Тешка прошлост

У већини случајева важи...

  • што те не убије - то те ојача

  • што те не убије - то те осакати


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Како тешка прошлост утиче на психу човека?

Да ли у већини случајева важи ''Што те не убије - то те ојача'' или ''Што те не убије - то те осакати''?
Ја сам упознала х људи којима у досадашњем животу нису цветале руже и већина њих су били сломљени, некако уморни од живота (иако у цвету младости) и углавном непријатељски настројени (чак и према онима који желе да им помогну)... :neutral:

Каква су ваша искуства?

Sve ima svoje granice i one su djelimično zajedničke za sve ljude, a djelimično individualne ... postoje iskustva koja bi svakog osakatila i ona koja jačaju, odn. razvijaju psihu ...
Jedna latinska poslovica glasi: Timendus, qui mori tutum putat. - Treba se bojati onoga ko je spreman umreti.
U životu postoji više puteva i događaja koji jačaju čovjeka; takva je sama priroda života ...jednom se ide putem ili se dogodi, ono što osakati ....
 
steta je sto privilegiju da budu slabi imaju bogati, koji vise kod psihica ....
sto je ovde jos neprihvatljivo, svi su jaki pa nikome ne treba ...
dok strucno lice moze pomoci, dati drugu perspektivu na problem i svakako dokuciti ono sto subjektivno ne mozemo sami ... ili makar saslusati, da ne opterecujemo bliske i drage ljude...


kazu da se posledice holokausta jako osecaju i na drugoj generaciji
 
Како тешка прошлост утиче на психу човека?

Да ли у већини случајева важи ''Што те не убије - то те ојача'' или ''Што те не убије - то те осакати''?

Ја сам упознала х људи којима у досадашњем животу нису цветале руже и већина њих су били сломљени, некако уморни од живота (иако у цвету младости) и углавном непријатељски настројени (чак и према онима који желе да им помогну)... :neutral:

Каква су ваша искуства?

sta te ne ubije to te je vec ubilo.
ti si mrtav vec, samo to jos ne shvatas. chinm si se rodio stao si na put smrti i dosao dea pitas ovo pitanje.
umri bre ko chovek i onda disi slobodno i ne seri
 
Како тешка прошлост утиче на психу човека?

Да ли у већини случајева важи ''Што те не убије - то те ојача'' или ''Што те не убије - то те осакати''?

Ја сам упознала х људи којима у досадашњем животу нису цветале руже и већина њих су били сломљени, некако уморни од живота (иако у цвету младости) и углавном непријатељски настројени (чак и према онима који желе да им помогну)... :neutral:

Каква су ваша искуства?

Možda nekoga i jača, ali je zaista velika cena tog ojačavanja. Teške situacije ,uz malo sreće, nekako i prođu ali ostanu ružna sećanja i rane posle. I badava ta stečena snaga.
 
Sve zavisi od osobe do osobe. Najpre koliko je osoba jaka u duhu i karakeru. Koliko se ta osoba izgradila u jednu zrelu i odgovornu licnost. Ali opet bitno je reci, sta je to tragicno ili tesko ili je samo kao ''tesko''. Danas ce puno ljudi da vas uhvate u pricama kako je njima bilo tesko, a u sustini zeljni su samo paznje. Opet sve zavisi, koliko je to prezivljeno iskustvo realno tesko ili je to ta osoba samo to tesko podnela. Mnogi imaju neki psihicki problem da stalno kukaju kako su namuceni.

Najteze je kad izgubis nekog svog, a pogotovo roditelju kad izgube dete.
Imam druga koji je sa 15 godina ostao bez oba roditelja i rastao kod babe, sam se skolovao ,zavrsio fax skoro bez icije pomoci. Danas je ozenjen i ima cerkicu, i jako je vedar, pozitivan i nasmejan, drugim osobama oko sebe uliva nadu u zivot, iako je i te kako svestan da ce mu taj nedostatak biti za ceo zivot. A sa druge strane poznajem osobe koje su u stanju da satima dave eto kako je njima u zivotu bilo tesko i kako to ne mogu da prebole, ali kad uporedim njihova iskustva sa njegovim, zaista ta muka im je smesna. Tako da....
 
Mislim da zavisi od samog karaktera osobe nekako..
Mene je ojačalo.
A meni blisku osobu oteralo do gomile pogrešnih izbora.

Ona nema snage i u svemu vidi tu lošu stranu koja se provlači i koja je koči.
Meni je opet na umu samo - ako sam to preživela, nema šta onda ne mogu (osim ne daj Bože nekih užasnih tragedija :S).

Al' opet..
Ni ovo moje nije bilo neka ultimejt muka od života.
Ima itekako gorih sudbina.

Mislim da je najbitnija slojevitost.
Red slatkog pa red kiselog il' gorkog.
I onda se lakše proguta.
I svari.
Najbitnije je dobro svariti i obraditi, štagod da te je snašlo..
 
Sve zavisi od toga kada se period teške prošlosti završio, tj. koliko je vremena od tada prošlo. Nije isto ako je bila juče ili pre deset godina. Naravno, zavisi i od mentalne strukture ličnosti, i od toga da li je ličnost već bila izgrađena/zrela, ili je tek sazrevala. Zatim, verovatno i od veličine i prirode tereta.
Prošlost i budućnost treba tretirati kao doručak i ručak: prošlost pojesti sam, budućnost podeliti sa nekim. (Sadašnjost ionako odmah postaje prošlost.) Tako da, ako lepo svarimo prošlost, patnja koje više nema nikad nije ni postojala (osim ako nije reč o pravim, strašnim udarcima sudbine; one ne podležu zaboravu).
Doduše, nešto od pojedene prošlosti ipak se nataloži u organizmu, ali se može konstruktivno iskoristiti kao dodatna energija: zapamtili smo, naučili, i možemo se boriti da nam budućnost ne liči na prošlost.
Prošlost (i lepa i mučna) jeste epistemološki princip, ali teskoba ne bi trebalo da bude bilo kakav princip.

Različiti ljudi, različite ćudi, razne prošlosti. Različiti ishodi.
 

Back
Top