Teret nekazanog...

Postoji li nešto što niste nikad rekli osobi koja vam je bitna, a želeli ste... želite, a niste u prilici, ne smete ili je neka druga kočnica u pitanju zbog koje vam neke reči i misli stoje zapečaćene u sebi?

Budite bar ovde iskreni (prema sebi, najpre), lakše je kad se kaže...

Rekla sam ja ali nije doprlo do te osobe :roll:...I gusi me to i dan danas i gusice me jos dugo i zao mi je sto necu biti s njim u kontaktu kad se osvesti a to mu negine...Toliko me je uvredio negiranjem necega sto je ocigledno da vise nemam zelju da budem uz njega :cry:...
 
Postoji li nešto što niste nikad rekli osobi koja vam je bitna, a želeli ste... želite, a niste u prilici, ne smete ili je neka druga kočnica u pitanju zbog koje vam neke reči i misli stoje zapečaćene u sebi?
Budite bar ovde iskreni (prema sebi, najpre), lakše je kad se kaže...

Postoji nešto što jednoj osobi nikad nisam uspjela reći
(nisam imala hrabrosti, a odavno sam izgubila svaku šansu da to uradim)
...i pomirila sam se s tim.

To mi je bila škola, i od tada se trudim da kažem prave stvari u pravo vrijeme,
ili bar da pokušam, pa ko želi da sasluša - znaće šta mislim i osjećam.
Ko ne želi - vjerovatno i ne treba da čuje i da zna.
 
poslednjih par meseci pre nego sto sam odlucila da stavim tacku na svoj brak,bili su jako teski za mene..

zbog teskih emocija koje sam nosila u sebi, svakodnevnog desetocasovnog rada,brige o svom detetu..nisam imala snage za ostale meni drage osobe koje su se nalazile oko mene..

u tom periodu zbog negativnog naboja kojim me svakodnevno pritiskao ex, toliko puta ljuta i nervozna sam prosla pored rodjenog oca, a da sam mu se jedva ili nisam uopste javila..

znao je kroz sta prolazim..
ali se to ponavljalo iz dana u dan..
poslednjih dana pred svoju iznenadnu smrt pitao je mamu da li sam mozda ljuta zbog necega na njega..

posle par dana je umro.

a ja nisam imala kad da mu kazem da nisam ljuta na njega..da njega volim i da mi puno znaci njegova podrska koju sam imala tokom citavog zivota..i posebno tih dana kada me nervoznu i iscrpljenu nista nije pitao..


tata, izvini.
za svaki propusteni dan..
 
Postoji li nešto što niste nikad rekli osobi koja vam je bitna, a želeli ste... želite, a niste u prilici, ne smete ili je neka druga kočnica u pitanju zbog koje vam neke reči i misli stoje zapečaćene u sebi?

Budite bar ovde iskreni (prema sebi, najpre), lakše je kad se kaže...

Osobi kojoj je trebalo da otvorim svoja osećanja, nisam, ćutala sam..bila sam suviše oprezna i šansa mi se neće vratiti...
zato sam sad otvorenija i direktnija, ali sa merom, (barem meni tako izgleda) :D
 
poslednjih par meseci pre nego sto sam odlucila da stavim tacku na svoj brak,bili su jako teski za mene..

zbog teskih emocija koje sam nosila u sebi, svakodnevnog desetocasovnog rada,brige o svom detetu..nisam imala snage za ostale meni drage osobe koje su se nalazile oko mene..

u tom periodu zbog negativnog naboja kojim me svakodnevno pritiskao ex, toliko puta ljuta i nervozna sam prosla pored rodjenog oca, a da sam mu se jedva ili nisam uopste javila..

znao je kroz sta prolazim..
ali se to ponavljalo iz dana u dan..
poslednjih dana pred svoju iznenadnu smrt pitao je mamu da li sam mozda ljuta zbog necega na njega..

posle par dana je umro.

a ja nisam imala kad da mu kazem da nisam ljuta na njega..da njega volim i da mi puno znaci njegova podrska koju sam imala tokom citavog zivota..i posebno tih dana kada me nervoznu i iscrpljenu nista nije pitao..


tata, izvini.
za svaki propusteni dan..
:worth:
 
ima... naravno... i neke stvari nikada necu reci tim ljudima... bzvz... nekima od njih, zato sto vise ne mogu... nekima od njih zato sto vise ne zelim... jer vise nisu meni bitne... niti je vise njima bitno... i zivot ide dalje... i vreme prolazi... i mi starimo... i tek cemo imati vremena za kajanje na pretek... ja cekam...
 

Back
Top