Teodorović: Vučić da prizna da nije uspeo i podnese ostavku

комшија

Stara legenda
Poruka
96.548
ОСТАВКА ОДМАХ!







http://rs.n1info.com/a400592/Vesti/Teodorovic-trazi-ostavku-Vucica.html

Teodorović: Vučić da prizna da nije uspeo i podnese ostavku

dusan-teodorovic-n1.jpg


Akademik Dušan Teodorović pozvao je javno, u Novom danu TV N1, predsednika Republike Aleksandra Vučića da podnose ostavku zbog izjave da Srbija na Kosovu danas nema ništa, i to posle šest godina pregovora u Briselu.

Teodorović je podsetio da Srbiju danas vode “članovi juniorske ekipe” režima iz 90-ih godina, koji pokušavaju da reše problem Kosova za koji su velikim delom i sami krivi.

Kaže da ga je iznenadila izjava predsednika Vučića da Srbija na Kosovu nema ništa i da bi i jedan metar bio dobitak. “Šta čeka!? Neka podnose ostavku. On je šest godina pregovarao. Neka kaže: 'Nisam uspeo, idem da položim pravosudni ispit, da se bavim drugim poslom. Biću advokat'… Ako ne bude lustriran”, poručio je Teodorović.

Pregovore u Briselu, kako kaže, vode nekompetentni ljudi. Pita se po kom članu Ustava predsednik Republike pregovara sa Prištinom i ističe da bi time trebalo da se bavi Vlada Srbije.

Dodaje, međutim, da Srbija ima mnogo sjajnih ljudi, diplomata i stručnjaka za međunarodno pravo, koji bi možda mogli bolje da pregovaraju od političara.

Pita se i zašto se eventualno uključivanje SAD u dijalog, a priori tumači kao podrška prištinskoj stani. “Hajde da budu s naše strane. Umemo li to da napravimo? Možda neki drugi ljudi u ovoj zemlji postoje koji mogu da naprave da Amerika bude i na našoj strani”, naveo je Teodorović.

Smatra i da predsednik Vučić i šef diplomatije Ivica Dačić o Kosovu govore u zagonetkama i da su vrlo neiskreni prema građanima. “Moraju svim građanima da stave na uvid sva relevantna dokumenta. Percepcija koju imamo o Kosovu i Metohiji je ona koju oni stvaraju. Ljudi moraju da budu informisani. Prema ljudima mora da se bude iskren”, poručio je gost Novog dana.

Teodorović podseća i da je rat u BiH svojevremeno okončan pregovorima i sporazumom u Dejtonu, i da je to možda rešenje i za Koosovo – da svi relevantni faktori negde sede mesec dana i nađu rešenje.

Dok dišem i dok sam živ, boriću se protiv Vučićevog režima

Govoreći o godinu dana rada Vlade Srbije sa premijerkom Anom Brnabić na čelu, Teodorović je rekao da je doživljava kao “fikus vladu” o kojoj misli sve najgore. Kaže da sva ministarstva vode nekompetentni ljudi i da će eventualna rekonstrukcija na ministarske pozicije samo dovesti nove ljude sa lažnim diplomama, ocenjujući da je u državi na delu negativna selekcija na svim nivoima, uključujući čak i selektora fudbalske reprezentacije.

Teodorović tvrdi da režim funkcioniše na lažima i straju, i akademskoj zajednici zamera što na sve to oportunistički ćuti. “Neće doći do promena dok građanska Srbija ne bude hrabrija. Zašto ćutke dozvoljavamo da Srbija ostane u predgrađu evrope, nisu drugi bolji od nas... Dok sam živ, i dok dišem, boriću se protiv režima Aleksandra Vučića i Ivice Dačića”, poručio je on.

Teodorović je nedavno na Tviteru kritikovao to što su član Predsedništva Pokreta slobodnih građana i direktor predsedničke kampanje Saše Jankovića, Rade Mirić, kao i proslavljeni košarkaški trener Dušan Duda Ivković, koji je takođe učestvovao u Jankovićevoj kampanji, bili u delegaciji SD Radnički koja se sastala sa predsednikom Vučićem.

“Moj moralni uzor ostaju književnik Filip David koji je odbio sa Tomislavom Nikolićem da bude u istoj prostoriji. Ja odbijam da budem u istoj prostoriji sa Nikolićem, Vučićem, Majom Gojković, Šešeljom… Oni su nesreća”, rekao je Teodorović.
 
ОСТАВКА ОДМАХ!







http://rs.n1info.com/a400592/Vesti/Teodorovic-trazi-ostavku-Vucica.html

Teodorović: Vučić da prizna da nije uspeo i podnese ostavku

dusan-teodorovic-n1.jpg


Akademik Dušan Teodorović pozvao je javno, u Novom danu TV N1, predsednika Republike Aleksandra Vučića da podnose ostavku zbog izjave da Srbija na Kosovu danas nema ništa, i to posle šest godina pregovora u Briselu.

Teodorović je podsetio da Srbiju danas vode “članovi juniorske ekipe” režima iz 90-ih godina, koji pokušavaju da reše problem Kosova za koji su velikim delom i sami krivi.

Kaže da ga je iznenadila izjava predsednika Vučića da Srbija na Kosovu nema ništa i da bi i jedan metar bio dobitak. “Šta čeka!? Neka podnose ostavku. On je šest godina pregovarao. Neka kaže: 'Nisam uspeo, idem da položim pravosudni ispit, da se bavim drugim poslom. Biću advokat'… Ako ne bude lustriran”, poručio je Teodorović.

