecala na duhovni i fizički omotač čovjekov.
Tajni rituali posvećeni duhovnim božanstvima su bili uobičajena praksa. Počast početku proljeća ("Nova Godina" ili "ponovno rađanje života") bila je centralni događaj. Tokom noći sa punim mjesecom, prisutni bi se okupili oko kamenih krugova, uzeli za ruke i pjevušili satima ... da bi podigli energetski nivo... dok je svećenik komunicirao sa duhovnim bićima iz druge dimenzije.
Atlantiđani su Sunce smatrali izvorom svijetlosti, topline i života. Na ljetni solsticij bi se organizirao posebni festival. Zajednica bi se skupila oko monolita prije zore i u pjesmi bi razdragani ljudi dočekivali Sunce pjevajući mu posebne himne i ode. Ova okupljanja su nekada bila posvećivana pojedincima, njihovoj želji da se oslobode sebičnosti i gramzljivosti. Uz recitacije svećenika, ostali okupljeni bi svoje misli i energiju smjeravali na izabranog, stimulirajući ga da se duhovno "pročisti".
Moderna oprema otkriva prisustvo misteriozne energije na drevnim religijskim područjima u Velikoj Britaniji. Intenzitet varira zavisno od vrste kamena, godišnjeg doba i doba dana. Ultrazvučni valovi su posebno jaki prilikom izlaska Sunca. Gausmetar, koji mjeri statično magnetno polje, pokazuje neobično visoku količinu elektromagnetne energije koja cirkulira oko kamenih blokova. Dodatni testovi demonstriraju da kameni blokovi djeluju kao "pojačivaći" (amplificiraju) energetske spirale.
Znanje koje je bilo neophodno za gradnju ovih kamenih središta se prenosilo sa generacije na generaciju Atlantiđana. Prijenos duhovnog i materijalnog znanja bio je direktan, mentalni. (Pismo, kao oblik primitivnijeg prijenosa znanja, se pojavilo kasnije u vrlo oskudnom obimu.)
Putovanja i migracije Atlantiđana na druge kontinente, dovela su do gradnje monumentalnih kamenih objekata na izabranim energetskim čvorištima. Vjerovanje da kamen absorbira energiju iz svoje okoline, a zatim je predaje onima koji izvode ritual, živjelo je i nakon potapanja Atlantide.
Ostaci monolita konstruiranih u dalekoj povijesti, nalaze se i danas od Francuske, Britanije, Irske preko Mediterana, Bliskog i Srednjeg Istoka, do Meksika i Perua. Kameni krugovi su održavani, zatim zamjenjivani novim generacijama. Primjera radi, arheolog Geoffrey Bibby procjenjuje da je čak devet različitih slojeva pohranjeno ispod monumenta Stonehenge u Engleskoj.
Naši davni preci su spoznali i vladali fenomenima koje mi, danas, tek počinjemo da maglovito raspoznajemo. Svećenci Atlantide su znali da energija kamenih blokova, iz vibracija nastalih korskim pjevanjem i ritmovima udaraljki (bubnjeva), pomaže u otvaranju svijesti. Naučili su da uspore svoje moždane vibracije sa 30 valova u sekundi na pola vala u sekundi. Na taj način bi ulazili u transno stanje u kome su mogli da primaju poruke iz spiritualnog svijeta. Komunikacija sa duhovnim svijetom bila je svakodnevna, a ne limitirana na povremene "religijske rituale".
Lewis Spence u svojoj obilno dokumentiranoj knjizi "The Occult Sciences in Atlantis" opisuje proces inicijacije budućih svećenika.
Nedaleko od Grada Zlatne Kapije, nalazio se "Labirint" - ogromna pečina, prvobitno nastala tisućgodišnjim djelovanjem lave i podzemnih voda. To je bila idealna sredina za izazove mladim Atlantiđanima. Svake godine su se pečini dodavali novi prolazi i prostorije.
(Slična pečina nalazi se na Azorima: Algor do Carvao in Terciera, dugacka 200 metara sa vrlo visokim svodovima.)
Tipična incijacija u Atlantskom Labirintu bila je fokusirana na koncept smrti i ponovng rađanja. Potencijalni kandidat ulazi u Labirint. U mraku dobija instrukcije da se popne u mali omeđeni prostor u kome se postavlja u fetalni položaj. Dane i dane tu provodi gladujući i meditirajući. Tokom devet tjedana, potecijalni kandidat doživljava realistične noćne more dolaska smrti. Nakon uspješno prebrođenog perioda, slijedi spiritualno ponovno rađanje i osjećanje elemenata zemlje, zraka, vatre i vode. Na koncu ovog perioda svećenici masiraju tijelo kandidata i primjenjuju magične instrumente da povrate život unutrašnjim organima. Sredinom sedmog dana devetog tjedna, subjekt je spreman za ponovno rođenje. Tijelo se okružuje sjajnom svjetlošću i simbolično se najavljuje ceremonijalno rođenje. Dostignut je visok nivo duhovne čistoće. Iz Labirinta, inicirani se odvodi na drugu stranu planine u kojoj buja život: egzotične ptice, cvijetni grmovi, drveće sa voćem, pitome životinje, bazeni sa mineralnom vodom... Iz tamne pečine u iluziju raja... "Fontana mladosti" i posebno izabrana hrana pomažu oslabljenom fizičkom organizmu da povrati fizičku snagu.
