..da ja sada plačem..i ne trebaš znati...ljubavi..ti ne možeš znati da ću ja biti budna do jutra, zbog ove kutije bola koju sam prosula pred tobom..zbog ove kiše od neproživljenih proljeća koje mi je netko ukrao..zbog ovih osakačenih ruku koje više ne znaju grliti...ti ne možeš znati da moj osmijeh izgleda kao grimasa..i da su mi oči poput dvije duboke jame..ikopane jednom davno..ljubavi,,ti mi poklanjaš cvijeće na krunu od trnja ..ti mi cijelove nižeš na otvorenu ranu...ti ne možeš znati..da ja sada plačem..a tebe nema da mi sakriješ suze...
