Tolundski čovek

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
https://nationalgeographic.rs/istor...ocvare-poslednji-obrok-tolundskog-coveka.html





Mumije iz močvara smatraju se jednim od najzagonetnijih žrtava ubistava u istoriji:
sačuvane u tresetištima severne Evrope i Britanije,
njihova tela zadržala su detaljne izraze lica i tragove rana koje su izazvale smrt.

e-stato-scoperto-lultimo-pasto-delluomo-di-tollund.png


Tolundski čovek je možda najpoznati od ovih žrtava.
Dana 6. maja 1950., dvoje stanovnika malog sela Tolund sekli su drveće u močvari
udaljenoj 12 km od grada Silkeborg u Danskoj
. Dok su radili jedna od njihovih žena je pomagala da utovare drva u kola.
Dok je skupljala grane primetila je ljudsko telo ispod gomile grana.
Izgledalo je kao da je taj čovek nedavno ubijen.
Nakon što su razmotrili telo, obavestili su policiju.
Policija je bila zbunjena zbog stanja tela, i hteli su da otkriju vreme smrti,
pa su doveli profesora arheologije Petra Globa
On je utvrdio da je telo staro više od hiljadu godina.
Pronađen je zakopan 2 metra ispod granja.
Telo mu je nađeno u položaju koji izgleda kao da spava
. Nosio je odeću od ovčije vune, i imao je uže oko vrata.

images (3).jpg


Tollund-Man.jpg

Zbog užeta oko vrata mislilo se da je bio zatvorenik i da je ubijen.
U blizini mesta gde je zakopan pronađeno je mnogo dragocenosti koji je njegov narod darovao bogovima.
Mislili su da će im to doneti bolje uslove za život.
Primetivši da im to ne pomaže odlučili su da će početi žrtvovati ljude.
Tolundski čovek je najverovatnije bio izabran za žrtvu. Njegova smrt je danas misterija.
Mumija Tolundskog čoveka se danas nalazi u Silkeborškom muzeju u Danskoj.

 

imago0051968859s.jpg

I dok su metode koje su se koristile za ubijanje žrtava u močvari
(obično tragovi udarca tupim predmetom, prerezivanje grkljana ili gušenje)
arheolozima lako vidljive, događaji koji su doveli do njihove smrti ostaju mutni:
da li su to bila slučajna ili ceremonijalna ubistva?
Ako su to bile ritualne žrtve, kako su odabrane, da li su imale poseban poslednji obrok
i da li su im davana sredstva kako bi se ublažili bolovi terora koji su trpeli?

Nova studija objavljena u časopisu Antiquity detaljno analizira poslednji obrok Tolundskog čoveka -
obroka koji je izuzetan samo zato što je bio, pa, neupadljiv.

images (4).jpg

Kada je Tolundski čovek otkriven pre 70 godina,
istraživači su ispitali njegov dobro očuvani stomak i crevni trakt i
utvrdili da je sredovečni čovek poslednji obrok konzumirao 12 do 24 sata pre smrti.

Kasnije je naučni tim koji je predvodila Nina Nilsen, iz danskog muzeja Silkeborg,
sadašnjeg "doma" Tolundskog čoveka, ponovo pregledao sadržaj u njegovim crevima
uz pomoć nove tehnologije.

U najsveobuhvatnijoj analizi creva mumije iz močvare koja je ikada sprovedena,
istraživači su pronašli mikroskopske dokaze o hrani i piću.

Rezultati pokazuju da se poslednji obrok Tolundskog čoveka sastojao od kaše sa ječmom,
lanom, semenom divljeg korova i neke ribe - prilično standardan obrok za tela iz močvara
, jer su takav rezultat dale i ranije analize 12 žrtava iz evropskog gvozdenog doba. I one su imale
ostatke obroka na bazi žitarica, ponekad sa mesom i bobicama.
Istraživačima je teško da kažu da li je u to vreme to bio tipičan obrok, ili neki poseban za žrtve
, jer većina podataka o ishrani gvozdenog doba potiče od dobro očuvanih ostataka mumija iz močvara.

Istraživači su takođe mogli da utvrde kako je pripremljen poslednji obrok Tolundskog čoveka
identifikujući mikroskopske fragmente karbonizovane kaše koji ukazuju da je
kuvana u glinenom loncu i da je pri tome blago izgorela.

"Ova studija nam govori šta je jeo onog dana kada je umro", kaže Nielsen
. "To je ono što ga čini zaista zanimljivim - zaista se približite tome kako se sve dogodilo."
uomo_di_tollund.jpg

Tim Nilsenove je ispitivao da li je Tolundski čovek konzumirao neke namirnice sa posebnim svojstvima -
poput halucinogena ili drugih opijata ili sredstava za ublažavanje bolova -
što bi moglo nagovestiti da je njegov obrok deo ceremonije.Ali
nisu pronađeni halucinogeni ili druge lekovite biljke.


Uprkos njihovoj izvanrednoj očuvanosti tokom hiljada godina,
arheolozi nerado donose preširoke zaključke o svakodnevnom životu u tokom gvozdenog doba
u Evropi na osnovu dokaza malog broja žrtava rituala.

"Mumije iz močvare su neobične", kaže Čapman. "To je i njihov blagoslov i prokletstvo."

 

Back
Top