.
.
Ponekad, po visokom gorju
sred mećave i vetra,
u snegu do kolena
ukrste se tragovi zveri;
vuka samotnika
i vučice ponosnice,
pa krv, tuga i nespokoj
u tim stopama ožive
za trenutak što doveka traje
i te će zveri, surove i same
negde daleko od sveta
urlati na mesec,
olajavati zvezde
i umreti na snegu.
.
Ponekad, po visokom gorju
sred mećave i vetra,
u snegu do kolena
ukrste se tragovi zveri;
vuka samotnika
i vučice ponosnice,
pa krv, tuga i nespokoj
u tim stopama ožive
za trenutak što doveka traje
i te će zveri, surove i same
negde daleko od sveta
urlati na mesec,
olajavati zvezde
i umreti na snegu.
