Zaboli me do smrti
kad oboje smo ljuti,
kad završimo dvoboj
i koplja bacimo...
Ti i ja, ko i uvek,
gluvi na izvinjenja,
kad nema poverenja
sve bitke gubimo...
Zaboli me do smrti
kad slušalica ćuti
i tišina svoje
pesme odsvira...
Svako u svom bolu
za rane se drži,
a da "izvini" ne kaže,
pa ko duže izdrži...
Samo ti i ja...
do izdaha...
dva veterana
i beskrajna ćutanja...
Samo ti i ja,
bez predaha...
i ponos kad izme
sve u svoje ruke...
I UBIJE LJUBAV
IZ PONOSA...