Pregovore u Briselu, kako kaže, vode nekompetentni ljudi. Pita se po kom članu Ustava predsednik Republike pregovara sa Prištinom i ističe da bi time trebalo da se bavi Vlada Srbije.

Dodaje, međutim, da Srbija ima mnogo sjajnih ljudi, diplomata i stručnjaka za međunarodno pravo, koji bi možda mogli bolje da pregovaraju od političara.

Pita se i zašto se eventualno uključivanje SAD u dijalog, a priori tumači kao podrška prištinskoj stani. “Hajde da budu s naše strane. Umemo li to da napravimo? Možda neki drugi ljudi u ovoj zemlji postoje koji mogu da naprave da Amerika bude i na našoj strani”, naveo je Teodorović.

Smatra i da predsednik Vučić i šef diplomatije Ivica Dačić o Kosovu govore u zagonetkama i da su vrlo neiskreni prema građanima. “Moraju svim građanima da stave na uvid sva relevantna dokumenta. Percepcija koju imamo o Kosovu i Metohiji je ona koju oni stvaraju. Ljudi moraju da budu informisani. Prema ljudima mora da se bude iskren”, poručio je gost Novog dana.

Teodorović podseća i da je rat u BiH svojevremeno okončan pregovorima i sporazumom u Dejtonu, i da je to možda rešenje i za Koosovo – da svi relevantni faktori negde sede mesec dana i nađu rešenje.

Dok dišem i dok sam živ, boriću se protiv Vučićevog režima

Govoreći o godinu dana rada Vlade Srbije sa premijerkom Anom Brnabić na čelu, Teodorović je rekao da je doživljava kao “fikus vladu” o kojoj misli sve najgore. Kaže da sva ministarstva vode nekompetentni ljudi i da će eventualna rekonstrukcija na ministarske pozicije samo dovesti nove ljude sa lažnim diplomama, ocenjujući da je u državi na delu negativna selekcija na svim nivoima, uključujući čak i selektora fudbalske reprezentacije.

Teodorović tvrdi da režim funkcioniše na lažima i straju, i akademskoj zajednici zamera što na sve to oportunistički ćuti. “Neće doći do promena dok građanska Srbija ne bude hrabrija. Zašto ćutke dozvoljavamo da Srbija ostane u predgrađu evrope, nisu drugi bolji od nas... Dok sam živ, i dok dišem, boriću se protiv režima Aleksandra Vučića i Ivice Dačića”, poručio je on.

Teodorović je nedavno na Tviteru kritikovao to što su član Predsedništva Pokreta slobodnih građana i direktor predsedničke kampanje Saše Jankovića, Rade Mirić, kao i proslavljeni košarkaški trener Dušan Duda Ivković, koji je takođe učestvovao u Jankovićevoj kampanji, bili u delegaciji SD Radnički koja se sastala sa predsednikom Vučićem.

“Moj moralni uzor ostaju književnik Filip David koji je odbio sa Tomislavom Nikolićem da bude u istoj prostoriji. Ja odbijam da budem u istoj prostoriji sa Nikolićem, Vučićem, Majom Gojković, Šešeljom… Oni su nesreća”, rekao je Teodorović.

jel to onaj fazon kaponea sto su uapsili za utaju poreza ,pa se ovom gleda kroz prste lopovluk i sto upropasti zemlju
 
Čovek je sve u pravu, ali to nije mogao da kaže na RTS-u...
Problem je u tome što se i dalje svima upravlja iz jednog centra. Ne verujem da postoji neka koliko toliko ozbiljna politička snaga u Srbiji koja nije odgovorna tom centru.

Mozda bi on i podneo ostavku!

Ali ne sme!

Zna kako prolaze saradnici zapadnih sluzbi!

Djindjic, Litvinjenko, Skripalj!
 
Kredibilitet sagovornika se urusava sledecom konstatacijom:

- Pita se i zašto se eventualno uključivanje SAD u dijalog, a priori tumači kao podrška prištinskoj stani. “Hajde da budu s naše strane. Umemo li to da napravimo? Možda neki drugi ljudi u ovoj zemlji postoje koji mogu da naprave da Amerika bude i na našoj strani”, naveo je Teodorović.

Da li ovaj cenjeni akademik zivi ovde ili je juce pao sa drveta pa sada daje ovakve predloge resenja. Jel mu to u fotelji sinula divna ideja pa je sada predlozio "daj da preokrenemo amerikance na nasu stranu i onda udjemo u pregovore". Kakvog li kreativnog i divnog resenja. Pre svega sa debelim utemeljenjem u stvarnosti.

Od 5. oktobra do danas velika je konkurencija koja je vlada ili vladajuci politicar bio servilniji i ponizniji pred amerikancima. I uspeli smo da postignemo sta - NISTA.
 
Ko nije uspeo? Covek u potpunosti obavio zadatak ..........tacno onako kako mu je iz Vasingtona naredjeno.
Kad bi tako i nasi politicari revnosno obavljali zadatke................di bi nam bio kraj.

