Tolerancija, kašnjenje

vaya con dios

Zainteresovan član
Poruka
294
Ne kasnim. Šta god da isplaniram naravno u dogovoru sa drugom osobom , prijateljicom, kolegama ili već nije bitno sa kim sigurno stižem na vreme. Ali i to dogovoreno vreme je tako individualno shvaćeno da uvek neko nekog čeka. Ne volim to. Ali svi smo različiti, npr. moja kuma je genijalac, redovno za vikend provodimo zajedno puno vremena u šetnji . Dogovorimo se da se nadjemo negde na pola puta , stanujemo na suprotnim stranama grada i šta se dešava. Uvek isto. Ona uvek kasni. Da je toliko ne volim, rešila bih se ja nje . Kada dodje ,ja spremna za rat a ona osmehom nudi primirje. I tako to prolazi redovno, ja već navikla, počela sam kasnije da krećem ali džabe, nje opet nema.
Što se tiče tolerancije zbog kašnjenja u različitim prilikama različito i reagujem. Normalno, uvek postoje opravdani i neopravdani razlozi. Zbog neopravdanih znam biti vrlo nezgodna, dočekati pa onda se okrenuti i otići, buniti se, uglavnom najčešće su reakcije bezazlene ali su ipak reakcije, jer zato se osobe i dele na odgovorne i neodgovorne, organizovane i obrnuto, U svakom slučaju bez obzira na moju reakciju zbog kašnjenja, nisam do sada bila u prilici da raskidam prijateljstva, da vraćam istom merom, ne mogu jer nisam navikla.
U svakom slučaju kašnjenje je navika, loša organizacija, nekada i bezobrazluk ali ako zbog toga nisam lično bila povredjena, onda tako nešto nisam ni primećivala. Sto ljudi , sto ćudi!
 
Ja uvek dođem pet minuta pre dogovorenog vremena jer ne dopuštam sebi da kasnim, nikad. Sa moje tačke gledišta to je nepoštovanje prema osobi sa kojom sam se dogovorio. Svako koga poznajem kasni. Ne znam zašto je to praksa. Verujem da ne vole da čekaju druge, pa kako bi izbegli to, kasne. Ali neki su prosto neodgovorni i ne doživljavaju to bitnim.
 
Ja uvek dođem pet minuta pre dogovorenog vremena jer ne dopuštam sebi da kasnim, nikad. Sa moje tačke gledišta to je nepoštovanje prema osobi sa kojom sam se dogovorio. Svako koga poznajem kasni. Ne znam zašto je to praksa. Verujem da ne vole da čekaju druge, pa kako bi izbegli to, kasne. Ali neki su prosto neodgovorni i ne doživljavaju to bitnim.
Kapa dolje i duboki naklon.
 
a jer znas ono kad ne stignes pomerit auto iz zone okasnis pola minuta a ono ridzo se nacrta sa kaznu i kaze ti pa sad mozes cijeli ti dan odje stajat sa auto
e tako i u rillajf odu i ne cekaju poslje sednem i imam sve vrijeme ovoga sveta al nema njih
ne moze oboje izgleda i jare i pare i vreme i osobe i zivot i smrt itd.itd.
 
Ja uvek dođem pet minuta pre dogovorenog vremena jer ne dopuštam sebi da kasnim, nikad. Sa moje tačke gledišta to je nepoštovanje prema osobi sa kojom sam se dogovorio. Svako koga poznajem kasni. Ne znam zašto je to praksa. Verujem da ne vole da čekaju druge, pa kako bi izbegli to, kasne. Ali neki su prosto neodgovorni i ne doživljavaju to bitnim.

U pitanju je bezobrazluk, nepoštovanje tudjeg vremena, tudje ličnosti i tudje bitnosti. Svi imamo vreme i svoje aktivnosti, ako neko ne poštuje tvoje vreme nego pusti da čekaš uvek po pola sata, sat, to znači da te shvata olako i ne doživljava kao osobu vrednu fer odnosa i osobu koja se uopšte bavi nečim vrednim. Ne mora uvek da znači, ali često jeste tako.

Imao sam ja ortaka u srednjoj koji je bio dosta lepši i socijalno aktivniji i spretniji od mene (i od drugih doduše), ali smo se družili, medjutim uvek je kasnio kad se dogovorimo da se nadjemo negde. To mi je isprva bilo čudno, mislio sam da je nemar ili slučajnost, dok se nismo dogovorili da se nadjemo jednom, i ja ga čekam pola sata, četrdeset pet minuta, ne znam ni sam, a on je dobro znao sat i mesto. I samo se on pojavljuje bez objašnjenja, ja ga pitam što opet kasni, i on mi onako začudjeno kaže "izvini, prao sam i sušio kosu do sad, došlo mi da je operem". Posle toga sam prekinuo svako druženje sa njim. Očigledno me je doživljavao kao nekog ko uvek mora da ga čeka šta god on radio, kao nekog ko nema svoj život i vreme niti radi išta bitno i vredno pažnje. To je i pokazao još par puta pre toga, bili mi u nekoj zgradi oko školske priredbe, i krenemo, i on kaže 'sačekaj molim te ispred, odmah ću ja', i onda se zadrži u razgovoru četrdeset minuta.

Znači treba to prekinuti, postavljati uslove i biti strog, inače će nas drugi shvatati olako. Ako nisi strog i odsečan drugi te ne poštuju nego koriste. To je priroda mnogih ljudi.
 
Čekam 15- 20 min.To je "plafon"! Pod uslovom da se javi i obrazloži kašnjenje.Inače,odoh.Kad su neka grupna sastančenja...5-10 min.,pa koga nema, bez njega se može (uvek se ako želi, može kasnije pridružiti).Msm, da neka tolerancija što se tiče kašnjenja treba da postoji, pod uslovom da to nije nečiji "stil"... inače se radi o bezobrazluku,nepoštovanju tuđeg vremena i samim tim o nepoštovanju dotične osobe.
P. S. Jako ružna navika, slažem se!
 
Poslednja izmena:
Ne znam, jutros iznapusavah kolegu jer nije htio da ode po dorucak, 50m da proseta po finom vremenu. Juce to odradih ja za nas dvoje i jutros narucih u dogovoru sa njim i ostavih mu pare za moj dio, on ih uze i pokusao je da iscima nekog treceg da nam donese, manje od 5min posla i nista...navikao je da mu se donosi. Odoh ipak ja da ne ispaljujem drugu stranu jer ih cesto zovem, donesoh mu i napusih ga i on se naljutio i nije doruckovao. :lol: pojedoh pola njegove porcije a pola se valjda bacilo, jos izbjegava da radi kako treba vec pravi nepotrebne pauze vjerovatno u nadi da cu da ga pokrijem ali ocu kako ne. :lol:
 
Ja vise nemam razumevanja za ljude koji kasne stalno. To smatram nepostovanjem mene, koja stizem uvek 5-10 minuta ranije, za svaki slucaj.
Drugo je kada neko okasni zbog guzve u saobracaju ili slicno, pa javi da kasni. To razumem, svakome se moze desiti.
Ali kad neko konstantno kasni, iako dobro zna da mene to izludjuje... e tu vise ne cekam duze od 5 minuta.
 

Back
Top