Tako je teško biti čovjek/zena

  • Začetnik teme Začetnik teme bobba
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
teardrop:
Nije mi jasan ovaj tvoj stav, Betty. Zaista ti nije bitno ako nekog povrediš? Ne tvrdim da nikog nisam povredila, ali se svojski trudim da to ne uradim svesno i namerno.

Mrhmr...šta nije jasno, Tear? Da ne dobije "po tamburi" onaj ko ne zaslužuje? :P
Da onaj ko je dobio zaslužio je sigurno? :D

Pa ne znam to "iz nehata"..to mi je nekako ...glup izgovor: "Izvini, slučajno sam ti napravila sranje, nisam se dosetila na vreme da ne treba "...da, kad ti je taj neko nebitan, ali što bi se ondak bakćala s tim? MENI tu ništa nije jasno 8)
 
po tamburi! 8)

btw. ako nekoga još zanima - ono "selektivno pamćenje " ZAISTA nije zaborav!
Evo: ja se danas setila najgore stvari o jednom meni veoma dragom liku...nisam se mnogo trudila ni da pamtim, samo nisam "zlopamtila", pa mi je trebalo 24h da se prisetim. Sve je to negde pohranjeno....
 
Betty:
po tamburi! 8)

btw. ako nekoga još zanima - ono "selektivno pamćenje " ZAISTA nije zaborav!
Evo: ja se danas setila najgore stvari o jednom meni veoma dragom liku...nisam se mnogo trudila ni da pamtim, samo nisam "zlopamtila", pa mi je trebalo 24h da se prisetim. Sve je to negde pohranjeno....

pa dobro..nije to nikakva novost..svi imamo selektivno secanje..u zavisnosti da li je neko ostavio globalno dobar ili los utisak, vremenom zaboravljamo dobre ili lose stvari..kao da bi istovremeno pamcenje i jednih i drugih izavalo kratka spoj..

psiholozi kazu da je najkraci put u ludilo misliti kontradiktorne misli..tipa..ja sam lep, ne ja sam ruzan..on je dobar, ne on je los..da bi izbegli takav kurslus, svi svesno ili nesvesno IZABEREMO da li nam je neki dogadjaj ili neka licnost GENERALNO dobra ili losa..i onda se secanja na taj dogadjaj ili licnost nekako proberu..dobre u tanjiric, lose u zelucic...

naravno, da je to samo privid...i da ipak, sve to , i dobro i lose, ostaje u nama...samo je vidljivo, ili sakriveno...

i nije pitanje bilo da li neko ko nam je skrivio treba da dobije po tamburi...nego, da li ste spremni da povredite nekog...da li je bol koji vam je nanesen opravdanje za bol koji zadajete? jer, dovoljno je okrenuti se i otici, zar ne...zar je moj bol manji, ako sam"uzvratila istom merom"?
nije...
ne dozvoliti da te neko gazi-nikako
gaziti da bi se zastitio-veoma je diskutabilno:roll:
 
Misliš, okretanje drugog obraza? Hah, to i nije ljudski...
Pa, ne, stvarno, što više gledam ljude sve više vidim pakosti.
Da zlo bude veće, posle se kaju...
Zato većina odnosa između dve osobe počinje drvljem i kamenjem. I dobrih i loših.
 
