TRAGOVI



(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)​



TRAGOVI


Pre dve nedelje smo bili na svadbi. Macin kolega se ženio. Iako ga je ovaj moj ubedjivao da mu mi ne trebamo na veselju, da ima važnijih gostiju, mladoženja nije hteo ni da čuje.
„Šefe, nemoj da me vredjaš....reče ozbiljno, a onda šaljivo, kako ću da se oženim bez šefa i kolega iz smene?“
I tako, podjosmo. Dvojicu kolega pokupismo usput. Niko neće da vozi hahaha mada je ovaj moj dao sve od sebe da ih nagovori da neko od njih vozi. Danima je trajalo njihovo zezanje na tu temu, što u firmi, što preko mobilnih kad se ko seti neke zajebancije...a sve talentovani zaebanti hahaha od toga da mora da se zna ko je šef, da mu poveravaju svoje živote a to je velika stvar, da ga poštuju i nikad ga neće promeniti jer su tako sigurni kad ih on vozi, te da ima najbolja kola i ženu koja nema položen vozački, te da je sva odgovornost na njemu, tj. nema zajedničke odgovornosti, nego samo lične, a to je sve ono čemu ih on uči i za šta se zalaže hahaha. Dobacih da je najbolje da ih ja vozim, jes da im nisam šef al sam šefova žena hahahaa Milion njihovih i naših internih šala od kojih se smejalo dvorište.
Skupismo se svi u restoranu. Ekipa poznata, sve veseljaci, raznih starosti, karaktera, navika, života, a opet, ljudi koji skupa traju godinama i u dobru i u zlu. Mnogo toga divnog i tužnog su prošli zajedno. Rodjena, umiranja, bolesti, zidanja, popravljanja, veselja, problema sa decom, operacija, pomaganja svih vrsta kad kome treba u novcu, radu, prevozu, savetu, priči, smehu.....sve, sve što treba. Na sahrani Macinog oca, pa ubrzo i majke, selo nije moglo da veruje koliko je kola došlo iz Beograda. Zapucati 200km da bi ispoštovao nekoga je ogromna stvar, posebno u ovo današnje vreme oskudice i kada je svaki dinar kao kuća. Tragovi.

Svadba je divna, nasmejana, pozitivna. Maci su ova dvojica vazda nazdravljala sa rakijicama, pa sa špricerima, a on, gleda k’o mače na džicericu hahahaha Muzika odlična...imale su i splet južnjačkih pesama gde su sve pevačice (njih 3 od kojih je jedna svirala violinu i sve jako mlade) obučene u dimije, sa dairama u rukama igrale i pevale. Izigrala sam se sa društvom , baš onako, s merak. Naravno, sandale na baš visoku štiklu skinuh. Probala prvo sa njima, al’ kad je krenulo brzo kolce moradoh da ih se ratorsiljam iz bezbedonosnih razloga hahaha Ni po jada da sam jedina....kodža ženskinje igraše bose hahaha. Zagrle se ovi naši momci pa se vesele skupa. Mladoženja malo,malo pa dodje, a i otac mu, sav ponosan jer su mu sina kolege ispoštovale.
Hrana je fenomenalna, posluga takodje. Bez ekscesa, pijančenja, lomnjave...prelepo. Kada smo odlazili, mlada i mladoženja su nas ispratili van restorana, kako i dolikuje domaćinski vaspitanoj čeljadi. Rekoh im da me podsećaju na našu Cic i zeta, a njihova lepa svadba na tu našu, za sada jedinu hahaha
Vrhunac je bio kada je mladoženja pošao ka našem stolu probijajući se kroz ljudski metež koji je igrao. Iza njega su išli harmonikaš, violinistkinja i još jedna pevačica obučene u nošnje. Uz prve akorde pesme „Kroz šljivike i livade“ mladoženja raširene ruke podiže uvis.....ovaj moj ustade pa i on raširi one svoje vetrenjače....
Poustajaše i ostali, svi znaju šta je uradio, da je to Macina pesma....zagrliše se, i mi žene sa njima.....sav rad, poštovanje, ljubav...toliko miline i pune duše....i svrha postojanja. Tragovi postojanja koje svi ostavljamo iza sebe. To genetika i karakter, izbrušeni životnim iskustvom koračaju ostavljajući otiske na nama i drugima. Naši otisci na drugima smo zapravo pravi mi.
„Bože Ljiljo kako se oni poštuju i lepo druže i rade, a i mi sa njima. Tako sam sretna“ viče mi na uvo jedna od žena ponosna na svog muža, pa me cmoknu u obraz....imaju dve malene bliznakinje....kad se samo setim šta su sve radile Mešu prošlog leta. Napunila sam im veliki lavor toplom vodom, a on im je krao izračke iz lavora, pa ga one jurile a tek su bile prohodale hahaha
Povratak je bio mnogo tiši nego odlazak. Zadovoljan i sretan umor je vozio i bio vožen.
„Sledeću svadbu vozim ja, nemoj da se brineš šefe“ hahahaha
„Samo se ti oženi, ja ću da vas vozim“ odgovara ovaj moj ovom, skoro okorelom neženji....mada, nikad se ne zna hahahaha
Prelepi tragovi :heart:

......

