Uz svest se, pored nesvesnog i svesnog, vezuje i mnoštvo drugih termina kao na primer, podsvesno, nadsvesno (supersvesno), id, ego, super-ego. Mnogi od njih nisu dovoljno jasni iako se koriste u svakodnevnom govoru. To se, naročito, odnosi na nesvesno.
Sigmund Frojd je nesvesno definisao kao nepoznato, ali suštinsko u svesti, a svesno kao poznato i pojavno. Za nesvesno kaže: "Nesvesno je veći krug koji u sebe obuhvata manji krug svesnog." Kao i sledeće: "Nesvesno je ona stvarna psihička realnost, koja nam je po svojoj unutrašnjoj prirodi nepoznata kao i realnost spoljnog sveta, i ono nam je u svesnim podacima, isto tako, nepotpuno dato kao i spoljni svet u podacima čulnih organa."
Proizvoljne interpretacije u duhovnim učenjima su doprinele da se pojmovi svest i svesnost često poistovećuju. Medjutim, izmedju njih postoji značajna razlika. Svest je opšti pojam. Podrazumeva sposobnost čulnog i intuitivnog opažanja, nagona, osećanja, mišljenja, pamćenja, učenja… Jednom rečju svega što omogućava doživljaj i razumevanje života i postojanja. Znači, svest je i svesno i nesvesno.
Svesno je aktivna sfera uma kroz koju se uči i postiže razvoj. Stalnom promenom misli dobija se i drugačija spoznaja/razumevanje. Dok se nešto ne pojavi u umu i mislima ostaje u domenu nesvesnog, neshvaćenog i nepostojećeg za nas.
Mišljenje se na latinskom kaže cogito. Toj reči je s razlogom bliska latinska reč cognito. Cognito znači ono što je poznato/spoznato, što se zna ili čega smo svesni. Dok nešto nije cogito ne može biti cognito. Čak i u slučaju intutivne spoznaje i inspiracije, kada imamo osećaj da doživljavamo nešto bez misli, potrebno je taj doživljaj svesti na misli. Jedino tako ga možemo razumeti, tj. objasniti i sebi i drugima šta smo doživeli/spoznali/videli.
Nesvesno i svesno su jin i jang svesti. Ne mogu se odvojiti jer se medjusobno stvaraju. Osećanja su nerazumljiva sažetost, snaga ili intenzitet. Misli su aktivnost. Intenzitet uvek prelazi u aktivnost, a aktivnost u intenzitet. Kada osećanja dostignu kulminaciju sažetosti/snage ekspanziraju u različite, individualne misli i postaju misaona aktivnost. Razloženost misli omogućava umu da ih sortira, rasporedjuje i kroz to dobije razumevanje. To je neprekidan proces transformacije nesvesnog u svesno.
Frojd je u domenu nesvesnog uočio delovanje dva protivrečna nagona s različitim efektom na telo i misli. Okarakterisao ih je kao Tanatos (bog smrti) i Eros (bog ljubavi) prema uzoru na grčku mitologiju. Tanatos je usko vezan uz telo i otudjenu individualnost, haos, nasilje, mržnju, okrutnost, besmisao, destrukciju, uništenje i smrt. Eros je nagon života, reda, smisla, skladnog zajedništva, konstruktivnosti ili ljubavi. S obzirom da je Frojd pridavao preteran značaj seksualnosti povezao je Erosom s libidom. Ipak, oba nagona svrstava u nesvesno. Tačnije, podsvesno.
Pored termina podsvesno neka duhovna učenja, kao i pojedini francuski psiholozi, navode postojanje više svesti ili supersvesnog (nadsvesnog). Šta ti termini znače i kako se mogu okarakterisati? Termini imaju dosta podudarnosti s Frojdovom podelom nesvesnog na Tanatos i Eros.
Tanatos je najniži, primitivni nagon besmisla i haosa koji se nalazi ispod svesnog nivoa. Zato i spada u domen podsvesnog. Eros je iznad svesnog ili intelektualnog razumevanja, pa je nadsvestan. Nadsvesno je potencijal smisla i konstruktivnog/duhovnog razvoja.
