galet, skup prirodnih brojeva i skup parnih brojeva su dva različita skupa, a ne jedan skup iz koga smo izdvojili podskup.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
I to je dovoljno i istinito
1->2, 2->4, 3->6, 4->8, 5->10,... dokazuje da prirodnih brojeva ima isto kao parnih
Samo ako ti se isti parni brojevi pojavljuju dvaput
1->1,2->3,3->5,4->7,5->9,... dokazuje da prirodnih ima isto kao neparnih
i ovde isto
1->2, 3->4, 5->6, 7->8, 9->10,.. dokazuje da parnih ima isto kao neparnih
ovo je jednostavno i tačno
1->5, 2->6, 3->7, 4->8, 5->9,... dokazuje da prirodnih brojeva ima isto koliko i prirodnih brojeva vecih ili jednakih 5
Ne dokazuje!
Jos jednom prouci kako se definise da skupovi imaju isti broj elemenata, pocevsi od definicije dekartovog proizvoda skupova.
Ovo sam ti već pokazao i rekao si da koristimo istu definiciju, ali tu definiciju ti ne poštuješ
To sto tebi ne stima je verovatno upravo ono sto odlikuje skupove sa beskonacno mnogo elemenata.
Ovo „odlikovanje“ sledi iz neprincipijelnog pridruživanja
To dakle nisu razlicite beskonacnosti. Sve su potpuno jednake.
Nisu jednake jer ∞/∞ može biti 2 ili bilo koji drugi broj.
U ostatku poruke govori se o različitim beskonačnostima ali na drugi način. Zato bih se
za sada zadržao ovde.
Uzmimo konačan niz prirodnih brojeva i u tom konačnom nizu ili skupu pridružimo parne brojeve
parnim brojevima tako da ni jedan par ne sadrži neki paran broj koji je sadržan u drugim parovima
Ako konačan skup ima 4n brojeva onda ovih parova ima n i to važi za svaki prirodni broj n ma koliki
on bio - taj odnos se nikako ne menja i ako n teži ka beskonačnosti.
Šta nedostaje ovom dokazu?
Zašto bi sumnjiva upotreba bijekcije koja duplira parne brojeva bila prihvatljiviji dokaz od ovoga?
galet, skup prirodnih brojeva i skup parnih brojeva su dva različita skupa, a ne jedan skup iz koga smo izdvojili podskup.
Sasvim mi je jasno čime ste se poslužili u nemogućnosti da dokažete da unutar jednoggalet, skup prirodnih brojeva i skup parnih brojeva su dva različita skupa, a ne jedan skup iz koga smo izdvojili podskup.
Usuđujem se da se poslužim tvojom logikom i da formiram dva skupa parnih brojeva istoUzmimo da su u skupu A prirodni brojevi a u skupu B parni brojevi i da se preslikavanje odvija po funkciji y=2x
Meni je vrlo jasno šta ti hoćeš da objasniš - "ali šta da ti kažem" - kao što vidiš i tvojaSad, ja znam da je to tebi nemoguce objasniti i da ces opet udariti staru pricu da
je problem oko te dvojke ali sta da ti kazem- logika ti je neispravna
Ako ce ti biti lakse onda prvo sve parne brojeve preslikaj u skup jabuka tako da svakom parnom broju odgovara tacno jedna jabuka (da bi lakse razlikovao jabuke na svakoj napisi broj kojem je pridruzena i toj jabuci neces pridruziti ni jedan drugi broj), tj. postoji bijekcija i onda u tom skupu jabuka ima isto kao parnih brojeva. Sada napravi preslikavanje izmedju prirodnih brojeva i ovih oznacenih jabuka tako da broju jedan odgovara jabuka sa brojem 2, broju 2 jabuka sa brojem 4, broju 3 jabuka sa brojem 6...Sasvim mi je jasno čime ste se poslužili u nemogućnosti da dokažete da unutar jednog
jedinog skupa prirodnih brojeva postoji isto toliki broj parnih brojeva. Ustvari poslužili ste
se trikom ili opsenarstvom uvodeći još jedan skup parnih brojeva.
