tiha patnja

Ja sam svoju prvu veliku simpatiju upoznala na zimovanju u 6. razredu, on je tada na zimovanju proslavio 18. rodjendan. Nikad ga vise nisam videla, culi smo se jednom neposredno posle tog zimovanja. Mislim da bar dva puta nedeljno od tada pomislim na njega, mozda cak i svakog dana. Imala sam vezu od 5,5 godina koja se zavrsila pre par meseci. Ali on je uvek ostao TO NESTO, nismo u kontaktu, nismo bili zajedno. Mislim da je on meni nesto kao sto je Lazi Kosticu bila Lenka Dundjerski. Cak sam ja svom bivsem decku rekla da bih ga ostavila samo zbog njega, iako nemam pojma kako sada izgleda, gde je, sta radi, cime se bavi.Inace ja sada imam 21. godinu, sto znaci da sam ga prvi i poslednji put videla pre 9 godina.
 
Nije zbog te izjave, ja sam njega ostavila a i bili smo dugo zajedno pa smo bili otvoreni jedno prema drugom, a i kada sam mu to rekla on je to shvatio kao zezanje jer mu je delovalo nenormalno da neko bude zaljubljen godinama u lika koga je videla pre sto godina kao klinka na 7 dana.:)
 
iluzionista:
Ma ajde ljudi... Ko je još sposoban da voli u desetoj godini? To nije bila ljubav... A ako to potraje narednih 18 godina, onda je to slučaj nad kojim se treba dobro zamisliti.

Sve je to ok, ako je u pitanju srednjoškolska ljubav... Ali, 10 godina? :shock: Jeste vi svi zafrkanti svesni da je to 4 razred osnovne škole? Plus što je dečko tada bio 12 (22- recimo druga-treća godina faxa) godina stariji..: Ko to može shvatiti ozbiljno?
Najljepsa i najcistija je ljubav kad imas deset godina. Ja nikad jace i iskrenije nisam voljela nekog muskarca nego tad. I, bas kao Sibirska, i dalje mi je na neki nacin tu, u srcu, mada je proslo sto godina, sto veza i ljubavi. Ali je kod mene situacija malo drugacija, jer se ozenio prosle godine, pa ce i da ostane tiha patnja. Sretna sam jer ima dobru zenu i slatkog malog sincica, ali nisam mogla da odem na svadbu...
Posle svega, zao mi je ipak sto mu nisam nikad rekla niti bilo kako dala do znanja sta sam osjecala.
Zato, mislim da bi trebala da iskoristis priliku, barem sebi neces prigovarati sto nisi nista poduzela.
 
nemam ja to...ako mi je i dalje stalo do nekog, to je sve samo ne tiho...i mrzim tako da se mucim nego mu lepo kazem i stavim tacku ili pocnemo...
100x mi je lakse da podnesem istinu nego da se tripujem godinama...
doduse, jednom nisam rekla onako bas dugo...ali imala sam razlog zasto nisam - decko je imao devojku a i to je bilo sve osim sexualne privlacnosti...nego onako neka bliskost bratsko - sestrinska...i jasno mi bilo da se tripujem i da od toga nema nista...
posle smo pricali o tome i dosli do identicnog zakljucka - jesmo bitni jedno drugom ali ne kao ljubavnici...
i tako...te stvari treba rascistiti sa sobom, cini mi se...
a i ako se nesto toliko metiljavi, ima razloga za to...verovatno to nije to onda...
 
LUDICA:
Najljepsa i najcistija je ljubav kad imas deset godina. Ja nikad jace i iskrenije nisam voljela nekog muskarca nego tad. I, bas kao Sibirska, i dalje mi je na neki nacin tu, u srcu, mada je proslo sto godina, sto veza i ljubavi. Ali je kod mene situacija malo drugacija, jer se ozenio prosle godine, pa ce i da ostane tiha patnja. Sretna sam jer ima dobru zenu i slatkog malog sincica, ali nisam mogla da odem na svadbu...
Posle svega, zao mi je ipak sto mu nisam nikad rekla niti bilo kako dala do znanja sta sam osjecala.

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
 
S_K_V_O:
ja metiljavim ceo drugi semestar sa nekim kolegom :(
al' sam resila da do kraja predavanja nesto uradim pa skud puklo da puklo! :lol:

ja sam jednom tako metiljavila sa jednim tipom...i sedimo kod mene, 5 ujutru, i sedimo, sedimo...jaoooo bre...a hoce covek, pise mu na celu...
i ja se smorila i rekla da mi se spava, mislim kulturno sam ga izbacila napolje...ali kad je vec covek krenuo da izlazi, uhvatila sam ga za okovratnik, povukla nazad i poljubila..
bili smo zajedno 2 godine posle a sad smo bas dobri drugovi...
 
anakin:
ja sam jednom tako metiljavila sa jednim tipom...i sedimo kod mene, 5 ujutru, i sedimo, sedimo...jaoooo bre...a hoce covek, pise mu na celu...
i ja se smorila i rekla da mi se spava, mislim kulturno sam ga izbacila napolje...ali kad je vec covek krenuo da izlazi, uhvatila sam ga za okovratnik, povukla nazad i poljubila..
bili smo zajedno 2 godine posle a sad smo bas dobri drugovi...

K'o u filmu sa Hju Grantom u gl. ulozi.
 
Pa bolje da probas nego da se kajes do kraja zivota. Ionako nemas sta da izgubis, u najgorem slucaju vidjaces ga kao i do sada... A mozda ste bas stvoreni jedno za drugo. Cak i ako te ispali, nije strasno (meni bar nije bilo), a i gledace te drugim ocima. Videce u tebi zenu koja zna sta hoce i spremna je da se bori za svoju ljubav. Ako nista drugo bice: sokiran, zaintrigiran, prijatno iznenadjen, odusevljen i nece mozi da te izbaci iz glave. Provereno ;)
 

Back
Top