Prema tome, podsvesno, svesno i nadsvesno se odnose na različite nivoe svesti. Podsvesno je Telesna svest, svesno um, a nadsvesno Duhovna svest (duhovni potencijal). Očigledan dokaz postojanja podsvesnog i nadsvesnog se može zapaziti kroz različite reakcije na bol i zadovoljstvo.
Da bi ličnost postizala integralnost, funkcionalnost i autentičnost um mora imati kontakt s duhovnim potencijalom. Ako ga nema dolazi do ograničenog, disfunkcionalnog razvoja i raznih mentalnih poremećaja. Ljudi koji ne oplemenjavaju svoju inteligenciju dubljim, rafiniranim osećanjima i višim duhovnim uvidom postanu beskrupulozne psihopate, sociopate i narcisoidne ličnosti. Rukovode se samo telesnim porivima i sebičnim interesima. Izbegavaju bol i traže zadovoljstvo ne mareći za moralne principe, emocionalne posledice ili štetu koju nanose drugima.
Zdrava ličnost razvojem duhovnog potencijala razvija empatiju, postiže emocionalnu zrelost i dobija sveobuhvatnije, adekvatnije razumevanje i svojih i tudjih potreba. Moralni principi je osposobe da shvati destruktivne posledice nepoštenih aktivnosti i sebičnih prohteva. Zato ih prevazilazi, osvešćuje se i bira ono što je časno i plemenito. Spremna je podneti fizički i psihički napor i bol ako smatra da će doprineti opštem dobru i napretku. Bez nadsvesnog, duhovnog nivoa takva reakcija ne bi bila moguća.
Frojdovo skretanje pažnje na nesvesno je u mnogome doprinelo boljem razumevanju svesti. Značajna je i njegova struktura ličnosti. Po njemu, ličnost sadrzi razlike u vidu id-a, ega i superega. Za id kaže: "To je tamni, nepristupačni deo ličnosti, ono malo što znamo o njemu naučili smo kroz proučavanje rada o snovima i konstrukciji neurotičnih simptoma, i najviše toga ima negativan karakter i može se samo opisati kao kontrast egu. Pristupili smo id-u s analogijom: zovemo ga haos, kotao zakuvalih eksitacija...To je polje energije koje je proizašlo od nagona, ali koje nema organizaciju, ne stvara kolektivnu volju, već samo teži da zadovolji instinktivne potrebe subjekta u skladu s principom zadovoljstva."
"Sadrži sve što je nasledjeno, što je prisutno rodjenjem, što je u konstituciji - iznad svega, dakle, instinkti, koji imaju telesno poreklo, i koji su našli prvo fizičko ispoljavanje ovde (u id-u) u obliku koji nam je nepoznat."
Ego je svesni deo ličnosti i osnova identiteta. Izložen je stalnom pritisku, jer nastoji da pravi kompromis izmedju protivrečnih zahteva id-a i superega tako da je često u dilemi i konfliktu. Superego je delimično svestan, a delimično nesvestan. Teži savršenstvu, pa motri na niže, divlje nagone id-a kao i sebične nagone ega. Predstavljen je kao kruta savest formirana po društvenim normama ili kao neuorotična savest formirana u periodu detinjstva pod uticajem roditelja.
Frojd nije u dovoljnoj meri povezao strukturu ličnosti s nesvenim ili dao objašnjenje zbog čega dolazi do formiranja takve strukrure. Za to, takodje, postoji razlog i objašnjenje koje zahteva izmenu termina. Zbog toga ću termine id i superego, zameniti terminima pod-ego i nad-ego.
S tim, što pod-ego zadržava karakteristike id-a, dok se nad-ego razlikuje od superega. Mada se nad-ego, takodje, rukovodi savešću, koncept savesti i njen uticaj na razvoj svesnog nivoa se razlikuje od Frojdovog objašnjenja super-ega. Pored njih, uvešću novi termin Polusveni ego koji ima dosta zajedničkog s Frojdovim super-egom.
