Težak bol

:lol: kako da mi tetoviraju nešto što nemam zaboga!
inače
svako od nas je verovatno bar jednom u životu osetio neopisiv fizički bol, a šta najviše boli teško je proceniti jer nemamo svi isti prag tolerancije.

Niti imamo nekoliko ljudi za primer koji su po svako osetili sve bolove :lol: pa ih uporedili.


Porodjaj me jeste doveo do trenutka da pomislim "ili neka izadje vec jednom, ili da umrem- ne mogu vise". Ali, to je imalo svrhu, vredelo je :heart: I opet bih sve.
Bol koji sam osetila kasnije, jer je doslo do trovanja trbusne maramice i kada sam gubila svest je nesto sto se ne zaboravlja.
Upala bubrega je zeznuta. Kada hocu da sednem, imam osecaj kao da mi neko nabija oklagiju u zadnjicu, da prostite. Mogu misliti kako je onima sa kamenom :(
Ma, mozemo mi da istrpimo mnooogo vise nego sto mozemo i da zamislimo.
Neko izgubi dete. Pa opet nekako, ne znam kako, izgura. Glavu dam da od toga nema gore.
 
Neko izgubi dete. Pa opet nekako, ne znam kako, izgura. Glavu dam da od toga nema gore.

Daj glavu.

Gore od toga je kada je dete na prvi pogled u redu a zapravo bolesno i do kraja zivota ne izlazi iz kuce,uvek neko mora da bude uz takvu osobu uvek jer u slucaju napada treba pomoc.
Napadi su svakog dana,svake noci moguci.
Eventualno izadje do parka na desetak minuta da proseta po nekad i to je sve.
 
Niti imamo nekoliko ljudi za primer koji su po svako osetili sve bolove :lol: pa ih uporedili.


Porodjaj me jeste doveo do trenutka da pomislim "ili neka izadje vec jednom, ili da umrem- ne mogu vise". Ali, to je imalo svrhu, vredelo je :heart: I opet bih sve.
Bol koji sam osetila kasnije, jer je doslo do trovanja trbusne maramice i kada sam gubila svest je nesto sto se ne zaboravlja.
Upala bubrega je zeznuta. Kada hocu da sednem, imam osecaj kao da mi neko nabija oklagiju u zadnjicu, da prostite. Mogu misliti kako je onima sa kamenom :(
Ma, mozemo mi da istrpimo mnooogo vise nego sto mozemo i da zamislimo.
Neko izgubi dete. Pa opet nekako, ne znam kako, izgura. Glavu dam da od toga nema gore.
priča iz uvodnog posta me je naježila ali istinski jer je tako opisao da sam imala sliku pred očima kako doktor vadi dušu iz njega...
nisam mislila da ćemo upoređivati ko je doživeo teži i šokantniji bol usled povrede ili bolesti.

imala sam i ja priliku da se nađem na operacionom stolu i imala sam priliku da mi život visi o koncu jer su zahvati bili veoma ozbiljni pa samim tim i oporavak dug i veoma bolan ali prošlo je i šta sad.

porođaj je laki kondicioni u odnosu na to šta sve može da se istrpi ako se mora
 
Psihicki.

- - - - - - - - - -



Smesno mi, ali nije ovo smesno, zamisljam situaciju. :sad2:
bolje nemoj ni da zamišljaš, kao da su me turci kasapili a ne naši :sad2:
su ti trazili da potpises :lol:

meni jednom tako trazili pa kad sam im reko da ga duvaju i da necu, oni ko kod frizera skinuli onaj pokrov i samo rekose aj paljba :lol: probusio ga blek and dekerom...
ma kakvi, bila neka prelepa sestra i kao smiruje me i utišava,
ja joj rekoh lezi ti ovde da ja tebe čerečim pa da višš kako je :lol:
 

Back
Top