Terapija za bes

fatcat

Ističe se
Poruka
2.748
Radim u prosveti, u srednjoj skoli sa tinejdzerima. Struktura djaka je raznolika. Imam i veoma, veoma losih djaka. Zbog njih sam veoma cesto nezadovoljan svojim poslom, a i zivotom.

Poceo sam da radim mlad, bukvalno odmah posle fakulteta i osecam da sam protracio dobar deo mladosti. Sad sam vec u ranim tridesetima. Sve mi je teze da ostanem distanciran od provokacija, vredjanja i pretnji i uopste gluposti koje slusam i gledam svaki dan. Moji prijatelji koji su me opisivali kao najstalozeniju osobu koju poznaju iznenadili bi se kad bi videli mnoge moje reakcije na poslu.

Disciplinske mere u danasnje vreme su smesne, a psiholozi i pedagozi po skolama beskorisni. Iskvareni klinci su navikli da ih iskoristavaju. Vecina drugih profesora jednostavno izbegava konflikt.

Poslednjih dana sam pogotovo imao ispade besa gde su me pojedini ucenici upornim ometanjem casa doveli na ivicu fizickog obracuna. Otvoreno sam im pretio ozbiljnim povredjivanjem i u toku i posle casa. Milsim da je samo pitanje vremena kad cu preci crtu i povrediti nekoga.

Bojim se da sam izgubio sebe. Da nisam vise ona osoba koja sam bio. Srecom porodicu nemam jer ne mogu da zamislim kako bi bilo da se ovako neraspolozen vracam svojoj zeni i deci.
Da li bi mi terapija mogla biti od koristi? Da li je to uopste pametna ideja? Kako da to iniciram? Prvo kod lekara opste prakse ili sta?

Pitam se mozda da li treba da ostavim posao i otisnem se u materijalnu neizvesnost jer ovaj posao je otrov za dusu. Vecina dece me voli i smatra dobrim profesorom, ali postoje ljudi sa kojima se nikako ne mozete dogovoriti milom.
Ima li neko slican problem?
 
fizička aktivnost je najbolja terapija za rešavanje od besa.
zato sam ja stalno besna, čak i bez razloga, jer se ne krećem, tj.nemam baš neku aktivnost.
uglavnom sedim i ništa. a bes se gomila. blago tebi kad si inače staložena osoba, šta ja da kažem? :confused:
 
Ne smes to sa decom tako ozbiljno da shvatas.
Ne da ne izbegavas konflikt sa njima nego da im objasnis da to tako kod tebe vise nece moci kao do sada i da ces ubuduce svaki ispad da sankcionises jedinicom ili bar da ucenika uputis kod direktora na razgovor.
Mislim da ce malo pomoci razgovori sa roditeljima, oni ipak suvise vole tu svoju decu, pa makar bila i sami djavoli... uvek ce im drzati stranu pa makar to dete uradilo ne znam kakav incident.
Moja sestra je prosvetni radnik, ona jos ima i malu decu kod kuce i vidim da joj je strahovito tesko sve da uskladi i dnevne, nedeljne godisnje planove rada i to sto mora da se nadjacava sa galamdzijama koji misle da su sve vec naucili i da to sto sede u skolskoj klupi je gubljenje vremena. I nju cesto cesto izvode iz takta. Ali jos nije valjda dosla u tu fazu u kojoj si ti.
Ne znam sta bih ti savetovala... posao ti je veoma stresan, rad sa decom je strasno tezak, ako ne mozes da se iskontrolises, predlozila bih ti da odes kod lekara opste prakse, pa da njemu izlozis problem... on ce ti odmah napisati uput za specijalistu, u ovom slucaju psihijatra, pa ako se to desi, idi na razgovor i videces sta ce ti psihic reci u vezi tog besa kojeg osecas. Mozda moze ipak na neki nacin da ti pomogne, da se sve iskanalise pa da i ti budes zadovoljan a i ti djaci.
 
