Proteinski dan. Većina žena zna šta to znači. Većina vegana zna da je to između ostalog sočivo. Muž i dete ga bojkotuju, čekaju krompiriće, mama i ja sedimo za stolom i jedemo. Napolju je prijatno, pa su ulazna vrata otvorena. Čujem mjaukanje, Mirko dolazi. Mislim da se dere jer nas je čuo za stolom pa traži da i njemu damo, pod pretpostavkom da je, šta god da je, ukusnije od njegovih granula. Međutim, shvatam, prekasno, da su mu usta puna. Ne stižem da sprečim katastrofu, doneo mi je na poklon najveću krticu koju sam ikad videla. I spustio je na sred dnevne sobe, jako blizu stola. Mama baca kašiku, zamalo i peglu, počinje da psuje i nas i životinje i krtice i voćnjak i... Ja se davim od smeha i nalazim kesu u koju pakujem nesrećnog stvora (jer znam da ga ni Mirko ni Mrvica neće pojesti) i dajem Mirku trihinoskopski uzorak, a on jede očigledno nezadovoljan veličinom nagrade naspram donetog ulova. Još jedan običan dan u mačkarskoj porodici.