Kapiram sta si zeleo da kazes, ali sustina mog posta se odnosila na ono sto je ovaj akademik predlozio a sto ga automatski diskvalifikuje kao ozbiljnog sagovornika o ovoj temi. Jasno je da ne postoji jednacina po kojoj bismo amerikance priveli na nasu stranu. Mislim da je to jasno i onom coveku na pijaci i ono sto crnci u fabrici i obrazovanom i neobrazovanom. Ali iz nekog razloga ovaj akademik to predlaze kao realno resenje. Covek jeste akademik sa sirokim znanjem svega i svacega, ali to ga ne cini kompetentnim politickim sagoovrnikom. Ovim intervjuom on ispada smesan. Nije mi jasno kako se neko lozi na jedan ovako besmislen govor i naivan pogled na nasu politicku situaciju.
 
Kredibilitet sagovornika se urusava sledecom konstatacijom:

- Pita se i zašto se eventualno uključivanje SAD u dijalog, a priori tumači kao podrška prištinskoj stani. “Hajde da budu s naše strane. Umemo li to da napravimo? Možda neki drugi ljudi u ovoj zemlji postoje koji mogu da naprave da Amerika bude i na našoj strani”, naveo je Teodorović.

Da li ovaj cenjeni akademik zivi ovde ili je juce pao sa drveta pa sada daje ovakve predloge resenja. Jel mu to u fotelji sinula divna ideja pa je sada predlozio "daj da preokrenemo amerikance na nasu stranu i onda udjemo u pregovore". Kakvog li kreativnog i divnog resenja. Pre svega sa debelim utemeljenjem u stvarnosti.

Od 5. oktobra do danas velika je konkurencija koja je vlada ili vladajuci politicar bio servilniji i ponizniji pred amerikancima. I uspeli smo da postignemo sta - NISTA.

Милошевић је проиграо "америчку карту" најглупље могуће. Американци 1988ме нису могли никако да буду на страни албанске иреденте када је њихова елита тада идеолошки чврсто стајала на путу друга Стаљина и друга Енвера Хоџе.
А данас када је независност Косова за Американце готова ствар, њихова помоћ у циљу даљег затезања око потписивања Правно-Обавезујућег споразума било би прилично бесмислено и тражити.
Међутим, има много других ствари где би итекако помогло обнављање традиционалног пријатељства Србије и Сједињених Америчких држава, а не заносити се Русијом која је у историји увек била против Србије (покушај поклањања Лесковца, Ниша и Врања Бугарима, убиство Краља Александра Обреновића и Краљице Драге и итд), Краљевине Југославије (убисто Краља Александра Ујединитеља) Социјалистичке Југославије (1948, 1988, итд) више него САД ако занемаримо бомбардовање (које је више "успех" Милошевића него Американаца).
 
@komsija

Ima dosta stvari sa kojima se ovde ne bih slozio. Bombardovanje nije vise uspeh Milosevica nego Amerikanaca, vec nesto sto je bilo izvesno i to nevezano sta bismo mi ucinili. Secam se ja pregovora u Rambujeu gde smo u jednom trenutku bili na pragu dogovora sa Rugovom i ekipom. Da bi sutradan bukvalno na pritisak americke strane kosovski siptari izmenili planove i zahtevali sto nijedna suverena zemlja ne bi smela niti mogla da prihvati. Takvo gledanje na stvari kakvo ti imas govori vise o tvom nacionalnom autosovinizmu nego o bilo cemu drugom.

Ovde se kao druga stvar gura u plan neko "zanosenje Rusijom". Skoro mi se cini kao ova nova americka kovanica o famoznom "malignom ruskom uticaju", gde su Rusi na ovim prostorima predstavljaju kao "delom problema". A sta je dokaz tome, pa sto Srbija ne zeli da prizna nezavisnost Kosmeta i sto Republika Srpska ne dopusta Federaciji da, suprotno Dejtonu, preuzima neka dodatna ovlasccenja i centralizuje Bosnu. Stvar koju ne fura samo Dodik, vec i predstavnici hrvatskog naroda koji se bore protiv Bakirovog pokusaja centralizacije. Objasnjenje za to je logicno, ruski uticaj. Valjda se podrazumeva da je jedino uticaj SAD i zapada legitiman i da je potrebno pokoriti mu se, dok je bilo kakav otpor tome jasan dokaz da je "Rusija umesala prste". To je jedna grozota, jedno plitko i primitivno objasnjenje politike i zanemarivanje mnogih cinilaca da je to strasno.

Isto kao kada je u pitanju odnos prema SAD. Danas Srbija kao drzava nije neprijateljski raspolozena prema SAD. Stavise, prilicno smo servilni i poslusni. Nismo naravno kod pitanja Kosmeta, jer nije prirodno da se odreknes dela sopstvene zemlje. Jeste kod ekipe nacionalnih autosovinista, ali kod normalnog coveka nije. Ali drzava je manje vise partner u odredjenom meri SAD. Dakle na tom drzavnom nivou, odnosi idu uzlaznom putanjom. Nikada oni nece dostici nivo da nam amerikanci budu saveznici, jer su oni za narednih nekoliko decenija izabrali saveznike kojii ce sprovoditi njihov interes na Balkanu, ali opet, ne bi trebalo ni da se srozaju do tog odnosa da dovedu do sankcija i bombardovanja.

