Ti imas nekog

Istina, sanjas ravnu sebi.
Nikad ta slicna nisam ja.
Vec, neku, namenjenu tebi
-rodjenu da s tobom zna.
Da jednom recju prekine disanje,
dok, eto, ja upraznjavam
pisanje.
I samo taj neko, neko je tvoj.

Ja odvec ne brojim dane.
Svoja i sama stojim sa strane.
Gledam na tebe, nesto tudje.
Kao na gvozdju mrlja rdje.
Nikada moj,
sasvim svoj,
odvucen necim, necim dalekim.

Pozna osecanja dahcu
na skrge.
Svesna da srecu trazis kraj druge
prepustam jedno poglavlje
zivota.
Jednu od mog glasa boja,
jednu od moje muzike nota.
Ima te neko, neko tvoj.




 

Back
Top