Prazna osoba je za mene ona koja nema svoj stav, koja se ne zanima nizašta sem za osnovne životne potrebe, ko kada sa njim/njom ragovarate imate osećaj da udarate u zid. Gleda vas, a nije tu. Morate da joj govorite, svaki put, šala, to je ironija, to nije baš tako, već onako samo kažem i slično. Dakle, neko ko ne ume da misli o bilo čemu sem kako da se najede, koga da kresne, kako da zadovolji društvena očekivanja, ko nema svoju ličnost, zapravo. Osoba o kojoj nemate šta da kažete sem da prokomentarišete izgled i kažete na čemu trenutno radi (a niste samo poznanici). Mada, takve osoe se lako prepoznaju i nije ni potrebno imati ih duže u svojoj blizini. Obično iz prve ukapiram o kome se radi.
Takva osoba ne može da se ispuni. Možda može samo ako joj se dogodi velika nesreća, pa se zapita čemu život i šta ćemo ovde, pa sposza da nije sve u krkanluku, priči o drugima i sličnim gllupostima. Ali sami od sebe, ne mogu. Poznajem takve, nažalost i znam da nije moja projekcija. Nemam razloga da bilo šta u vezi njih projektujem.
Naravno, ne bih mogla da budem u vezi sa takvom osobom. Ne bih mogla da je ispunim zato što bi me ta osoba uvek smatrala mrgudom, namćorom, a ja tu osobu glupanom.