koji povazdan skitaš i pjevaš nekim drugim ljudima...na licu ti obrisi godina koje nismo proživjeli zajedno jer su nam se putevi tako blesavo zaobišli...u nekim godinama...koje više i ne pamtim po ničem, osim po tvojem liku ...koji mi se smiješi preko uspomena. Davno sam shvatila da te volim..uzalud i da nikada nečeš biti moj, jer si nečiji...oduvijek. Svejedno...uvijek će biti samoče za one koji su je dostojni..uvijek će biti poneka pjesma..kavana..i poneki Cigan koji baš zna otpjevati onu najskuplju u kojoj čak nema ni tvojeg imena...ali, svi ga znaju...i Cigani, i konobari ...i prijatelji...kao molitvu je izgovaram iz dana u dan...uzalud...ti odlaziš u grad u kojem nema nas...
