timelapse

Pod pretpostavkom da mogu da umrem nekoliko puta možda bi trebalo da imam i nekoliko verzija timelapse za svako umiranje po jedan scenario.
U svetlom duhu jutrošnjeg umiranja nošena vetrom i besom rušeći se niz beogradske ulice pade mi na pamet nešto lepo pa reših da ga podelim sa VAMA
Čak ni smrt više ne može da me istera iz takta.
 
Bio bi to neki spor i melanholican instrumental. Inace ne spadam u muzicke zavisnike. U zivotu nisam izasao na ulicu sa slusalicama niti sam upalio radio u posljednjih 10 godina ako me pamcenje ne vara. Povremeno mi dodje da pustim nesto na netu ali se mislim sat vremena sta i tako na kraju uglavnom odustanem. Najvise sa muzikom dolazim u dodir po kaficima ili saltajuci kanale naletim na vh1 gdje uvijek nekim cudom pjeva Bruno Mars koji mi ubija i ovo malo entuzijazma prema muzici koji posjedujem.
 

Back
Top