Ali to nema veze sa definicijom po kojoj se odredjuje da li brojevi imaju jednak broj elemenata. To sto ti opisujes nije bijekcija izmedju skupa prirodnih brojeva i skupa parnih brojeva (ili podskupa prirodnih brojeva) nego opisujes bijekciju izmedju dva disjunktna podskupa skupa prirodnih brojeva pa si time dokazao sasvim drugu jednakost.Ako promatramo samo skup prirodnih brojeva onda nikako ne možete dokazati da unutar
TOG skupa postoji jednako parnih brojeva kao i prirodnih, tretirajući isključivo brojeve TOG
skupa - ako, na primer, broju 2 pridružite broj 4 onda u TOM skupu nema više ni dvojke ni
četvorke i od preostalih brojeva TOG skupa ne možete više formirati parove ni 1-2 ni 4-8.
Sasvim mi je jasno čime ste se poslužili u nemogućnosti da dokažete da unutar jednog
jedinog skupa prirodnih brojeva postoji isto toliki broj parnih brojeva. Ustvari poslužili ste
se trikom ili opsenarstvom uvodeći još jedan skup parnih brojeva.
Ako promatramo samo skup prirodnih brojeva onda nikako ne možete dokazati da unutar
TOG skupa postoji jednako parnih brojeva kao i prirodnih, tretirajući isključivo brojeve TOG
skupa - ako, na primer, broju 2 pridružite broj 4 onda u TOM skupu nema više ni dvojke ni
četvorke i od preostalih brojeva TOG skupa ne možete više formirati parove ni 1-2 ni 4-8.
Usuđujem se da se poslužim tvojom logikom i da formiram dva skupa parnih brojeva isto
kao ti y=2x s tim što je x=2n gde je n prirodan broj.
Znaci da ce se u prvom skupu pojaviti brojevi 2, 4, 6, 8, 10 itd a u drugom 4, 8, 12, 16 itd.
Da bi ova dva skupa bila jednaka potrebno je da ovo bude bijekcija. Pa proverimo to. Da li
ova dva skupa imaju 1-1 preslikavanje? Da, posto svaki elemenat skupa A se
vezuje samo za jedan elemenat skupa B. Da li imaju na preslikavanje? Da, zato sto
nijedan elemenat skupa B nije ostao nesparen. To sto se recimo četiri pojavljuje
u oba skupa ne dokazuje da nisu jednaka.
Ovo su vrlo malo modifikovane tvoje reči. Ni jedan parni broj nije ostao nesparen - šta ti je
onda ostalo za sparivanje sa neparnim brojevima?
Meni je vrlo jasno šta ti hoćeš da objasniš - "ali šta da ti kažem" - kao što vidiš i tvoja
logika je na mojoj strani.
A šta misliš da preslikam najpre jabuke na parne brojeve pa ću posle preslikati "ostatak"Sada napravi preslikavanje izmedju prirodnih brojeva i ovih oznacenih jabuka tako da broju jedan odgovara jabuka sa brojem 2, broju 2 jabuka sa brojem 4, broju 3 jabuka sa brojem 6...
Tako je. Dokazao sam da ako sve parne brojeve jednog skupa pridružim parnim brojevimaTo sto ti opisujes nije bijekcija izmedju skupa prirodnih brojeva i skupa parnih brojeva (ili podskupa prirodnih brojeva) nego opisujes bijekciju izmedju dva disjunktna podskupa skupa prirodnih brojeva pa si time dokazao sasvim drugu jednakost.
Svaki PARNI broj u skupu PARNIH brojeva ce se spariti sa brojem koji je dvaput manji od njega u skupu PRIRODNIH brojeva tako da ni neparnih brojevi nece ostati neupareni.
Pa sta? Tako ces opet pokazati da jabuka ima kao prirodnih brojeva i da ih ima vise ili jednako sa parnim brojevima. Vec sam ti ranije objasnjavao da ti takvi primeri ne valjaju jer ako hoces da dokazes da nisu jednaki nije dovoljno da nadjes jedan primer nego moras da dokazes za sve moguce primere funkcija da nisu bijekcije.A šta misliš da preslikam najpre jabuke na parne brojeve pa ću posle preslikati "ostatak"
jabuka na neparne brojeve?