I pored poboljsanih drzavnih odnosa, odnos naroda prema americkog politici uvek ce imati osecaj gadjenja. I to jedino zbog politike SAD 90ih i onoga sto je sada posledica te politike. Uvek ce u narodu popularniji biti i Rusija i Kina i svaka drzava koja nam nikada nije ucinila bilo kakvo zlo nego amerikanci. Sada, amerikancima i zapadu je to trenutno neshvatljivo. Evropska unija, u svoj svojoj birokratskoj kompleksnosti prosto se ljuti kada dobije neka istrazivanja javnog mnjenja gde vidi da narod u Srbiji smatra Rusiju za najveceg prijatelja. Oni su u fazonu "ali mi vam pomazemo milijardama, Rusija je dala jako malo para, zasato njih volite vise nego nas". Naravno, odgovor nacional-mazohista je taj da je u pitanju "maligni ruski uticak". Odgovor normalnog coveka je ta, "Rusi nam mozda nisu pomogli, alii nisu nas ni bombardovali, niti su nam proterivali stanovnistvo, niti su nam otimali teritorije". Dakle nista nam nazao nisu ucinili i da je samo ostalo na tome bilo bi dovoljno da ih volimo vise nego sve one koji su nas jeb.ali poslednjih 25 godina. To je prosta logika i nesto sto je zdrav razum. Da li smo *******i, da li smo ovakvi ili onakvi, to nas ne interesuje. Imamo pojam prijatelja i neprijatelja koji se iskristalisao onim sto smo osetili na svojoj kozi, a ne onim cime smo trovani putem medija.

I to bi bilo to. Sto znaci da bi ukljucenje SAD u proces pregovora doveo do pojacavanja siptarske pozicije. I ovaj akademik bi valjda trebalo da zna ono sto znaju i mala deca, a ne da u kritici jedne politicke partije ili licnosti lupeta gluposti.
 
@komsija

Ima dosta stvari sa kojima se ovde ne bih slozio. Bombardovanje nije vise uspeh Milosevica nego Amerikanaca, vec nesto sto je bilo izvesno i to nevezano sta bismo mi ucinili. Secam se ja pregovora u Rambujeu gde smo u jednom trenutku bili na pragu dogovora sa Rugovom i ekipom. Da bi sutradan bukvalno na pritisak americke strane kosovski siptari izmenili planove i zahtevali sto nijedna suverena zemlja ne bi smela niti mogla da prihvati. Takvo gledanje na stvari kakvo ti imas govori vise o tvom nacionalnom autosovinizmu nego o bilo cemu drugom.

Ovde se kao druga stvar gura u plan neko "zanosenje Rusijom". Skoro mi se cini kao ova nova americka kovanica o famoznom "malignom ruskom uticaju", gde su Rusi na ovim prostorima predstavljaju kao "delom problema". A sta je dokaz tome, pa sto Srbija ne zeli da prizna nezavisnost Kosmeta i sto Republika Srpska ne dopusta Federaciji da, suprotno Dejtonu, preuzima neka dodatna ovlasccenja i centralizuje Bosnu. Stvar koju ne fura samo Dodik, vec i predstavnici hrvatskog naroda koji se bore protiv Bakirovog pokusaja centralizacije. Objasnjenje za to je logicno, ruski uticaj. Valjda se podrazumeva da je jedino uticaj SAD i zapada legitiman i da je potrebno pokoriti mu se, dok je bilo kakav otpor tome jasan dokaz da je "Rusija umesala prste". To je jedna grozota, jedno plitko i primitivno objasnjenje politike i zanemarivanje mnogih cinilaca da je to strasno.

Isto kao kada je u pitanju odnos prema SAD. Danas Srbija kao drzava nije neprijateljski raspolozena prema SAD. Stavise, prilicno smo servilni i poslusni. Nismo naravno kod pitanja Kosmeta, jer nije prirodno da se odreknes dela sopstvene zemlje. Jeste kod ekipe nacionalnih autosovinista, ali kod normalnog coveka nije. Ali drzava je manje vise partner u odredjenom meri SAD. Dakle na tom drzavnom nivou, odnosi idu uzlaznom putanjom. Nikada oni nece dostici nivo da nam amerikanci budu saveznici, jer su oni za narednih nekoliko decenija izabrali saveznike kojii ce sprovoditi njihov interes na Balkanu, ali opet, ne bi trebalo ni da se srozaju do tog odnosa da dovedu do sankcija i bombardovanja.

I pored poboljsanih drzavnih odnosa, odnos naroda prema americkog politici uvek ce imati osecaj gadjenja. I to jedino zbog politike SAD 90ih i onoga sto je sada posledica te politike. Uvek ce u narodu popularniji biti i Rusija i Kina i svaka drzava koja nam nikada nije ucinila bilo kakvo zlo nego amerikanci. Sada, amerikancima i zapadu je to trenutno neshvatljivo. Evropska unija, u svoj svojoj birokratskoj kompleksnosti prosto se ljuti kada dobije neka istrazivanja javnog mnjenja gde vidi da narod u Srbiji smatra Rusiju za najveceg prijatelja. Oni su u fazonu "ali mi vam pomazemo milijardama, Rusija je dala jako malo para, zasato njih volite vise nego nas". Naravno, odgovor nacional-mazohista je taj da je u pitanju "maligni ruski uticak". Odgovor normalnog coveka je ta, "Rusi nam mozda nisu pomogli, alii nisu nas ni bombardovali, niti su nam proterivali stanovnistvo, niti su nam otimali teritorije". Dakle nista nam nazao nisu ucinili i da je samo ostalo na tome bilo bi dovoljno da ih volimo vise nego sve one koji su nas jeb.ali poslednjih 25 godina. To je prosta logika i nesto sto je zdrav razum. Da li smo *******i, da li smo ovakvi ili onakvi, to nas ne interesuje. Imamo pojam prijatelja i neprijatelja koji se iskristalisao onim sto smo osetili na svojoj kozi, a ne onim cime smo trovani putem medija.

