Piješ poslednji gutljaj lošeg vina
i gledaš kroz prozor...
Ne očekuješ ništa,
a opet - očekuješ sve...
Na ulici neko viče,
nešto o novcu, nepravdi,
ili ljubavi koja se nikad nije desila,
ali ti znaš
- najglasnije stvari nikad ne govore.
Tišina ti diše za vratom,
skrivena u praznim čašama,
u dimu cigareta koje ne gase žeđ,
u ženama koje odlaze bez reči.
Ima glas, znaš...
Viče kroz lom stolica,
kroz prazne krevete,
kroz korake koji nikog ne vode.
A ti sediš i slušaš...
Jer jedino što ti ostaje
je da naučiš kako se čuje
ono što nikad nije ni progovorilo.
