Televizor - ubica duše

Gedeon

Elita
Poruka
15.301
U jednom manastiru umrla je 18-godišnja djevica koju su svi u manastiru voljeli zbog čistote njenog života. Igumanija je naložila sebi post i molila se 40 dana kako bi saznala u koja je rajska prebivališta ušla njena duša. Ali zemlja se otvorila pred igumanijom i duša device pojavila se u ognjenoj lavi.

„Kćeri moja, otkuda ti u paklu? Šta si sagriješila?“

„Iako sam tijelo čuvala čistim, u mislima sam se radovala ljepoti jednog mladića, dopuštala sam grešne misli i sramila se priznati ih svom duhovnom ocu, zbog čega ću sada vječno patiti.“

Ljubitelji televizije na isti način uništavaju svoje duše. Nemaju vremena za molitvu, čitanje Svetog pisma, katihizisa, žitija svetitelja, posjećivanje bolesnih, onih koji su zatvoreni u zatvorima i druga dobra djela. Ali ne mogu zamisliti dan bez televizije.

Što će reći na Posljednjem sudu? "Nismo imali vremena proučavati Božji zakon i činiti evanđeoska djela jer smo gledali televiziju?" Takvi ljudi nisu pažljivi prema svojim rođacima i prijateljima, ravnodušni su, ali brinu se za junake TV serija i kod kuće i na poslu. Nisu zadovoljni svojom porodicom i stanom, jer u snovima žive udobnim životom filmskih junaka.

Ne kopiraju evanđeoski ideal i živote svetaca, već ponašanje TV favorita. U svojim životima, TV gledaoci sami postaju glumci: umjesto iskrenosti, srdačnosti, jednostavnosti u komunikaciji, počinju igrati različite uloge. Ali koje su uloge postale njihove omiljene? Ljubavnice i gangsteri!
 
Da, televizija je u našim očima podigla ugled bludnica i ubica. Za mnoge školarce njihov je život san.

Sveti Ignjatije Brjančaninov opisuje takvu tužnu pojavu. Čak i početkom 19. vijeka većina pismenih ljudi u Rusiji čitala je samo Sveto pismo i žitija svetaca. Bili su čisti dušom i tijelom. Ali kada je čitanje romana postalo moderno, oni koji su, nakon što su ih pročitali, htjeli voditi pobožan život, otkrili su u sebi razoran učinak raspoloženja stečenog prethodnim čitanjem.

Vještina uživanja u sladostrasnosti neprestano ih je odvraćala od osjećaja pokajanja. Oštećena volja privlačila ih je da postanu ljubavnici i ljubavnice. Um, oslabljen, pomračen, pokvaren mislima primljenim čitanjem, nije imao snage voditi volju i suzdržavati se od grešnih želja.

To se posebno jasno uočilo kod ženskog pola. Sveti Ignjatije susreo se sa svim tim tokom ispovijesti. Vrijedi li govoriti o mnogo snažnijoj šteti koju televizija može nanijeti ljudima?

Hoće li hrana otrovana otrovom donijeti ikakvu korist tijelu? Isto vrijedi i za informacije primljene s televizije.

Svi znaju da je televizija u rukama svjesnih i nesvjesnih neprijatelja hrišćanstva. Zato ne čudi da ljudi, gledajući kaleidoskop događaja na televiziji, ne vide najvažnije - da svijet brzo leti prema svom kraju.

Naravno, Svemogući Bog može izliječiti takve gubave duše, ali koliko će truda, rada i suza morati uložiti ovi nesretni ljudi da se obuzdaju od grešnih želja i privuku Božju blagodat k sebi iskrenim pokajanjem.

Izvor: M3Rim
 
"Ne kopiraju evanđeoski ideal i živote svetaca, već ponašanje TV favorita". Ovo se baš nadovezuje na nešto o čemu sam pre neki dan razmišljao. Pre neki dan je bio Miholjdan, koji se slavi u čast Kirijaka Oštelnika, čoveka koji je po predanju u pustinji godinama išao da se približi Bogu i tako je tamo živeo godinama moleći se i hraneći se samo zeljem. To zvuči idealno. Čist vazduh, fokusiran si na duhovnost, nema stresa.

Međutim ChatGPT odgovara na pitanje, koliko godina bi čovek u pustinji mogao da živi jedući samo zelje, a pod uslovod da ima odgovarajuće zalihe vode - da bi mogao da živi dva do eventualno tri meseca. Tako da bi ovo sigurno odvratilo mnoge da kopiraju život ovog sveca, osim ako nemaju nameru da žive dva do tri meseca i tako postanu sveci na osnovu mučeništva i samožrtvovanja Bogu. E sad, u vezi tog kopiranja života svetaca, koji bi svetac bio OK za kopiranje a da osoba preživi? Onda bi ceo naš narod mogao da pođe tim putem i SPC bi ih sve proglasila za svece? Ili samo inaj prvi koji je krenuo da živi takvim životom ostaje svetac? A i inače kako bi SPC reagovala? Da li bi pozivala da se narod vrati na rad i da se mani kopiranja života svetaca, jer stvari po državi Srbiji prestaju da funkcionišu? Uostalom ima li svetaca koji su radili za kasom, prevozili putnike, trgovali ili se bavili nekim drugim svakodnevnim poslom? Jer ako ima onda bi višedecenjskim kopiranjem takvih svetaca svi teorijski mogli da postanu sveci, a da u Srbiji ne dođe do društvenog kolapsa.
 
Ja bi pre gleda elitu i farmu nego se molila bogu i čitala molitve u prazno. Kad znaš istinu da si bog nije ti molitva potrebna ali tv jeste da znaš kolko je irak bonbi posla na opoziciju. Kako bi znali šta naš precednik misli. Ta kutija je izvor svih informacija i deo je naše duše.
 

Back
Top