Tišina deco! Počinje dnevik.

Sedam i trideset ( tam tam ram tam tam ta ra ta raaaaaaam)

Ispod našeg neba, dinar se koleba,
te razlike male prave milione,
uzima ih onaj kom najviše treba,
a narodu ostaju ljute feferone.

Antidepresive trošimo sve više,
anksiozna stanja dovode do skoka,
sa Brankovog mosta gledano na dole
voda od govana manje je duboka.

Ustanci se dižu širom belog sveta,
dirigentska palica tu je da usmeri,
ni hiljadu mrtvih nije neka šteta.
Da li nam to stiže vladavina zveri?

Svake noći ginu mladići od metka,
pljačkaju se banke i poštari jadni,
nekom život majka je, a nekome tetka,
kese s otpacima preturaju gladni.

Doktori nam kažu da čuvamo zdravlje
i da ljubav čvrsto čuvamo uz sebe,
uskoro će doći i vreme za slavlje,
ne sekirajte se bez preke potrebe.

U sportkom je delu ista stara priča,
fudbaleri skupo naplaćuju znanje,
onda troše lovu na paradu kiča,
a u pravom u sportu žalosno je stanje.

Vremenska prognoza zabiberi veče:
“Vreme bez promene i narednih dana.
Mrazevi će proći kad vidite lišće
kako se zeleni u šumi sa grana."

 
I za to imam pesmu.

Neću da se menjam
(satirični osvrt na samozavaravanje)

Dok istinu tražim, istine se bojim,
salgaću sam sebe da istine nema,
neću da se menjam, zažmuriću malo,
istina se ne vidi i nema problema.

Ne vidim, ne čujem i ne pričam ništa,
kroz vekove beše ponajbolje tako,
ko gleda, ko sluša i previše priča
sa ramena glavu gubio je lako.

Tako mi života i rođenog vida,
neću da se bakćem teškim razmišljanjem,
iako je teško živeti u laži
ja sam zadovoljan postojećim stanjem.
:sad2::sad2::sad2::bye:
 

Back
Top