Sigmund Frojd je nesvesno definisao kao nepoznato, ali suštinsko u svesti, a svesno kao poznato i pojavno. Za nesvesno kaže: "Nesvesno je veći krug koji u sebe obuhvata manji krug svesnog." Kao i sledeće: "Nesvesno je ona stvarna psihička realnost, koja nam je po svojoj unutrašnjoj prirodi nepoznata kao i realnost spoljnog sveta, i ono nam je u svesnim podacima, isto tako, nepotpuno dato kao i spoljni svet u podacima čulnih organa."
Proizvoljne interpretacije u duhovnim učenjima su doprinele da se pojmovi svest i svesnost često poistovećuju. Medjutim, izmedju njih postoji značajna razlika. Svest je opšti pojam. Podrazumeva sposobnost čulnog i intuitivnog opažanja, nagona, osećanja, mišljenja, pamćenja, učenja… Jednom rečju svega što omogućava doživljaj i razumevanje života i postojanja. Znači, svest je i svesno i nesvesno.
Svesno je aktivna sfera uma kroz koju se uči i postiže razvoj. Stalnom promenom misli dobija se i drugačija spoznaja/razumevanje. Dok se nešto ne pojavi u umu i mislima ostaje u domenu nesvesnog, neshvaćenog i nepostojećeg za nas.
Mišljenje se na latinskom kaže cogito. Toj reči je s razlogom bliska latinska reč cognito. Cognito znači ono što je poznato/spoznato, što se zna ili čega smo svesni. Dok nešto nije cogito ne može biti cognito. Čak i u slučaju intutivne spoznaje i inspiracije, kada imamo osećaj da doživljavamo nešto bez misli, potrebno je taj doživljaj svesti na misli. Jedino tako ga možemo razumeti, tj. objasniti i sebi i drugima šta smo doživeli/spoznali/videli.
Nesvesno i svesno su jin i jang svesti. Ne mogu se odvojiti jer se medjusobno stvaraju. Osećanja su nerazumljiva sažetost, snaga ili intenzitet. Misli su aktivnost. Intenzitet uvek prelazi u aktivnost, a aktivnost u intenzitet. Kada osećanja dostignu kulminaciju sažetosti/snage ekspanziraju u različite, individualne misli i postaju misaona aktivnost. Razloženost misli omogućava umu da ih sortira, rasporedjuje i kroz to dobije razumevanje. To je neprekidan proces transformacije nesvesnog u svesno.
Frojd je u domenu nesvesnog uočio delovanje dva protivrečna nagona s različitim efektom na telo i misli. Okarakterisao ih je kao Tanatos (bog smrti) i Eros (bog ljubavi) prema uzoru na grčku mitologiju. Tanatos je usko vezan uz telo i otudjenu individualnost, haos, nasilje, mržnju, okrutnost, besmisao, destrukciju, uništenje i smrt. Eros je nagon života, reda, smisla, skladnog zajedništva, konstruktivnosti ili ljubavi. S obzirom da je Frojd pridavao preteran značaj seksualnosti povezao je Erosom s libidom. Ipak, oba nagona svrstava u nesvesno. Tačnije, podsvesno.
Pored termina podsvesno neka duhovna učenja, kao i pojedini francuski psiholozi, navode postojanje više svesti ili supersvesnog (nadsvesnog). Šta ti termini znače i kako se mogu okarakterisati? Termini imaju dosta podudarnosti s Frojdovom podelom nesvesnog na Tanatos i Eros.
Tanatos je najniži, primitivni nagon besmisla i haosa koji se nalazi ispod svesnog nivoa. Zato i spada u domen podsvesnog. Eros je iznad svesnog ili intelektualnog razumevanja, pa je nadsvestan. Nadsvesno je potencijal smisla i konstruktivnog/duhovnog razvoja.