Napisi formalno, u obliku definicija i aksioma, re zakonitosti pa da vidimo o cemo to pricas. Ovako to nista ne znaci.Vi ipak ne shvatate beskonačnost ni vezu između beskonačosti i konačnih brojeva
odnosno odnosa među brojevima. Ta veza je konstantnost odnosa ili zakonitost promene
odnosa.
I ko sada ne shvata beskonacnost? Izgleda, ipak, samo ti. Da nema te "nelogicnosti" beskonacnost ne bi bila beskonacna nego konacna ili besmislena.Jedna beskonačna prava ima beskonačno mnogo kilometara - druga takva prava ima beskonačno
mnogo metara - ali te beskonačnosti nisu jednake. Jedna je hiljadu puta veća od druge
iako se bijekcijom može svakom metru pridružiti kilometar i obrnuto,
Pa i nisu sve jer neke jesu a neke nisu. Bezbroj raznih trajektorija nisu bijekcije..... moras da dokazes za sve moguce primere funkcija da nisu bijekcije.
Ne bih još definisao aksiom, ali u konkretnom primeru koji sam ti naveo vidiš da uvek polovinaNapisi formalno, u obliku definicija i aksioma, re zakonitosti pa da vidimo o cemo to pricas. Ovako to nista ne znaci.
Pa i nisu sve jer neke jesu a neke nisu. Bezbroj raznih trajektorija nisu bijekcije.
Evo ti još jedan primer bijektivnog pridruživanja gde ćeš videti da tvoje tvrdnje nisu tačne
Uzmimo jedan konačan skup prvih n prirodnih brojeva i još jedan skup parnih brojeva koji ima
isto toliko parnih brojeva koliko ih ima u tom konačnom skupu prirodnih brojeva
Na primer
1...2...3...4....5....6...7...8...9...10...11...12...13...14...15...16...17...18...19...20
2...4...6...8..10..12..14.16..18...20
Zar ne vidiš da je ovde polovina prirodnih brojeva ostala nepridružena, a učinio sam upravo
ono što ti tvrdiš - svakom prirodnom broju pridružio sam parni dok ih je bilo.
To važi za svaki konačan skup prirodnih brojeva bez obzira koliki je. Ta zakonitost se ne
menja nikada i ne zavisi od broja prirodnih brojeva pa makar ih bilo i beskonačno.
Ako hoćeš da zaista nešto naučiš o beskonačnosti onda tvoju tvrdnju moraš da uozbiljiš
tako da glasi: Svakom prirodnom broju broju možemo pridružiti parni broj, ali uvek polovina
prirodnih brojeva ostaje nepridružena.
To je odlika iliti svojstvo beskonačnosti u konkretnom primeru.
Ne bih još definisao aksiom, ali u konkretnom primeru koji sam ti naveo vidiš da uvek polovina
prirodnih brojeva ostaje nepridružena - ta činjenica ne zavisi od broja članova skupa prirodnih
brojeva pa makar tih članova bilo i beskonačno mnogo
Za sad taj aksiom bi mogao nositi naslov: Očuvanje odnosa
Tacno, uz ogradu da ovo gore nije bijekcija izmedju skupova {1,2,4,..20} i {2,4,6...20} (izmedju njih nije cak ni funkcija uopste) nego izmedju {1,2,4,..10} i {2,4,6...20}Pa i nisu sve jer neke jesu a neke nisu. Bezbroj raznih trajektorija nisu bijekcije.
Evo ti još jedan primer bijektivnog pridruživanja gde ćeš videti da tvoje tvrdnje nisu tačne
Uzmimo jedan konačan skup prvih n prirodnih brojeva i još jedan skup parnih brojeva koji ima
isto toliko parnih brojeva koliko ih ima u tom konačnom skupu prirodnih brojeva
Na primer
1...2...3...4....5....6...7...8...9...10...11...12...13...14...15...16...17...18...19...20
2...4...6...8..10..12..14.16..18...20
Zar ne vidiš da je ovde polovina prirodnih brojeva ostala nepridružena, a učinio sam upravo
ono što ti tvrdiš - svakom prirodnom broju pridružio sam parni dok ih je bilo.
