
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
TEK ĆE….
Ruke tamne.....
ne od tamne puti
već od zla što sluti
meseca nema da osvetli
bar malo nade na nebo da zakači.
Cerek i reči u glasu crnom
misao grozna požude puna
i sve puca u glavi i telu
dok ruke kidaju kožu belu.
Tražiš kučko.....
pijani dahtaj udara u telo
balavi poljubac grize vrat
udaraca udar u telo čuje se bat.
Mesec se stvori al sjaja nema
već samo smrdi na očaj i bol
užasom modrim utroba gori
a dušu žare nesnosne boli.
Tek će da boli......


PS Samo zapis jedne životne priče kojoj sam ne želeći prisustvovala