Neko od čitača će razumeti pravilno o čemu pišem, neko sličan, a neko nikada neće, te će reći, preuveličava, poneta je trenutkom, romantična....a ja, nisam ništa od toga dok ovo zapisujem, osim što sam sretna od svih mojih ljubavi. Zato kada ovakve stvari pišem, o porodici, čekam da prodje vreme od nekog dogadjaja, da duša prošeta malo dalje, pa tek onda dozvolim rečima da krenu u šetnju po belom monitoru....osim ljubavnih pesama hahaha složićete se da one ne mogu da čekaju hahahaha
Ovo je samo jedan od zapisa života, mog, našeg i naših ljudi (većina njih sa velikim Č) jer čovek je jak onoliko koliko su jaki ljudi oko njega. Isto toliko je bogat, a mi smo bogati. I tako, da zapišem i ovo bogatstvo u knjigicu, jer dušica mi želi da ove tragove zabeleži. Završavam tekst dok čekam ćeru da dodje da mi pomogne u poslu jer radi u firmi gde ima slobodan vikend...ljubi je majka :heart:





PS Dobar dan pisači i čitači, ostavljači tragova :)
 
Vrlo lepa prica....!

Nisam znao da iu pises ?

Preporucujem ti srpskog savremenog pisca Dzo Molera i njegovu knjigu prica "Kaskader".

Imate slican stil. :cmok:
 
Blajbinger;bt242590:
Vrlo lepa prica....!

Nisam znao da iu pises ?

Preporucujem ti srpskog savremenog pisca Dzo Molera i njegovu knjigu prica "Kaskader".

Imate slican stil. :cmok:

Da, pišem već dugo ovde i prozu i poeziju na svakakve teme, osim horora, naučne fantastike i politike :lol: moja knjigica ...ima preko 900 blogova (većinu sam sklonila nakon nekog vremena)

Pogledaću tu knjigu, hvala Blajbi
Sad čitam Khaled Hosseini "A planine su odjekivale"...."Hiljadu čudesnih sunaca" je odlična.
Još lepih priča će biti, ako želiš čitaj ...i hvala na poseti i komentaru :cmok2:
 
...draga mi ,draga i uvažena Ljiljana,
čitam poznate mi situacije i molim se da se ne dešavaju rijetko nego
da ne prestaju...
...tamo negdje poodavno bejah šeficin
pa onda šef
i svaki rodjendan kao i slična slavlja kako naša tako i tamošnjih kolegija...
...sve lijepo nenametljivo...yemlja CH i čudno da tako prisno i balkanski izmijesano prepliću se cijelo-mediteranski i ritmovi i tarantula-plesovi kao propraćene folk-pjesme svih mediteranaca...
...naidje nekakva Istina i onda...
...onda omorine i lijepa proza koja tako 'legne'
i ako j....o teško...
...sad gledam ove tvoje riječi i molim se da monsuni stalno zalijevaju dvorišta i terase posipaju svježim cvijećem
jer
ipak Stvarnost i Istina
nikom ne trebaju...
Moja Ljiljana...
moja prijateljice...pozdravljam tebe i sve tvoje
i neka ostane
...ostane.
kako je...
 
faraonn;bt242593:
...draga mi ,draga i uvažena Ljiljana,
čitam poznate mi situacije i molim se da se ne dešavaju rijetko nego
da ne prestaju...
...tamo negdje poodavno bejah šeficin
pa onda šef
i svaki rodjendan kao i slična slavlja kako naša tako i tamošnjih kolegija...
...sve lijepo nenametljivo...yemlja CH i čudno da tako prisno i balkanski izmijesano prepliću se cijelo-mediteranski i ritmovi i tarantula-plesovi kao propraćene folk-pjesme svih mediteranaca...
...naidje nekakva Istina i onda...
...onda omorine i lijepa proza koja tako 'legne'
i ako j....o teško...
...sad gledam ove tvoje riječi i molim se da monsuni stalno zalijevaju dvorišta i terase posipaju svježim cvijećem
jer
ipak Stvarnost i Istina
nikom ne trebaju...
Moja Ljiljana...
moja prijateljice...pozdravljam tebe i sve tvoje
i neka ostane
...ostane.
kako je...

Hvala na lepim željama faraonne, od srca i što čitaš i ostaviš trag
a ovo stoji ispod banera mozgalice na svakom mom blogu....

(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)

vreme teče, znam. Nosi i donosi, a ljudi prijatelju, ljudi su oni koji ostavljaju tragove...za vek :)
 

Back
Top