@fatcat
Na koga si ti besan? Ne moraš ovde da dogovoriš i ne treba. Obično, kada smo ljuti, ljutnju projektujemo na druge, a ne na stvarni problem pred kojim se osećamo nemoćno. Nije pravilo. Ali, može da pomogne u samoproceni. (rane tridesete ne znače ranu mladost)
 
I ja imam problem sa nagomilanim besom kojeg ne mogu da se resim.
Pocela sam kosu da cupam, zivota mi. OKP. Depresija teska.
Pre sam i bila koliko toliko aktivna dok mi se nisu izdogadjale neke grozne stvari, pre sam i trcala, zaista je fizicka aktivnost majka bozija za bes.
Ali ja sada jednostavno nemam ni snage ni volje da opet pocnem da trcim, vozim bajs....
Sada me samo odrzavaju te tablete koje pijem, ali ni one mi vise ne pomazu.
Glava me boli svakodnevno. Nisam ni za sta.
Kao i saint, samo sedim i bes mi se nakuplja. Pa kad jednom eksplodiram, mislim da ce doci do spontanog sagorevanja mog bica. Izgorecu sama od sebe. Dotle je doslo.
 
Nekako probaj sarkazmom da im doakas..da ne kapiraju sta im govoris u takvom obracanju sto nema veze sa skolom..a i nema razloga da ijednu uvredu licno shvatis

ma da.... sarkazmom na adolascente, pa još od autoriteta. znaš, ja moje dete šaljem u gimnaziju i poveravam ga profesorima da ga edukuju i za to vreme da budu i "treći roditelj" i jako bih bila ljuta da neko svoj sarkazam ispoljava na mom detetu.
čemu pedagogija, ako u prosveti treba da važi "doakavanje" :eek:
 
Sportom se bavim aktivno. Svaki drugi dan radim vezbe snage, a trcim na duge distance oko sest dana u nedelji. Tad sam jedino srecan jer sam sam daleko od ljudi i buke.
Mislim da neko ko nije radio u losoj skoli ne zna tacno o cemu govorim. Devojke su lose na jedan nacin zbog raskalasnog ponasanja i stalnog nabacivanja. Ali momci su jos gori jer to su gotovo odrasli ljudi (17, 18) godina a imaju impulse i inteligenciju zveri. Cesto dolaze i pijani na casove.
Kazem disciplinske mere u danasnje vreme su smesne, a ni redjanje jedinica nije nacin jer ce oni svi proci ovako ili onako, makar preglasavanjem od strane kolektiva ili uslisavanjem zalbe sa neke vise instance.
Razgovor sa roditeljima isto u velikom broju slucajeva nije dao rezultat.

Sve ovo sto govorim, govorim zato sto mislim da su danasnja deca takva kakva su, svet je takav kakav je, i neke stvari u njemu ja ne mogu promeniti. Dakle, ocigledno je problem u meni i onome sto cu ja sada da uradim.
 
@fatcat
Na koga si ti besan? Ne moraš ovde da dogovoriš i ne treba. Obično, kada smo ljuti, ljutnju projektujemo na druge, a ne na stvarni problem pred kojim se osećamo nemoćno. Nije pravilo. Ali, može da pomogne u samoproceni. (rane tridesete ne znače ranu mladost)

Odgovor je jednostavan. Besan sam na one koji me osujecuju u obavljanju posla i besan sam na ljude koji traze konflikt kao da im je to hrana.

Nisam rekao da su rane tridesete rana mladost, rekao sam da mi je prosla mladost u ovoj rupi.
 
ma da.... sarkazmom na adolascente, pa još od autoriteta. znaš, ja moje dete šaljem u gimnaziju i poveravam ga profesorima da ga edukuju i za to vreme da budu i "treći roditelj" i jako bih bila ljuta da neko svoj sarkazam ispoljava na mom detetu.
čemu pedagogija, ako u prosveti treba da važi "doakavanje" :eek:

Samo sam se stavio u situaciju na njegovo mesto..i kako treba sa klincima koje srecem na ulici i pomisao na njihovo bahato ponasanje..itekako se moras spustiti na njihov nivo i vispreno im se obracati..ocigledno ako se tako ponasaju da im ni roditelji nisu doakali..tako da ne treba mariti previse da li mogu proceniti dal je pedagoska metoda nad njihovom decom ispravna:ok:
 
deca ili prihvate profesora ili ne....
ako je neki profesor prihvaćen,prihvaćen je većinom djaka...
obzirom da se nalaziš u stanju bezvoljnosti možda je širiš oko sebe svojom pojavom....
ne dozvoli da se ti lomiš...
znaš da vrediš i neka te to vodi, nemoj oni da te obezvrede da tražiš problem u sebi
moj posao je isto rad sa ljudima,znam koliko je teško raditi sa ljudima...
ali se trudim da mi ne skinu osmeh sa lica,i uvek svaki problem okrećem na šalu...
naoružaj se osmehom i provalama/forama polako ćeš se i ako to i ne želiš "uvući deci pod kožu"...
 
