Politicka praksa je kod nas pokazala da politicari koji su napustali maticne stranke i osnovali nove uglavnom nisu imali uspeha i stranke su im brzo propadale (Jovan Glamocanin, Nebojsa Covic, Milorad Vucelic, Zoran Lilic, Branislav Ivkovic, Dragoljub Micunovic, Slobodan Vuksanovic, Vladan Batic, Zarko Korac, Vojislav Mihailovic, Borislav Pelevic).
Ima i onih koji su manje ili vise uspeli (Vojislav Kostunica, Velja Ilic, Cedomir Jovanovic), mada njihove stranke po rejtingu ipak zaostaju od bivsih, izuzev Nove Srbija koja je jaca od SPO-a iz koga je nastala.
Neki su se posle duzeg ili kraceg izleta vratili u predjasnje stranke (Milorad Vucelic i Dragoljub Micunovic), a neki pristupili drugim, jacim strankama (Slobodan Vuksanovic, Vladan Batic, Zarko Korac, Borislav Pelevic). Ima i onih koji su se totalno izgubili (Jovan Glamocanin, Nebojsa Covic, Zoran Lilic, Branislav Ivkovic, Vojislav Mihailovic).
Sto se tice Tomislava Nikolica koji je bio formalno drugi, a fakticki prvi covek SRS-a, deluje da ima sanse da napravi stranku koja bi mogla biti znacajna. Medjutim, vrlo je vazno ime i programska orijentacija te buduce stranke. Ne bi mu bilo pametno da ta stranka u imenu ima rec radikalna, jer deluje kao surogat, niti da bude bezlicno ime, na primer ,,Napredna Srbija" ili nesto slicno.
Posto su na politickoj sceni Srbije prisutne gotovo sve politicke opcije, osim komunisticke, Nikolicu bi najmudrije bilo da osnije stranku komunisticke orijentacije i tako okupi birace koji su neopredeljeni, tj. komunisticki nastrojeni, ali nemaju za koga da glasaju kao i svoje pristalice koje su za SRS glasale najvise zbog njega kao licnosti.