Nekada(mada dosta davno da naglasim,posto sam ipak matora)sam volela da taktiziram.
Bas bih radila to na nacin na koji je to navela autorka teme....Prvo sva se istopim od ceznje,zovem,javljam se...Onda me nema,pravim se da sam hladna.
Time sam htela samo da vidim reakciju druge strane...da li ce se iznenaditi,da li ce se zabrinuti(sta je sad samnom,boze moj!),itd....
To tada,ja nisam gledala kao taktoku ili ''ratni plan''vec kao neku igru toplo-hladno,za koju sam mislila da budi ceznju.
Prestala sam sa tom mojom igricom,kada sam se zaljubila na prvi pogled,u osobu koju sam povrsno vec i poznavala,koja je postala i moj muz.Tada,sam valjda prvi put nekoga zavolela,istinski i zrelo,sto je najvaznije.I nisam imala vremena da kujem planove i smisljam zamke.Ljubav cini ljude spontanim.
I valjda bas zbog toga,ponekad ispadnemo i glupi,smesni ili naivni pred tim nekim.