I to bi bilo to. Sto znaci da bi ukljucenje SAD u proces pregovora doveo do pojacavanja siptarske pozicije. I ovaj akademik bi valjda trebalo da zna ono sto znaju i mala deca, a ne da u kritici jedne politicke partije ili licnosti lupeta gluposti.
Русија жели да се запали Балкан - ево ти пример Македоније где је Русија отворено против решења тог питања. Зашто? Па из истих разлога као и деведесетих - да се није запалио Балкан, тачније Југославија, запалила би се Русија.
А Косово је независно па је независно и ту се не може више ништа урадити, осим да се изазову сукоби.
Србија не постоји више на Косову нити ће постојати. Србија је изгубила Косово капитулацијом Слободана Милошевића 1999те.
 
Русија жели да се запали Балкан - ево ти пример Македоније где је Русија отворено против решења тог питања. Зашто? Па из истих разлога као и деведесетих - да се није запалио Балкан, тачније Југославија, запалила би се Русија.
А Косово је независно па је независно и ту се не може више ништа урадити, осим да се изазову сукоби.
Србија не постоји више на Косову нити ће постојати. Србија је изгубила Косово капитулацијом Слободана Милошевића 1999те.

Ajde mi konkretnim primerom dokazi kako se to Rusija umesala u pitanje Makedonije. Rusija je na svakom koraku protiv uclanjenja drzava u NATO sto demonstrira na svakom koraku, ali kada se mesala u ime makedonije, koje je bilo jedina stvarna prepreka. Gde ti vidis taj uticaj Rusije da pravi haos po Balkanu. Koji su to konkretni postupci. Kao sto ove dijabole u SAD optuzuju Rusiju za famozno mesanje u americke izbore, gde su oni skovali onaj politicki moto "crooked Hillary", sto je preokrenulo izbore u Trampovu korist. I sada se zanemaruje million mana i promasaja tokom kampanje Klintonove i sve se stavlja u kontekst nekog ruskog mesanja u izbore. Bolest mozga.

Tvoja tvrdnja "da se nije zapalio Balkan, zapalila bi se Rusija", to mi tek nije jasno. Pokusaj da malo pojasnis nekim cinjenicama, kako je to rat na Balkanu sprecio bilo sta u Rusiji, koja je imala takodje ekonomski sunovrat i rat na Kavkazu.

Kada je u pitanju Kosmet, moracu da citiram na zalost nase politicare, ako je Kosovo zavrsena prica, pa cemu onda pritisci, pregovaranja, nagovaranja, dogovaranja.

Uglavnom na ogromnu zalost vas nacional-mazohista i autosovinista, situacija je takva da ovde ne smatramo Kosmet za zatvorenu pricu, da Rusija podrzava nase stavove, da je smatramo prijateljskom zemljom i tako ce biti. Ide ti u prilog da smo i pored svega i partneri sa SAD, dosta servilni, ali po dva do tri pitanja nema saglasnosti. Ako ti to nije dovoljno mirno da spavas, onda batice, pakuj kofere, napusi ovu drzavu kur.cem i reci ono sto bi Kartmen rekao "screw you guys i'm going home" ili u tvom slucaju samo "screw you guys i'm going (pa gde god mislis da je po tvom ukusu...". Ili idi preti samospaljivanjem ispred Vlade i Predsednistva, ili pisi besne poruke na forumu Krstarice, kakogod.
 
(...) Rusija je na svakom koraku protiv uclanjenja drzava u NATO sto demonstrira na svakom koraku, (...)

Русија је била оправдано против учлањења држава у НАТО САМО И ЈЕДИНО КАДА СЕ РАДИЛО О ДРЖАВАМА КОЈЕ СЕ СА РУСИЈОМ ГРАНИЧЕ, али када се између тих држава и Русије налази територија земље која је у НАТО, ту Русија нема шта да се меша у унутрушње ствари тих земаља.

- - - - - - - - - -

Нећу да отварам још једну тему о Косову због овог текста, али пошто је одличан, поставићу га овде.

Kosovo je Srbija

Pita učiteljica malog Pericu: „Koliko je dva plus dva?“

2Piše: Vuk Drašković03. jula 2018. 15.00 Izmenjeno: 15.00
Istinomer

Foto: Stanislav Milojković
„Trinaest“, odgovori on.

„Perice, imaš dve jabuke, pa ti mama da još dve. Koliko ćeš imati jabuka?“

„Trinaest“, ponovi Perica.

„Dobiješ dve jabuke od mame, a dve od tetke. Koliko ćeš, ukupno, da imaš jabuka?“ – uporna je učiteljica.

„Trinaest, … bem te gluvu!“ – odbrusi Perica.

***

Na „dijalog“ iz ovog vica sve više liči i „unutrašnji dijalog o Kosovu“, koji se vodi između nespornih činjenica i onih koji činjenice i kosovsku stvarnost ne priznaju.

„Kratki kosovski rat protiv NATO alijanse završen je 9. juna 1999, bezuslovnom kapitulacijom vojske tadašnje SRJ (Srbije i Crne Gore), potpisanom u Kumanovu. Vojne, paravojne, policijske, parapolicijske i sve druge oružane formacije poražene države trajno su napustile teritoriju Kosova i Metohije, dotadašnje pokrajine pod suverenitetom Republike Srbije. Kumanovskom kapitulacijom Kosovo je odvojeno od Srbije“, kažu činjenice.

„Baš nas briga, Kosovo je Srbija!“

„Ali, Kumanovsku kapitulaciju sutradan je overio i Savet bezbednosti UN. Rezolucija 1244, usvojena je po Sedmom poglavlju Povelje UN. Označeni smo za državu koja je skrivila zločine i humanitarnu katastrofu nad većinskim kosovskim Albancima, ugrozila regionalni i svetski mir, a u tim slučajevima međunarodna oružana intervencija je dopuštena. Tako je Rezolucijom 1244 legalizovano NATO bombardovanje. Tom Rezolucijom, kompletna vlast i uprava Srbije proterani su sa Kosova i određena procedura, mapa puta, za okončanje protektorata UN nad Kosovom i sticanje kosovske nezavisnosti. Rezolucija 1244 je, takođe, zabranila „povratak na predratno stanje“, odnosno povratak Kosova pod upravu Srbije. Zabranila je i podelu Kosova i ujedinjenje Kosova sa Albanijom. Za sve ove odluke glasala je i Rusija. Glasale su i sve ostale članice Saveta bezbednosti. Samo je Kina bila uzdržana“, govore činjenice.

„Ne zanima nas, Kosovo je Srbija!“

„Pozivajući se na Rezoluciju 1244, Kosovo je proglasilo nezavisnost, a Međunarodni sud pravde presudio da ta odluka nije protivna ni međunarodnom pravu, ni Povelji UN, ni Rezoluciji 1244“, uporne su činjenice.

„To je antisrpski sud, Kosovo je Srbija!“ – čuje se odgovor.

„Većina članica UN i skoro sve članice EU i NATO priznale su nezavisnost Kosova“, govore činjenice.

„Te države su niko i ništa. Surinam i Burundi su sa nama. Kosovo je Srbija!“

„Ali, na Kosovu je više od devedeset odsto Albanaca i samo oko šest procenata Srba, a i taj broj se ubrzano smanjuje“ – uporne su činjenice.

„I bez Srba, Kosovo je Srbija!“ – odleže odgovor.

***

Mali Perica iz vica, verovatno, i nije znao koliko je dva plus dva. Poricatelji kosovske stvarnosti znaju sve i ne priznaju ništa. Oni sebe, svesno, čine gluvim za činjenice i slepim za realnost. Oni su ribari duša i osećanja većine Srba koji, zaista, ne znaju ni šta je potpisano u Kumanovu, ni šta sve piše u Rezoluciji 1244, niti u odluci Međunarodnog suda pravde. Ne znaju, jer od Kumanovske kapitulacije pa do danas istinu o gubitku Kosova od naroda u Srbiji kriju svi. Crkva, parlament, stranke, mediji.

Sve otvorenije, najtiražniji tabloidi i televizije sa nacionalnom frekvencijom, svakog dana, za branioce Kosova promovišu ljude koji su, pre dve decenije, podstrekivali represiju i zločine nad kosovskim Albancima i suludi rat Srbije protiv NATO alijanse. Oslepljuju narod bajkama o Miloševićevoj ratnoj pobedi i traže da mu se, zbog odbrane Kosova, podižu spomenici. Zapovest ustavne preambule, da je Kosovo i Metohija, i danas, pokrajina pod suverenitetom Srbije, krunsko je pokriće za njihove obmane i ratoborno protivljenje Briselskom sporazumu i svakom srpsko-albanskom dijalogu o Kosovu.

Narod Srbije ne zna da tekst ustavne preambule ne obavezuje nikoga. Rege impossibilium nulla obligatio, uči se već na prvoj godini Prava. Na srpskom: Nemoguća norma ne obavezuje. Recimo, da ljudi moraju da lete. Ili da je konj rimski senator, kako je bio propisao Kaligula. Srbija danas nema suverenitet niti na jednom kvadratnom metru Kosova i Metohije. Sila i sva vlast na toj teritoriji u rukama su Albanaca. To je stvarnost. Poricanje te stvarnosti je rege impossibilium.

Bolno je ovo prihvatiti, ali mora se prihvatiti. Alternativa je promena stvarnosti, a ona se može promeniti samo ratom, i to ratom sa pobedničkim ishodom. Pravo nikada nije na strani poraženih. U ratovima devedesetih, izgubili smo državu u kojoj su živeli svi Srbi. U kosovskom ratu protiv NATO alijanse, izgubili smo Kosovo. U novom ratu, izvesno je, izgubili bismo i Srbiju.

Samo prihvatanjem kosovske stvarnosti i u prijateljstvu sa albanskim narodom, Srbija može sačuvati i utvrditi preostali srpski narod, srpske crkve i manastire, njihova imanja, njihovu zemlju, njihovu teritoriju. Ništa od toga nije izgubljeno ni kumanovskom kapitulacijom, ni Rezolucijom 1244, ni Ahtisarijevim dokumentom, koji je u temelju nezavisnog Kosova.

Pobede se ogrću slavljem pobednika, a porazi dostojanstvom pobeđenih. U Velikom ratu, pre sto godina, kad nas je predvodio Veliki Aleksandar, bili smo veliki pobednici. Od Mađarske smo otcepili i Srbiji pripojili celu Vojvodinu. Na potpisivanje kapitulacije, obavljene u versajskom dvorcu Trijanon, mađarski delegati došli su u crnini. Potpisali su, zaplakali i otpevali nacionalnu himnu!

Autor je bivši ministar spoljnih poslova i predsednik SPO https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/kosovo-je-srbija-2/
 
Ko nije uspeo? Covek u potpunosti obavio zadatak ..........tacno onako kako mu je iz Vasingtona naredjeno.
Kad bi tako i nasi politicari revnosno obavljali zadatke................di bi nam bio kraj.
Као акадамик Теодоровић вероватно неће да се бави теоријама завере, већ полази од чињеница. А чињеница јесте да су се Вучић и Николић односно напредњаци у кампањи пред изборе 2012те ЗАКЉИЊАЛИ да ће вратити Косово под окриље Србије, те да ће поништити "Боркове споразуме". Из разлога што данас онај за кога сте гласали (и беснели овде на форуму на сваког ко вам је био рекао да дебело грешите) ПРИЗНАО да на Косову "више немамо ни метар", а то значи, за илустрацију, ни онај део општине Лепосавић који допире скоро до СНС-ресторана на Панчићевом врху, по логици ствари морао би да поднесе оставку.
 
Као акадамик Теодоровић вероватно неће да се бави теоријама завере, већ полази од чињеница. А чињеница јесте да су се Вучић и Николић односно напредњаци у кампањи пред изборе 2012те ЗАКЉИЊАЛИ да ће вратити Косово под окриље Србије, те да ће поништити "Боркове споразуме". Из разлога што данас онај за кога сте гласали (и беснели овде на форуму на сваког ко вам је био рекао да дебело грешите) ПРИЗНАО да на Косову "више немамо ни метар", а то значи, за илустрацију, ни онај део општине Лепосавић који допире скоро до СНС-ресторана на Панчићевом врху, по логици ствари морао би да поднесе оставку.
:ok: :ok: :ok:
 
Зашто мислим да је ВЕЛЕИЗДАЈНИК ђавоиман

3. јула 2018.

Давно сам, а највероватније и из каквог апокрифа, сазнао да сотона кад излаже своје лажи, предочава их фино упаковане, допадљиво, са стилом и, с друге стране, уз прилично труда и љупкости све уверава да је то истина.

Прву живу, најопсежнију и тврду потврду тог сазнања добио сам из Јеванђеља, а најсликовитију кроз роман „Мајстор и Маргарита“, великог руског писца Михаила Булгакова.
Дакле, нечастиви, који се у српској традицији обично зове онај, сотона, ђаво, враг, репоња, рогоња, да би нас уверио да је његова лаж истина, прилично ће труда уложити да би то и доказао. И уопште, није лоше да се зна: спекулативно (рационално) доказивање је његов метод уверавања у истину (погледај, прочитај „Искушења радикалног феминизма“, као и „Моћ и сексуалност: социлогија геј покрета“, Слободана Антонића, где се на веома, веома упечатљив начин, уз обиље озбиљне документације показује како се лаж изокреће у истину; ове књиге могу се преузети са интернета, бадава).


Ако би се неко запитао: због чега нечастиви то тако чини, треба му и одговорити. Само и само зато да би установио своје царство, без Господа нашег и Спаситеља душа наших Исуса Христа. А како сотонин стваран лик код честитог света изазива гнушање, одбојност и презир, он нема куд него да се нацифра и нацицка, и правац према раслабљеним душама.


За сада успева да освоји поједине душе, а од нас зависи да ли ће досегнути крајњи циљ – власт над царством земаљским, што је царство коме се приклонио Александар Вучић када се јавно одрекао царства небеског, што је суштина Косовског завета. Или Косовске мисли из које происходи српски човек.
Потсећања ради, без великих и тешких речи, до задње клупе да се чује: Од Бога дата нам је словесност, па на тај начин да у живимо у истини. Дакле, човек је предодређен да живи у истини. Ко то одбија од себе, по Вучићевим и Басариним препорукама, нек мења свест, или ако му то није јасно, нек се распита, али не код оних који се бусају у прса истинита. То вам је као оно: У куплерају највише се прича о чедности. Или што рече наш умни, наш племенити, наш честити професор Екмечић: Звати Турску за стратешког савезника, исто је што и Казанову довести у девојачки завод за образовање и школовање.

А сад да приступимо нашој насловној теми.
Већ досаду изазива да је Александар Вучић у свом политичком успону као и предизборним говоранцијама говорио једно, а откако је у врху власти ради нешто сасвим супротно, и не потрудивши се ни ич да то оправда. Премда има оних који су Вучића под принудом прихватили, или из користољубља, као и оних заслепљених лаковерношћу, али зато је ум оних који га обожавају, у њиховој страсти, навео их да измозгају разлоге за то. Најучесталији разлог је да је он принуђен да се тако понаша јер га притискају Вашингтонци, Лондонци, Бриселци, па и они из земље која је од Срба била поражена у Првом светском рату, као и у Другом светском рату. Допуна те чисто рационалне радње, што се увек и безусловно завршава у фикцији, гласи: Зезнуће он њих, тојест надмудридити. Чему он додаје свој шлаг на торту: „Изложен сам великим притисцима и претњама“. А онда, да би се учврстио у свом положају, каже: „Постоји наговештај да север Косова падне у руке Албанаца“ (што је парафраза). Чиме хоће само да увелича своју улогу и своје страдање за нас Србе и за Србију. Па томе додајмо и најновију његову самосажаљевајућу будалаштину: „Ако добијемо од Косова и један метар, добро ће бити“.
Али има и таквих умовања која кажу: Они (Западњаци) довели су га на власт, под условом да спроведе њихове замисли, и он то сада чини. С тим што држи главу у торби, јер може му се десити да га уцмекају, ако не испуни обећања. Или не ретко, и он се излане па каже: „У Србији неће проћи украјински сценарио, како постоје они који то планирају“ (и ово је парафраза). Чиме се свеукупно описује прикривање његове стварне делатности у вези са Косовом и Метохијом, пре свега.

Да би још више оснажио то што тако упаковано предочава Србији, како је он пожртвован, пред светским силницима у тешкој борби за Србију, ваљда капитална реч његова казује отприлике овако: Какви митови о Косову, какво предање, каква прошлост, ми треба да градимо будућност, да мислимо на нашу децу – и да би се све то повезало у једну смислену целину, у лику истине, с презиром ће одбацити мишљење цркве у којој је крштен (не знам да ли је и венчан, и да ли му је које дете крштено), а што је Српска православна црква. И не само са презиром, него ће још рећи: „Не може Црква да одређује (моју) политику“.
Још додајмо томе да сам он каже: 80% Срба је против независности те америчке злочиначко нарко државе на територији Косова и Метохије, а ипак он и даље дипли са десеторазредним западним политичарима о томе како треба доћи до компромиса (шта год та реч значила у његовим лажима). Док, с друге стране, у име тог свог служења портирима Запада, у Русији, једноверној и на мноштво живоносних начина испрепелатној са Србима, бива дочекиван и приман с врха власти – па сад, хајд да неко каже како он, председник Србије, не чини све да сачува Косово и Метохију у саставу Србије.

Ако занемаримо да Вучић за ту своју делатности око Косова и Метохије ником не полаже рачун, ни скупштини, ни народу, ни новинарима, као што је и Уставни суд сасвим дисквалификовао по том питању, остаје нам горко сазнање да све што ради, ради у дубокој тајности, скривено од Срба и Србије.
На примеру потписаних такозваних Бриселских споразума, чиме је са Косова и Метохије он лично својим потписом протерао све институције Републике Србије, осим тамо преосталих Срба, видимо да то што муља у тајности, ради да би Србију и Србе довео пред свршен чин.

Па да се најпосле запитамо: због чега Александар Вучић улаже толико труда, напора, преко штампе, телевизије, покреће толико званичних државних институција да Србе и Србију убеди у то да се он бори за мир, добробит и бољитак и Срба и Шиптара? Али никад поред неког ко не мисли као он. А ако се неким чудом и појави такав, обично далеко од јавности, тојест јавних медија, онда је он препознат као непријатељ Србије и Срба.
Какав дух то проговора из Александра Вучића? Дух протестантизма? Или оне измењене свести о којој својевремено говораше Светислав Басара у дуету са Борисом Тадићем?
Па ако је то за добро свих у Србији, за бољу будућност Србије, без ратова у којима се гине, како говораше академик и драмски списатељ гегова, штосова и вицева Душко Ковачевић, за Србију без косовскометохијског терета како говораше академик песник Љубомир Симовић – зашто то онда није јавно, зашто није обнародовано?
И откад то оно што је добро може бити и зло, да би се зато и прикривало?

Све су то знаци нечистог духа, нечастивог који казује из овог палог Србина.
Али има још и још тога што је у славу нечастивог у Србији принео Александар Вучић, с намером да Србија постане врт лажи, опсена и смрти.
Најбезазленији пример је грађевински подухват под именом Београд на води. Београђани су глатко заборављени, да не кажем сабијени у мишју рупу, и ова ствар је стигла на десну обалу Саве – без конкурса (новоговор каже: без тендера), без мишљења људи од струке, без увида у све последице које тај подухват може изазвати, од страшног загађења Саве па надаље, и тако даље, и најновије, у вези с тим, одступивши од првобитног и илегално усвојеног пројекта, сада је замисао да се руши стари мост, а све без обраћања онима који живе у Београду.
Такву тајност по својој свуд по институцијама државе раширеној вољи Вучић спроводи и при излажењу у сусрет микроскопски постојећој и девијантној мањини чија ишчашена разумевања живота треба законски да постану модел за образовање и васпитавање деце у Србији.
Ништа мање прикрива се и драстично, да не кажем варварско, уништавање начина нижег, средњег и вишег образовања, систематски усмеравано у годинама Вучићеве владавине, а све се маскира тобожњим старањем о националним институцијама, на пример отварањем Народног музеја и Музеја модерне уметности у Београду.
Још да не помињемо тајност која прати делање министарства здравља владе Републике Србије, што је највидније на примеру вакцина за децу.
./.
 
N1 naša tv.. :). Apsurd je da strane tv kuće rade posao koje bi trebale domaće.. Ovde bi bilo x debata za i protiv kandidata da smo u nekoj drugoj državi..
Чак за то и не треба ићи много далеко. На пример у Албанији председник Рама најнормалније дебатује са опозицијом на тевеу.
 

Back
Top