

U buketu ovih nežnih ruža,
što donosim, ja tebi na dar,
sva se moja ljubav, tebi pruža,
da raspali, onaj stari žar.
Te godine tvoje, život mi skratiše,
kome si se obećala mlada,
zašto naše sunce, gase kiše,
čija li si… budućnost i nada ?
U noćima još zamišljam usne,
koje su me, ljubomorom klele,
sjaj očiju, koji me zapljusne,
kad me ruke, milovati žele.
Šta učini ovo sudba kleta,
utočište novo, ruši staru luku,
još mi srce, u grudima smeta,
kad je sama glava, na jastuku.