tebi, uz šapat tuge...

...skelari prenose moja proljeća na trulim daskama zore a ja te mijenjam u nekoj novoj priči i tražim oproštaj. Spojena u misli i vrijeme, gledam se u prašini tvojih koraka i sanjam: ti ostaješ.
U meni teku iluzije i rađaju se jecaji...a ti se smiješ mojim proljećima...Noć koja zove jutro, mijenja te u meni, vrbici sumorno pletu svoje krošnje...obala je pusta...i Sava umire. U meni plaču psi lutalice i rađaju se skitnice...a ti se smiješ mojim proljećima...
Plašim se opustjelih drumova, maglenih sumraka i tvojih očiju...Cigani odlaze.Dolaze nove tuge...novi skelari...nova proljeća...
U meni umire suton i bude se rastanci...
Skelari prenose moja proljeća na trulim daskama zore...
 
Ponesena pesmom pisem ove reci koje nemaju nameru
da komentarisu ono cemu komentar nije primeren...dusu
ne treba komentarisati...ali se da osetiti...tamo gde je ima...
u recima pesme ,koje su iz duse potekle
..hvala
 
Poslednja izmena od moderatora:
Durdjevak...svaka vam cast......nesto sto je jako tesko recima opsiati i obuhvatiti,vi ste bez izgleda nimalo napora,uspeli.predivno pretoceno u skladnu celinu....

lep pozdrav, ..i opet...sretna sam što vam se sviđa...hvala za komentare ...za sve
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top