Tamo gde nisam kao drugi

sss.jpg
Misliš, neobičan sam, sviđam ti se
jer kažeš.. nisam kao drugi.
Misliš, čim ćutim.. mora da sam pametan
il nešto krijem il već nešto drugo..

Misliš, poznaješ me, moje dubine
i ubeđena si da se negde među koralima
na dnu najtamnijeg hodnika okeana
nalazi skriveni stari kovčeg od ebonosa
pun zlata, dragog kamenja i znakova pitanja..

Ali.. u meni nema ničeg sem praznine.
Prazna soba u eohima..
Poput Aja Sofije..
gde se freske smenjuju sa orijentalnim ornamentima
a bezglasne sveće trepere polumesečevom svetlosti..
gde Bog ima mnogo lica.. a zove se lepota.
There is no God but God.

Ako kanom nacrtam tvoje ruke
u obliku vilin konjica iz Persije
preciznošću iz prošlih života..
Hoćeš li se pomoliti za mene
umesto da me zavodiš?

Ili ćeš ostaviti pero
da pada kilometrima
na dno okeana
kao nijedno drugo?
Tamo gde već odavno ćutim..
bezvremenski, bezmistično, bezciljno.
Kao nijedan drugi.

Tamo gde "nisam kao drugi".
 
Poslednja izmena:
Neobičan si...svidjaš mi se takav
Nisi kao drugi...ti tako divno ćutiš..
I ne pomišljam da se praviš pametan,
Da nešto kriješ ili se možda ljutiš...

Ne poznajem dobro tebe ni tvoje dubine,
Ali sam ubedjena da se u tvojim okeanima,
krije neotkriveno blago. Ali ne kovčeg pun zlata!
Mene samo ono pravo, dragoceno zanima.

Volela bih da mogu da zakoračim tamo!
Tu, gde uz svetlost sveća u polutami,
nežno treperi to tvoje neobično biće
i svojim senkama tiho me priziva i mami.

Želim da svojim obrisima popunim praznine
toplinom ljubavi iz dubine ugrejem ti telo.
Popalim sve lampice i obasjam tvoju lepotu
A onda ti se obratim tiho, nežno a smelo!

"Hajde da crtamo našim rukama kao jednom
te čuvene ornamente i freske Aja Sofije
Da uživamo u odsjaju kanom bojenih krila,
tog tvog zamišljenog vilin konjica iz Persije..."

"Neću se moliti, zavodiću te svakog trena.
Oboje ćemo zaplesati jedan lagani ples dugi
kao pero što ga prolećni lahor veselo nosi.
Svidjaš mi se tako neobičan.. nisi kao drugi."
 

Back
Top