
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
TEK ONAKO...SVRATIO...
Dodje tako tren
Tek onako....svratio
Iz podsvesti ...iz prošlosti
Nenajavljen i ničim zvan
Ali dasa samoinicijativan

Dok ne bude banovan
Od strane direktorke
Šta na bokovima drži utoke

Jer....
Sećanja me povuku
Najčešće osmeh navuku
A nekad ga sa duše i svuku
I onda.....uplovim u neku tužnu luku
Te mi dušica na put krene
Međ tugice što stoje k’o bove
Doduše, nekad liče i na buljave sove

A vreme teče.....tako kaže Ona
U svakom slučaju,
A vala i po njenom običaju,
Prene me i vrati
Merak je’l tugu mi skrati
Aj za precepljenu tugu fala joj

Al’ što me od razni meraci odvaja?

Da li ta Ljiljka ikada bre spava?
Il’ mi je sudba dade
Samo da me od nje boli glava?
Kakva žena....

još će pored mene da je stigne i slava

OJHAAA
PS Dobar vam dan.....radno....radno....pa pauzaaaaaaaaa ...pa rad....pa mrak
