Naredne godine su prolazile u radu I stvaranju. Deca su polako završavala škole, polagala vozačke ispite a Maca I ja smo večito bili u nekoj akciji. Kuću smo završavali deo po deo. Mnogo toga smo uradili sami uz veliku pomoć prijatelja.Jedini majstori kojima nismo pomagali tj. barabar sa njima radili po njihovim naredjenjima su keramičar I parketar. Maca je tada bio kao šugav.....muvao se oko majstora, kuvao kafe, pričao......ma ne mogu ljudi da rade od njega a njemu dosadno.
Završismo sprat, došlo do gletovanja. Pre toga je naš majstor sve omalterisao, osušilo se, pa pitamo njega da gletuje. Ali, on tu vrstu rabote nikako ne voli, a imao je zakazane druge poslove.
Kažem Maci da kupimo glet masu, pa da probamo sami........ako ide, dobro je.......a ako ne ide tražićemo nekog da platimo. Ubedim ga, te tako i uradismo. Uzesmo da mutimo, na bušilicu ona mutilica pa muti.........potrefi se da taj dan dolazi majstor nešto da pogleda u našem komšiluku, pa svraća kod nas na kafu. Pitam njega da mi objasni........uze on gletericu i špaklu, onako lepo obučen, povuče preko zida dva-tri puta, kaže još malo vode dodati da se razredi, gledam u ruke njegove, šta koja ruka radi, gledam pokret......"ajd sad ti", kaže majstor.......ja nespretno pokušah da ponovim, povučem gletericu dva puta. "Ajde opet" naredjuje majstor.........ja ponovim, ali sam sad izvukla tri poteza rukom i to glatka, bez pregiba, i svaki se na kraju završava kao........paučina.
Kaže majstor da je odlično i da imam ruku za to. Objasni mi finesse, kako se muti glet masa, koja gustina za prvu a koja za drugu ruku, kako se rade ivice I uglovi, kako se radi završni i početni potez tako da nemaš mnogo da šmirglaš I ode. I ja udri. Sva sreća plafoni su bili od gipsanih ploča te smo tu samo sastave radili sa bandaš trakama i lepkom, ali svi zidovi su dva puta izgletovani I kao staklo su. Kad pogledaš to i nije puno zidova, ali kad počneš da radiš........Čudili se ljudi da sam ja to radila jer je zaista fizički teško a I ruke mnogo bole. U šmirglanju su mi pomagali svi. Dodje naš majstor posle nekog vremena, gleda.......i pruži mi ruku da čestita. Ih........a ja ko kvasac........a tek ovaj moj, ponosan na moj red.......i kako ko dodje on govori "Vidite šta je moja Maca uradila".
Ne znam koliko je trajalo to moje gletovanje jer sam i radila, pa kad se vratim s posla udri. Čim smo se doselili, prvo što je Maca napravio su dva jarca od cevi, da ne kažem cevki hahahahaha. To je mnogo zgodna stvar......staviš stara vrata preko i imaš radni sto, staviš dve fosne i eto ti skele, preko njih farbaš, brusiš, variš, odmašćuješ.........ma kažem vam, jako zgodno. I tako, su jarčevi i dve fosne doneti na sprat i moja mala skela se veselo šetala od zida do zida, iz sobe u sobu, pa u hodnik.....Videla je ta skelica i suza mojih, ali kako bih znala da cenim osmeh ako prvo suza ne razmaže glet po licu.Maca mi nije pomagao.......nudio se on, neću da grešim dušu.......ali ja nisam dala jer prvo, on nema ruku za to, a drugo ne voli, a treće, nervira me jer mi ruši koncepciju i brlja, pa ja posle da popravljam, a onda je debeo sloj gleta i puca...........bolje ja sama, a on neka radi nešto drugo što mu više leži i gde je sretan......a vala i ima šta. Lepo sam naučila I levom rukom da gletujem I to onda kada mi je desna trokirala. Ma bre, bila sam ko vetrenjača na onoj mojoj skeli hahahahaahaha A noću sam plakala od bolova u rukama a o žuljevima od gleterice da I ne govorim. Ali svakim potezom sam bila sve bliže cilju. I tako sam danima vukla malenu skelu po sobama I gletovala, I plakala, i smejala se, i gletovala, i pevala I bila sve bliže kraju svog poduhvata. Moja Maza je sve vreme ležala ispod skelice. Pratila me je u stopu. Ja je teram, da ne leži na betonu, pa kad vidim da nema načina da je sklonim, postavim joj karton da na njega legne. Ma bar da hoće da se pomeri, da ne pada onaj glet po njoj. Ma kakvi......ispod skele i ne mrda. A lepo je to, uživala sam.........dobro, mnogo je naporno, ali je divno kada pogledaš iza sebe i vidiš beo zid.......nestaje onaj sivi a radja se beli. Vidiš napredak, svojih ruku delo i neki te ponos ispuni i zadovoljstvo.....osećanje da si uspešan, da si stvaralac.......i u tome što vidiš nema bola, nema bolnog pulsiranja u šakama i otvorenih žuljeva, nema neprospavanih noći od užasnih bolnih mišića i grčeva............postoje samo svetli zidovi i senke na njima.......to se sunce poigrava prolazeći kroz još prljave prozore i tapše mi.......