tambure...

...oči kad sklopim umorne, u san mi dođu tambure....i razvale mi dušu svojim tananim glasom ravnice...nosi me nočas ova jesen iznad zamagljenih nebodera , iznad riđih krošnji hrastova...niz Bosut, prema novim obzorima...nočas dok mi je duša plesala na tvojim rukama kao uplašena ptica, a jata divljih ptica prekrila rađanje jutra...opet se vračam u davne dane kad te sretoh...davno, jednog proljeća. ....i zavoljeh.
Kroz život nosim tvoj glas u sebi kao molitvu, kao svetinju...čuvam ga kao amajliju, kao srebrn grošić na bluzi iz doba djetinjstva...
Oči kad sklopim umorne, u san mi dođu tambure...i tvoj lik u prozoru, dok zora napušta noć
 
"noćas dok mi je duša plesala na tvojim rukama kao uplašena ptica,
a jata divljih ptica prekrila rađanje jutra..."

"Kroz život nosim tvoj glas u sebi kao molitvu, kao svetinju...čuvam ga kao amajliju,
kao srebrn broščić na bluzi iz doba djetinjstva"


Divno,Balaševićev stil...ulepšala si mi ovu noc,Djurdjevku!


Ps.Nakon morbidnih,bolesnih postova Bloga koji su učestali u poslednje vreme,ovaj tvoj je biser,melem za dušu.
Piši samo,draga..retko navratiš ovde,a potrebna si,baš!
 
Poslednja izmena:

Back
Top