Kad je telefon zazvonio i kad sam čula mamu koja mi je rekla da su
tetku odvezli u Travnik, odmah sam znala da to ne sluti na dobro.
Travnik je od mog rodnog grada udaljen nekih šezdesetak kilometara,
a u njega se išlo samo onda kada je bilo nužno – kada bi trebalo nešto
hitno operisati, kad bi koga trefio srčani ili moždani udar ili kad bi se
otkrilo ono najgore. Sve ostalo se moglo riješiti u lokalnom Domu
zdravlja. Jedino utješno je bilo to što tetku nisu odvezli za Saraj'vo,
jer iz njega se malo ko vraćao. Tetkina dijagnoza je bila moždani udar,
a posljedica njega bila je strahovita glavobolja praćena teškim
nesvjesticama.
Kažu u našem narodu da se čovjeku ponekad pred smrt razbistri, pa
ma koliko bio bolestan, neko vrijeme mu bude dobro pa to može često
zavarati i dati lažnu nadu. Četvrti dan boravka u bolnici, pred samu smrt
tetki se iznenada razbistrilo. Glavobolja je bila potpuno iščezla, a i
nesvjestice su bile haman prestale. Sjedila je u svom bolesničkom krevetu
k'o najzdravija, uživajući u trešnjama koje joj je ćerka donijela i pritom
sa njom veselo razgovarala, nadajući se da će izaći iz bolnice za koji
dan. Navečer, nekoliko sati poslije toga je preselila na bolji svijet.
Tetkinu smrt najteže je podnijela njena šesnaestogodišnja unuka, ćerka
od njenog sina kojeg su isto tako jednom odvezli prvo u Travnik, a onda,
kad su otkrili ono najgore, prebacili ga u Saraj'vo iz kojeg se malo ko vraćao.
Zapravo, većina, kao i tetkin sin, bila je vraćena u pogrebnim kolima sa
zatamnjenim staklima. Već tada je u tetki nešto puklo i polako je počela
umirati. Ovo ju je samo dokrajčilo.
Sjećam se kada se rodio moj sin i tetka došla da nas vidi bez prestanka je
ponavljala kako je prelijep i kako se ‘bacio’ na dajdžu, mog starijeg brata koji
je izgubio život u saobraćajnoj nesreći kad je bio veoma mlad. Tetka je tada
mojoj mami gurnula u džep debeli smotak krupnih novčanica u njemačkim
markama da joj se nađe.
Moj sin danas je tetki klanjao dženazu, a ja sam plakala jer više nema ko
da mi kaže da je isti moj stariji brat, jer to smo vidjele samo tetka i ja.
RiadaT.
tetku odvezli u Travnik, odmah sam znala da to ne sluti na dobro.
Travnik je od mog rodnog grada udaljen nekih šezdesetak kilometara,
a u njega se išlo samo onda kada je bilo nužno – kada bi trebalo nešto
hitno operisati, kad bi koga trefio srčani ili moždani udar ili kad bi se
otkrilo ono najgore. Sve ostalo se moglo riješiti u lokalnom Domu
zdravlja. Jedino utješno je bilo to što tetku nisu odvezli za Saraj'vo,
jer iz njega se malo ko vraćao. Tetkina dijagnoza je bila moždani udar,
a posljedica njega bila je strahovita glavobolja praćena teškim
nesvjesticama.
Kažu u našem narodu da se čovjeku ponekad pred smrt razbistri, pa
ma koliko bio bolestan, neko vrijeme mu bude dobro pa to može često
zavarati i dati lažnu nadu. Četvrti dan boravka u bolnici, pred samu smrt
tetki se iznenada razbistrilo. Glavobolja je bila potpuno iščezla, a i
nesvjestice su bile haman prestale. Sjedila je u svom bolesničkom krevetu
k'o najzdravija, uživajući u trešnjama koje joj je ćerka donijela i pritom
sa njom veselo razgovarala, nadajući se da će izaći iz bolnice za koji
dan. Navečer, nekoliko sati poslije toga je preselila na bolji svijet.
Tetkinu smrt najteže je podnijela njena šesnaestogodišnja unuka, ćerka
od njenog sina kojeg su isto tako jednom odvezli prvo u Travnik, a onda,
kad su otkrili ono najgore, prebacili ga u Saraj'vo iz kojeg se malo ko vraćao.
Zapravo, većina, kao i tetkin sin, bila je vraćena u pogrebnim kolima sa
zatamnjenim staklima. Već tada je u tetki nešto puklo i polako je počela
umirati. Ovo ju je samo dokrajčilo.
Sjećam se kada se rodio moj sin i tetka došla da nas vidi bez prestanka je
ponavljala kako je prelijep i kako se ‘bacio’ na dajdžu, mog starijeg brata koji
je izgubio život u saobraćajnoj nesreći kad je bio veoma mlad. Tetka je tada
mojoj mami gurnula u džep debeli smotak krupnih novčanica u njemačkim
markama da joj se nađe.
Moj sin danas je tetki klanjao dženazu, a ja sam plakala jer više nema ko
da mi kaže da je isti moj stariji brat, jer to smo vidjele samo tetka i ja.
RiadaT.
Poslednja izmena:
