Tenis _pravila

Manga Hilux

Stara legenda
Poruka
85.246
Zašto se u tenisu poeni računaju 15, 30 , 40 ?

Jedno od pitanja koje zanima mnoge a na koje čak ni ti sveznajući eksperti ne umeju da daju odgovor jeste, zašto se poeni u jednom gemu računaju redom “15, 30, 40″.

Ko god pokušava da nađe neku logiku, zaglavi se kada shvati da ne može da se nastavi nikakav niz. Pa i pored tog, zašto baš ti brojevi?

Možda će mnogima da zvuči uznemirujuće, ali tenis nije nastao u Srbiji pre par godina, već se igrao i u srednjovekovnoj Francuskoj pa je tamo nastao i taj sistem računanja poena.

Tenis vuče poreklo još iz 12. veka, doduše, zahvaljujući raznim spisima koje su istoričali našli, tek je od 16. veka u upotrebu ušao reket koji je zamenio udaranje loptice rukom. Kada sam već krenula sa istorijatom, da odmah kazem naziv tenis vodi poreklo od starofrancuskog izraza “Tenez“, koji bi mogao da se prevede kao “čekati”, “primti” ili “uzeti”.

I dok su srednjevekovni Francuzi igrali tenis, morali su da smisle i neki način bodavanja. Tako da su za računanje poena uzeli sat koji bi podelili na četiri dela, tj. četvrtine, 15, 30, 45 i 60. I ko bi prvi stigao do 60, osvajao bi gem.

Ali pošto su želeli da se gem ne završava samo jednim poenom razlike, tj. da bi se igrao, kako se kod nas kaže “na razliku” napravili su malu izmenu u tom sistemu.

Tako da su prva dva poena ostavili 15 i 30, a treći je postao 40, dok bi pobednički poen i dalje bio 60. Kada oba igrača dođu do 40 (što danas znamo kao “deuce” ili “izjednačenje”) da bi se dobio gem, igrač mora da osvoji dva uzastopna poena, tj. da osvoji dva poena koja bi pomerala kazaljku na satu za po 10 minuta. Kada bi osvojio prvi, on bi prešao u vođstvo od 50-40. Ako bi osvojio i sledeći poen, dobio bi gem rezultatom 60-40, a ako bi ga izgubio vratio bi se opet na 40-40 i opet bi neko morao da osvoji dva uzastopna poena da dođe do gema.

Možda vam ova mala zanimljivost učini sada gledanje tenisa zanimljivijim, ili pak mogućnost da se pohvalite u društvu.
 

Neko igra do sedam, neko do 10 poena... Na grend slemovima različita pravila​

Želja da se tenis učini bržim, atraktivnijim i "gledljivijim" novim generacijama koje ne provode previše vremena pred ekranima, pojavila se mnogo ranije nego što i možemo da se setimo. Međunarodna teniska federacija (ITF) započela je početkom veka "korak u budućnost" koji, uz periode intenzivnijih akcija, ali i pauza, traje i dalje.

Inicijative za novim pravilima za ubrzavanje tenisa počele su još davne 2001. godine, kada je na Australijan openu, za mečeve mešovitog dubla, uveden super taj-brejk umesto trećeg, odlučujućeg seta.
Različita pravila sa singl i dubl konkurenciju
Čelni ljudi "belog sporta" nisu nameravali neke ozbiljnije promene sve do sredine prošle decenije, kada su kolege iz Teniske asocijacije profesionalaca (ATP) počele da svoje ideje implementiraju u teniska pravila.

Super taj-brejk​

U ovom slučaju, super taj-brejk ne predstavlja dodatni gem kao što bi to moglo da se pretpostavi po nazivu, već čitav set, koji se igra do 10 osvojenih poena. Ako je rezultat 9:9, pobednik se odlučuje "na razliku".
Odmah treba napraviti razliku da postoje tri krovne organizacije – ITF je nadležan za grend slemove, ATP za muški, a VTA za ženski tenis. Zbog toga pojedina pravila mogu da se razmimoilaze, ali je generalno uvek dubl konkurencija bila ta na kojoj su vršeni "eksperimenti".
Tako je 2006. godine uvedena inicijativa da i u mečevima koji se igraju na dva dobijena seta, umesto trećeg seta, igra produženi taj-brejk.
Vremenom je novo pravilo uzelo maha i sada se muški i ženski dubl, kao i miks, na velikom broju turnira igraju u takvom formatu. Među njima su neki grend slemovi (sem Vimbldona), mastersi i takmičenja iz premijer-mandatori kategorije (pandan masters seriji u ženskoj konkurenciji).
Logičan sled događaja zbog izuzetno dugih mečeva na četiri najveća turnira, a tu se posebno izdvaja okršaj Džona Iznera i Nikole Maua sa Vimbldona 2011, bio je da se probije i GS barijera, kada su u pitanju mere za skraćivanje mečeva.
Razloga za to su dva – prvi je već navedena strukturna promena publike koja ne želi previše da se zadržava na istom sadržaju, a druga je izvesno važnija – bezbednost samih igrača.
Meč koji je promenio istoriju tenisa
Zbog izmena koje su usledile imamo zanimljivu situaciju da na svakom grend slemu imamo različita pravila za odlučujući set singla:
Australijan open je od 2019. uveo taj-brejk do 10 poena ako je rezultat u petom setu 6:6 u gemovima.
Rolan Garos je jedini grend slem koji nema 13. gem u odlučujućem delu, već se igra dok neko ne napravi prednost od dva gema.
Vimbldon je takođe od ove sezone ograničio trajanje mečeva, najviše zbog spomenutog duela Iznera i Maua koji je trajao tri dana, odnosno 11 sati i pet minuta. Taj-brejk do sedam poena igra se kada se u petom setu dođe do rezultata 12:12 u gemovima. Prvi takav slučaj desio se u sada već epskom finalu u kojem je naš Novak Đoković savladao Rodžera Federera.
Ju-Es open već duže vremena ima pravilo o taj-brejku do sedam poena, pri rezultatu 6:6 u odlučujućem setu.
Njujork je bilo mesto gde je uveden i takozvani "shot clock", odnosno sat koji meri vreme između dva poena.
Teniserkama i teniserima u početku je više smetalo skraćivanje pauza, posebno posle dugih i iznurujućih poena, ali su se vremenom navikli da od trenutka završetka poena do sledećeg servisa imaju samo 25 sekundi.
Vreme između poena ograničeno je na 25 sekundi
Ponovo, zbog tradicije, jedino na Vimbldonu ne postoji ovo pravilo.

Jednakost​

Poslednjih godina tenis je poprište i borbe za ravnopravnost, pa je tako VTA uspela da se izbori za jednaki nagradni fond u obe konkurencije.
Treba napomenuti i uvođenje novih formata koji služe kao lakmus papir za sve promene koje su u planu, pretežno iz ATP-a. Najočigledniji primer je NextGen završni turnir za igrače mlađe od 21 godine na kojem se setovi igraju do četiri dobijena gema i ne postoji nec i kad loptica pri početnom udarcu zakači vrh mreže.
Dobili smo Lejver kup, takmičenje u vlasništvu Roda Lejvera i Rodžera Federera, kao i reformu najvećeg ekipnog takmičenja u istoriji tenisa – Dejvis kupa.
Reformator je niko drugi do štoper Barselone Đerar Pike, a opširnije o tome možete pročitati
 

Back
Top