Prema tome, podsvesno, svesno i nadsvesno se odnose na različite nivoe svesti. Podsvesno je Telesna svest, svesno um, a nadsvesno Duhovna svest (duhovni potencijal). Očigledan dokaz postojanja podsvesnog i nadsvesnog se može zapaziti kroz različite reakcije na bol i zadovoljstvo.
Da bi ličnost postizala integralnost, funkcionalnost i autentičnost um mora imati kontakt s duhovnim potencijalom. Ako ga nema dolazi do ograničenog, disfunkcionalnog razvoja i raznih mentalnih poremećaja. Ljudi koji ne oplemenjavaju svoju inteligenciju dubljim, rafiniranim osećanjima i višim duhovnim uvidom postanu beskrupulozne psihopate, sociopate i narcisoidne ličnosti. Rukovode se samo telesnim porivima i sebičnim interesima. Izbegavaju bol i traže zadovoljstvo ne mareći za moralne principe, emocionalne posledice ili štetu koju nanose drugima.
Zdrava ličnost razvojem duhovnog potencijala razvija empatiju, postiže emocionalnu zrelost i dobija sveobuhvatnije, adekvatnije razumevanje i svojih i tudjih potreba. Moralni principi je osposobe da shvati destruktivne posledice nepoštenih aktivnosti i sebičnih prohteva. Zato ih prevazilazi, osvešćuje se i bira ono što je časno i plemenito. Spremna je podneti fizički i psihički napor i bol ako smatra da će doprineti opštem dobru i napretku. Bez nadsvesnog, duhovnog nivoa takva reakcija ne bi bila moguća.
Frojdovo skretanje pažnje na nesvesno je u mnogome doprinelo boljem razumevanju svesti. Značajna je i njegova struktura ličnosti. Po njemu, ličnost sadrzi razlike u vidu id-a, ega i superega. Za id kaže: "To je tamni, nepristupačni deo ličnosti, ono malo što znamo o njemu naučili smo kroz proučavanje rada o snovima i konstrukciji neurotičnih simptoma, i najviše toga ima negativan karakter i može se samo opisati kao kontrast egu. Pristupili smo id-u s analogijom: zovemo ga haos, kotao zakuvalih eksitacija...To je polje energije koje je proizašlo od nagona, ali koje nema organizaciju, ne stvara kolektivnu volju, već samo teži da zadovolji instinktivne potrebe subjekta u skladu s principom zadovoljstva."
"Sadrži sve što je nasledjeno, što je prisutno rodjenjem, što je u konstituciji - iznad svega, dakle, instinkti, koji imaju telesno poreklo, i koji su našli prvo fizičko ispoljavanje ovde (u id-u) u obliku koji nam je nepoznat."
Ego je svesni deo ličnosti i osnova identiteta. Izložen je stalnom pritisku, jer nastoji da pravi kompromis izmedju protivrečnih zahteva id-a i superega tako da je često u dilemi i konfliktu. Superego je delimično svestan, a delimično nesvestan. Teži savršenstvu, pa motri na niže, divlje nagone id-a kao i sebične nagone ega. Predstavljen je kao kruta savest formirana po društvenim normama ili kao neuorotična savest formirana u periodu detinjstva pod uticajem roditelja.
Frojd nije u dovoljnoj meri povezao strukturu ličnosti s nesvenim ili dao objašnjenje zbog čega dolazi do formiranja takve strukrure. Za to, takodje, postoji razlog i objašnjenje koje zahteva izmenu termina. Zbog toga ću termine id i superego, zameniti terminima pod-ego i nad-ego.
S tim, što pod-ego zadržava karakteristike id-a, dok se nad-ego razlikuje od superega. Mada se nad-ego, takodje, rukovodi savešću, koncept savesti i njen uticaj na razvoj svesnog nivoa se razlikuje od Frojdovog objašnjenja super-ega. Pored njih, uvešću novi termin Polusveni ego koji ima dosta zajedničkog s Frojdovim super-egom.