U slijedećoj etapi, u "Rajskom vrtu", kandidat se suočava sa borbom svoje logične misli s jedne strane, i intuicije. Uz niz primjera, kandidat se stimulira na oslanjanje na vlastitu intuiciju i nalaženje pravilnih odgovora. Ukoliko bi prošao i ove testove, onda bi Posejdonov Hram dobio novog iniciranog člana. Slijedi period studiranja: okultne nauke, ritualni simbolizam, spiritualno liječenje, levitacija, spiritualna komunikacija i druge vještine koje su se čuvale u tradiciji tisućama godina. Objekti Posejdonog Hrama bili su izvanredni. Zvjezdarnica je bila opremljena močnim teleskopima sa precizno izabranim lećama. U školskoj knjižnici su se čuvali stari zapisi. Meditacija i korsko pjevanje bili su dio obuke. Predavanje muzici i laganim instrumentalnim zvucima, izazivalo bi neopisivo uživanje i radost prisutnih i osjećaj povezanosti sa čitavim svemirom.
Dvadeset godina školovanja je bilo potrebno da se nauči držati intuicija i intelekt u harmoniji. Cilj je bio da tijelo, um i duh nauče raditi zajedno i uspješno, dajući individui maksimalnu unutrašnju snagu i moć. Među popularnim disciplinama bila je i kemija. Prije samog materijalnog procesa, bilo je neophodno da budući svećenici shvate njegovo spiritualno značenje i smisao. Kemičari su za cilj imali da nauče bit svih stvari... da postanu jedno sa Svemirom...da dostignu više nivoe saznanja... i onda da prodru u tajne priorode, života, smrti, beskraja...
Koristeći anorgansku materiju i prateći stroge procedure, vršili su eksperimente. Metali su im bili simboli pojedinih planeta i zvijezda. Zlato je označavalo Sunce: izvor života i ultimativnu perfekciju za kojom su težili. Imali su podrobno znanje o atomskoj strukturi materije: daleko superiornije od onoga sto se zbiva u današnjim laboratorijama.
Memorija o dostignućima Atlantiđana je ostala razbacana u bibliotekama i starim predanjima Egipta, sjeverne Afrike (Kartagine) i Grčke. Arapi su bili najvještiji kemičari jer su imali pristup starim tekstovima, kasnije uništenih knjižnica Aleksandrije i Kartagine. "Magnum Opus" je bila zbirka pisanih informacija nastala na bazi starih tekstova i uputa. U njemu se, pored kemije, mogu naći i slike čudnovatih ljudi, životinja, dizajna i simbola koji su pripadali nekom drugom, davno prošlom, svijetu.
Fragmenti okultnog i kemičarskog znanja Atlantisa dolazili su u ruke masonima i drugim tajnim društvima. Njihove tajne knjige pozivaju na obožavanje Sunca i vatre, kao i njihov interest za eksperimentiranje (kemija), brojeve i matematicke kodove.
Konačno, posljednji svećenićki nivo bio je "Magus", najviši stupanj svećenstva na Atlantidi. Završne zakletve su davane u "Holu Prosvjećenih", koji se nalazio na kraju Labirinta. Bio je okružen sa dvanaest malih kapela, svaka posvećena jednom od prošlih kraljeva. Visoki svodovi i bogato ukrašen oltar su dominirali prostorom. Veliki metalni gong je čekao na trenutak svečanog proglašenja. U trenutku udara u gong, zaglušujuća buka bi ispunila Labirint nalik na zvuk gromova.
Oni koji su dostigli stupanj Magusa, nakon više od dvadeset godina studiranja, iskustava i meditacije, postajali su svijesni vlastite besmrtnosti. Znali su da fizička smrt predstavlja samo trenutak transformacije u drugi, duhovni nivo. Imali su sposobnost da napuštaju svoje tijelo kada zažele tako da ga nisu shvaćali kao zatvor za dušu. Krečući se nastanjenim i nenastanjenim prostorima i vremenima svemira, širili su vlastita saznanja... da bi bolje služili svojoj, ljudskoj zajednici. Da li su kemičarski mitovi o pretvaranju "bezvrijednih" metala u zlato istiniti? Potvrdan odgovor bi značio jos jednu potvrdu postojanja izgubljene civilizacije Atlantide. Razmislimo kakav bi mi odgovor dali? Pogledajmo olovo, na primjer, i postavimo pitanje da li se od njega može napraviti zlato? Naša logična, "racionalna", lijeva, muška strana mozga, će odgovoriti negativno. Međutim, olovo je samo skup atoma. Kao i zlato. Otkrijmo tajnu formiranja različitih elemenata... i ostalo je samo stvar pretumbacije atoma i dobijanja metala po izboru. Otvorimo se desnoj, ženskoj, intuitivnoj strani.
I, odgovor će biti pozitivan.
i mislim da ću se zbog toga roditi još jednom, samo da bih na miru mogla da je istražujem.. 
)
