Ti ne znaš jedino moje milo da ni najbolje crno vino ne može da ublaži ovaj bol u meni,
ili da ga bar zameni nekom malom radošću.Tragovi osmeha tvoga još uvek se vuku po
meni i duša ova iskidana, prikrivana raznim maskama, ne može ovo da izdrži. Sve bliže
sam ponoru nekom i samo što se ne srušim al ti to ne možeš znati. I da znaš najdraže
moje da dosanjati moramo ove snove što smo sanjati počeli zajedno i od sveta ljubomorno
krili vijajući ih visoko ka zvezdama. Sam neću moći da ih dosanjam jer jedino društvo mi
je ova tama što nemilosrdno slama i najjača srca, i pokušava da iz poluotvorenih
usana izvuče jecaj, jauk, krik u ovoj jezivoj tišini. Al ti ne možeš to znati.
ili da ga bar zameni nekom malom radošću.Tragovi osmeha tvoga još uvek se vuku po
meni i duša ova iskidana, prikrivana raznim maskama, ne može ovo da izdrži. Sve bliže
sam ponoru nekom i samo što se ne srušim al ti to ne možeš znati. I da znaš najdraže
moje da dosanjati moramo ove snove što smo sanjati počeli zajedno i od sveta ljubomorno
krili vijajući ih visoko ka zvezdama. Sam neću moći da ih dosanjam jer jedino društvo mi
je ova tama što nemilosrdno slama i najjača srca, i pokušava da iz poluotvorenih
usana izvuče jecaj, jauk, krik u ovoj jezivoj tišini. Al ti ne možeš to znati.