To važi za svaki konačan skup prirodnih brojeva bez obzira koliki je.
E, tu ti je ogromna greska. Za konacne vazi ali ne za beskonacne. Beskoacnost nije velika konacnost nego nesto sasvim drugo i neuporedivo.Ta zakonitost se ne
menja nikada i ne zavisi od broja prirodnih brojeva pa makar ih bilo i beskonačno.
Potpuno netacno. Po tebi onda na primer brojeva deljivih sa 3 ima tri puta manje, ili brojeva koji pri deljenju sa 10 daju ostatak 1 (1,11,21,31,...) ima 10 puta manje nego prirodnih brojeva. Ali kako onda objasnjavas sledece preslikavanje:Ako hoćeš da zaista nešto naučiš o beskonačnosti onda tvoju tvrdnju moraš da uozbiljiš
tako da glasi: Svakom prirodnom broju broju možemo pridružiti parni broj, ali uvek polovina
prirodnih brojeva ostaje nepridružena.
Nadam se da sada vidis da da to sto pricas nema smisla za beskonacne skupove.To je odlika iliti svojstvo beskonačnosti u konkretnom primeru.
Ne bih još definisao aksiom, ali u konkretnom primeru koji sam ti naveo vidiš da uvek polovina
prirodnih brojeva ostaje nepridružena - ta činjenica ne zavisi od broja članova skupa prirodnih
brojeva pa makar tih članova bilo i beskonačno mnogo
Za sad taj aksiom bi mogao nositi naslov: Očuvanje odnosa
Tako je! To sam i hteo da dokažem! Ne postoji bijekcija između prirodnih i parnih brojevaTacno, uz ogradu da ovo gore nije bijekcija izmedju skupova {1,2,4,..20} i {2,4,6...20} (izmedju njih nije cak ni funkcija uopste) nego izmedju {1,2,4,..10} i {2,4,6...20}
Nema greške. Definisani odnos između brojeva se ne menja i ne zavisi od broja tih brojevaE, tu ti je ogromna greska. Za konacne vazi ali ne za beskonacne. Beskoacnost nije velika konacnost nego nesto sasvim drugo i neuporedivo.
Naravno, ako iz skupa prirodnih brojeva uzmeš svaki treći ili svaki deseti broj , a i samPo tebi onda na primer brojeva deljivih sa 3 ima tri puta manje, ili brojeva koji pri deljenju sa 10 daju ostatak 1 (1,11,21,31,...) ima 10 puta manje nego prirodnih brojeva.
Ovde si pogrešio - odakle ti broj 12? Napiši ovo kako treba (da ti se ne mešam u posao)Ali kako onda objasnjavas sledece preslikavanje:
2....4.....6.....8...10...
1...11...12...21...31...
Nema ponavljanja brojeva, gore su svi parni, dole su svi koji pri deljenju sa deset imaju ostatak 1 i svi su upareni. Po tebi ovih drugih bi trebalo da bude 5 puta manje a vidis da svaki ima svog para u onom drugom skupu, tj. ovo je bijekcija i ima ih jednak broj.
Nade su obostrane, a samo jedan stav ima smisla.Nadam se da sada vidis da da to sto pricas nema smisla za beskonacne skupove.
Da, greska. Ovako treba:Ovde si pogrešio - odakle ti broj 12? Napiši ovo kako treba (da ti se ne mešam u posao)
pa da vidimo.
Pokušajmo uspostaviti vezu između konačnih i beskonačnih skupova. Napravimo takveDa, greska. Ovako treba:
2....4.....6.....8...10...
1...11...21...31...41...
Jesi, ali pogrešnoO limesima, i sta oni predstavljaju, sam vec pisao na nekoj od prethodnih strana.
.Svi članovi niza predstavljaju odnose između broja elemenata.Taj odnos o kome govoris ti nece dati odnos broja elemenata dva beskonacna skupa
Uveo si pojam "brzine" da bi negirao značenje limesa članova niza koji imaju značenjeDace ti samo odnos brzina rasta dva niza. Jedan raste brze od drugoga ali oba imaju isti broj clanova.
