Koracam
Izranjavljenih stopala ja trnje gazim
vrelinom moje krvi placu trave.
Koga na putu sumornom mogu da spazim
ako koracam pognute glave.
Trazim li sigurnost il' nespokoj slutim
dok tumaram poput prokletnice.
Kamenje razdire stopala moja- cutim
a jaukala bih poput ranjene ptice.
Da pad je let, davno sam, davno cula
rekose nekada utehu da pruze mi ljudi.
Ne gazim laznu nadu iako je vec davno trula.
Nek' niko bol ne oseti- meni se razdiru grudi.
Slovenska
Izranjavljenih stopala ja trnje gazim
vrelinom moje krvi placu trave.
Koga na putu sumornom mogu da spazim
ako koracam pognute glave.
Trazim li sigurnost il' nespokoj slutim
dok tumaram poput prokletnice.
Kamenje razdire stopala moja- cutim
a jaukala bih poput ranjene ptice.
Da pad je let, davno sam, davno cula
rekose nekada utehu da pruze mi ljudi.
Ne gazim laznu nadu iako je vec davno trula.
Nek' niko bol ne oseti- meni se razdiru grudi.
Slovenska
Trave ne plachu one leche...

i od mene