Samo sam se stavio u situaciju na njegovo mesto..i kako treba sa klincima koje srecem na ulici i pomisao na njihovo bahato ponasanje..itekako se moras spustiti na njihov nivo i vispreno im se obracati..ocigledno ako se tako ponasaju da im ni roditelji nisu doakali..tako da ne treba mariti previse da li mogu proceniti dal je pedagoska metoda nad njihovom decom ispravna:ok:

OK. A sad zameni stolicu i sa adolescentom koga su roditelji zapostavili, pa sa njegovim drugom koji sedi u klupi do njega koga roditelji neguju, pa sa drugaricom koja nema ambicija, a tu je, pa njoj slični ..... pa .... čitava lepeza likova koji su u ovoj priči. Fatcat bi imao mnogo manji problem kada bi se samo obračunavao sa klincima i sve ih stavio pod isti kontekst (predpostavljam, ne govorim u njegovo ime), ali mi se čini da on ipak uočava i ove razlike
 
OK. A sad zameni stolicu i sa adolescentom koga su roditelji zapostavili, pa sa njegovim drugom koji sedi u klupi do njega koga roditelji neguju, pa sa drugaricom koja nema ambicija, a tu je, pa njoj slični ..... pa .... čitava lepeza likova koji su u ovoj priči. Fatcat bi imao mnogo manji problem kada bi se samo obračunavao sa klincima i sve ih stavio pod isti kontekst (predpostavljam, ne govorim u njegovo ime), ali mi se čini da on ipak uočava i ove razlike

Pa da on kaze da ga vecina gotivi..uvek ce biti onih bezobraznih i nevaspitanih..e sa njima isto treba na nekom nivou koji nisu dostigli..da napravis od njih budale pred drugima..da ih postidi sto se tako bez postovanja obracaju starijima..koji su tu zbog njih by the way..i ja sam bio dete i znam kako su sa nama izlazili na kraj..sa razrednom iz osnovne sam se nastavio vidjati godinama posle zavrsetka zato sto je znala sa mnom a nije bas imala blage metode..zato je i postujem vise od onih koje su svi lomili i koji nisu umeli:ok:
 
Radim u prosveti, u srednjoj skoli sa tinejdzerima. Struktura djaka je raznolika. Imam i veoma, veoma losih djaka. Zbog njih sam veoma cesto nezadovoljan svojim poslom, a i zivotom.

Poceo sam da radim mlad, bukvalno odmah posle fakulteta i osecam da sam protracio dobar deo mladosti. Sad sam vec u ranim tridesetima. Sve mi je teze da ostanem distanciran od provokacija, vredjanja i pretnji i uopste gluposti koje slusam i gledam svaki dan. Moji prijatelji koji su me opisivali kao najstalozeniju osobu koju poznaju iznenadili bi se kad bi videli mnoge moje reakcije na poslu.

Disciplinske mere u danasnje vreme su smesne, a psiholozi i pedagozi po skolama beskorisni. Iskvareni klinci su navikli da ih iskoristavaju. Vecina drugih profesora jednostavno izbegava konflikt.

Poslednjih dana sam pogotovo imao ispade besa gde su me pojedini ucenici upornim ometanjem casa doveli na ivicu fizickog obracuna. Otvoreno sam im pretio ozbiljnim povredjivanjem i u toku i posle casa. Milsim da je samo pitanje vremena kad cu preci crtu i povrediti nekoga.

Bojim se da sam izgubio sebe. Da nisam vise ona osoba koja sam bio. Srecom porodicu nemam jer ne mogu da zamislim kako bi bilo da se ovako neraspolozen vracam svojoj zeni i deci.
Da li bi mi terapija mogla biti od koristi? Da li je to uopste pametna ideja? Kako da to iniciram? Prvo kod lekara opste prakse ili sta?

Pitam se mozda da li treba da ostavim posao i otisnem se u materijalnu neizvesnost jer ovaj posao je otrov za dusu. Vecina dece me voli i smatra dobrim profesorom, ali postoje ljudi sa kojima se nikako ne mozete dogovoriti milom.
Ima li neko slican problem?

Mislim da nisi zadovoljan poslom kojim se baviš...:neutral:
 
Od toga je još gore biti bez posla i čekati dinar od drugog, veruj mi. Među današnjim adolescentima ima pravih zveri, da li smeš da im kažeš da napuste čas, a da ih ne upišeš ?

Mislim da ti terapija ne bi bila od koristi, jer imaš normalne reakcije na takvu situaciju
 
Poslednja izmena:

Back
Top