Ti se sprdas,sta li? Lako,kazes?

U fazonu "sve je lako kad si mlad?"....

Problem s Venerom je sto nema teorijske sanse da ima tecnu vodu na onakvu temperaturu i pritisak. To je elementarna logika,to je valjda jasno.

Ono sto ima je jedinjenje tragova vodene pare i ogromne kolicine sumpor-dioksida u vidu sumporne kiseline koja se manifestuje kroz kisne padavine.
Ni najbolji kisobran te ne bi sacuvao, bio bi "pojeden"- i ti i on.

Sonda iz 1975, iako neverovatno ojacana i ocvrsnuta, zahvaljujuci ranijim analizama atmosfere i terena, po silasku odrzala se na tlu Venere mozda sat vremena, da bi nakon toga enormni pritisak uradio svoje: metal je poceo da se savija od pritiska, korodirajuceg uticaja sumporne kiseline i ogromne vreline. Nogare od sonde koliko-toliko odrzavale su se na lepljivom, difuznom, magmatskom tlu, da bi i one s vremenom popustile. Posto je signal sonde u to vreme nestao, ne zna se je li sonda pre bila `progutana`, rasprzena ili izgrizena. Bice od svega pomalo.

A stene: sve se vidi. Potoci lave, stene, tj.grupacija minerala pod takvim uslovima. Vidi se,naravno, sve se vidi, tumaci i prepoznaje. Ti si video crno-belu sliku sa oblikom stene i mislis da je ona cvrsta ili sta vec. E,pa nije.
Sta si jos nalupao,samo da vidim....Da,biljke i efekat staklene baste! Ovo si tako lupio da mu ravnog nema.

Ovaj efekat jeste nastao kolicinom ugljen-dioksida, odn. cinjenicom da je Venera u dalekoj proslosti imala slicne uslove na povrsini kao i Zemlja, vodu, temperaturu, cak i okeane, odn. delile su neki tip primordijalne atmosfrere i slicnih uslova, ali joj je sudbinu odredilo to sto nije u tzv. "Zoni Zlatokose" kao Zemlja, gde su temperatura za tecnu vodu i zivot idealni, vec je van te zone - bliza Suncu. Voda je krenula da isparava a vodena para u primordijalnoj atmosferi od ugljen dioksida, uz oslobadjanje sumpor-dioksida sjedinila se sa njima i stvorila smrtonosnu sumpornu kiselinu koja pada na tlo kao kisa. Okeani su isparili, a golema atmosfera od poglavito CO2 podigla je atmosferski pritisak i ujedino zamracila tlo gustim slojem oblaka u neprestanoj elektricnoj statici. Otud i stalna elektricna praznjenja visokog naboja. Na Veneri je stoga vecni sumrak, cesto proziman strasnim munjama. Tako da, ponavljam, ni masina ni ti, a kamoli biljka ne bi dole izdrzali 1 sat, kako se i pokazalo, a kamoli duze koliko je potrebno da se teraformira. Trecim recima - to se tako ne radi, makar i u masti.


U takvim uslovima, naivni i neuki Perica ne moze ni da postigne da glumi nekakvog `insajdera`, da mu se eto da sansa da pokusa nesto `sa tla` da uradi....jer to je prosto nemoguce.

Ono sto je moguce i o cemu se razmisljalo jeste da se najpre resi problem pritiska i gustine oblaka, jer jedino tako bilo sta ima smisla dalje raditi. Obrnut proces je, kako to reci a da ne izgleda suvise ocigledno - nemoguc i besmislen.

Kao ideja za resenje pominjalo se bombardovanje vodonicnim bombama, ali je tu potrebna ogromna kolicina vodonika za kreiranje vodene pare koja bi smanjila CO2 u atmosferi, kolicinu oblaka, zatim njihov pritisak, a naposletku i pala na tlo u vidu H2O, tvoreci nove okeane, povrsinski i dubinski daleko manje no Zemljine. Toliku kolicinu vodonika moguce je dobaviti jedino iz atmosfere spoljnih planeta, Jupitera ili Saturna...Zato je to sve danas jos uvek kao bajka.

Mozda da si pogledao gore video-klipove koje sam okacio, mada i oni nude samo grubu skicu potencijalnih resenja za ovakav jedan kolosalan zadatak. U zdravlje!