Izmedju broja elemenata konacnih skupova. To se ne moze na beskonacne primeniti tako kako ti hoces.Jesi, ali pogrešno
.Svi članovi niza predstavljaju odnose između broja elemenata.
Gde ne postoji?Uveo si pojam "brzine" da bi negirao značenje limesa članova niza koji imaju značenje
odnosa brojeva za ljubav bijekciji koja konkretno ne postoji.
Nema tu nista pogresno. To je jednostavno definicija. Ili je prihvatas ili ne. Ako je ne prihvatas nego koristis neku drugu definiciju to je tvoj slobodan izbor ali onda ne pricamo o istoj stvari i samo gubimo vreme jer ti svoje definicije nisi dao.Nemam ništa protiv bijekcije, ali imam protiv njene pogrešne upotrebe i pogrešne
interpretacije.
Samo tako može i moraIzmedju broja elemenata konacnih skupova. To se ne moze na beskonacne primeniti tako kako ti hoces.
Između prirodnih i parnih brojeva u skupu prirodnih brojeva jer prirodnih ima duplo višeGde ne postoji?
Ti to ne razumeš i lupetaš o beskonačnosti bez pomoći jedinog načina kojim utvrđujemoProveri definiciju limesa pre nego pocnes da lupetas o njegovom znacenju i besmislenim pokusajima da jednu stvar koju ne razumes pokusavas da objasnis drugom koju takodje ne razumes.
Dao sam ali ti ne razumeš, niti šta dokazuješ - samo lupetaš naučene fraze i uglavljuješ ihNema tu nista pogresno. To je jednostavno definicija. Ili je prihvatas ili ne. Ako je ne prihvatas nego koristis neku drugu definiciju to je tvoj slobodan izbor ali onda ne pricamo o istoj stvari i samo gubimo vreme jer ti svoje definicije nisi dao.
Ne negiram - u skupu prirodnih brojeva nema jednako prirodnih i parnih brojevaLepo sam te pitao kako poredis da li je jednak broj elemenata skupova i rekao si bijekcijom. Sada to negiras.
Pokazao sam ti šta dokazujem i kako, ali priča s tobom nema smisla dokPrica s tobom je besmislena jer ni sam nemas pojma sta dokazujes i kako.
Tu ste negde.Djaci u osnovnoj skoli vec znaju da dokazu da je funkcija f(x)=2x bijekcija izmedju skupa prirodnih brojeva i skupa parnih brojeva.
Pokazao sam ti šta dokazujem i kako, ali priča s tobom nema smisla dok ne shvatiš bar dve
osnovne stvari - da se u skupu prirodnih brojeva svaki broj pojavljuje samo jedamput
i dok ne shvatiš da se s nekim prirodnim brojem U TOM SKUPU može formirati
samo jedan par.- bar toliko.
Zbog jednostavnosti govoricu samo o realnim brojevima a ne o proizvoljnim skupovima.
Infimum, najvece donje ogranicenje, nekog skupa A (podskup skupa realnih brojeva R) je najveci broj koji je manji ili jednak od svakog elementa skupa A. Za razliku od minimalnog elementa skupa A, infimum skupa A ne mora da pripada skupu A. Na primer infimum otvorenog intervala (2,4) je 2 iako 2 ne pripada intervalu (svi elementi intervala su strogo veci od 2 ali za svaki broj veci od 2 postoji neki broj iz (2,4) koji je manji od njega). Ako infimum pripada skupu A onda je on istovremeno i njegov minimalni element.
Po definiciji tetiva je duz koja spaja dve razlicite tacke na istoj kruznici. Rastojanje izmedju njih:
1) moze da bude proizvoljno malo (od svakog moze da se nadje manje) ali
2) mora da bude vece od nule jer kad bi bilo nula onda zbog 1) morale bi da postoje tacke sa negativnim rastojanjem sto je nemoguce
Iz 1) i 2) moze da se zakljuci da je nula najvece donje ogranicenje duzine tetive ali da minimalno ne postoji