Ajd sad da vas nesto ozbiljno priupitam i da mi ozbiljno odgovorite/p.s.cenim vase misljenje/Pre mnogo,mnogo godina kad sam bila devojcurak povredila sam jednom svojom odlukom jednog divnog coveka/tada decka/.Odluka kao takva je bila neizbezna ali sam mogla da izaberem bezbolniji nacin da je sprovedem udelo.Naime decko je bio jako,jako povredjen/mada meni uzasno drag/Vreme je prolazilo a mene je grizla savest,nekad manje,nekad vise i jednog dana .....nakon 17 godina zivot izrezira takav scenarijo da mi ne bi poverovali ali on i ja se sretnemo i sta se desava.Razbuktaju se strasti,pokrene se lavina osecanja,sludjeni i on i ja,grom iz vedra neba i ja shvatim da je neko"gore"pokrenuo konce i da je pravi trenutak da zatrazim oprostaj.Isplakala sam more suza pokajnickih i na neki suptilan nacin ga molila za oprostaj/bez obaveza/.Nikad mi nista nije odgovorio ali je delovalo da mi oprasta /jer je rekao"o.k.tako je moralo biti"/Shvatim to kao oprostaj i bude mi lakse.Sve to kad tad dodje na svoje.Ogradim se ja onom starom narodnom slatka je osveta i cekam da mi uzvrati udarac jer je to valjda za ocekivati.On izjavi da mi nikada ne bi uzvracao niti se svetio,da sam mu /i sad/mnogo znacila i da me voli i posle tolikih godina.A onda jednog dana,fino,suptilno,nezno,kvarno,podmuklo,prostacki.....noz u ledja!!!!I I pitam ja vas dragi moji ko je ovde lud.Isplatili se u zivotu biti covek i traziti oprostaj,iskreno se pokajati/bez obaveza i ocekivanja/postici neki unutrasnji mir,izviniti se za svoje postupke?Nije li njegovo ponasanje vrsta greha?Da li je normalno oprostiti pa uzvratiti?Gde je tu kraj?Ko koga tu voli ili nevoli?Imali smisla traziti oprostaj?Treba li da budem zadovoljna ili da patim?U neku ruku sam srecna sto me je povredio i kapiram da tako treba i da mu dugujem odredjenu kolicinu bola i da to tako treba,a sa druge strane mi je zao sto sam bila covek.Treba li o tome da razmisljam ili je to ipak neminovnost?Sta vi mislite?
 
blizance:
Ajd sad da vas nesto ozbiljno priupitam i da mi ozbiljno odgovorite/p.s.cenim vase misljenje/Pre mnogo,mnogo godina kad sam bila devojcurak povredila sam jednom svojom odlukom jednog divnog coveka/tada decka/.Odluka kao takva je bila neizbezna ali sam mogla da izaberem bezbolniji nacin da je sprovedem udelo.Naime decko je bio jako,jako povredjen/mada meni uzasno drag/Vreme je prolazilo a mene je grizla savest,nekad manje,nekad vise i jednog dana .....nakon 17 godina zivot izrezira takav scenarijo da mi ne bi poverovali ali on i ja se sretnemo i sta se desava.Razbuktaju se strasti,pokrene se lavina osecanja,sludjeni i on i ja,grom iz vedra neba i ja shvatim da je neko"gore"pokrenuo konce i da je pravi trenutak da zatrazim oprostaj.Isplakala sam more suza pokajnickih i na neki suptilan nacin ga molila za oprostaj/bez obaveza/.Nikad mi nista nije odgovorio ali je delovalo da mi oprasta /jer je rekao"o.k.tako je moralo biti"/Shvatim to kao oprostaj i bude mi lakse.Sve to kad tad dodje na svoje.Ogradim se ja onom starom narodnom slatka je osveta i cekam da mi uzvrati udarac jer je to valjda za ocekivati.On izjavi da mi nikada ne bi uzvracao niti se svetio,da sam mu /i sad/mnogo znacila i da me voli i posle tolikih godina.A onda jednog dana,fino,suptilno,nezno,kvarno,podmuklo,prostacki.....noz u ledja!!!!I I pitam ja vas dragi moji ko je ovde lud.Isplatili se u zivotu biti covek i traziti oprostaj,iskreno se pokajati/bez obaveza i ocekivanja/postici neki unutrasnji mir,izviniti se za svoje postupke?Nije li njegovo ponasanje vrsta greha?Da li je normalno oprostiti pa uzvratiti?Gde je tu kraj?Ko koga tu voli ili nevoli?Imali smisla traziti oprostaj?Treba li da budem zadovoljna ili da patim?U neku ruku sam srecna sto me je povredio i kapiram da tako treba i da mu dugujem odredjenu kolicinu bola i da to tako treba,a sa druge strane mi je zao sto sam bila covek.Treba li o tome da razmisljam ili je to ipak neminovnost?Sta vi mislite?

da bolje je da si sama pila to gorko vino nego sto si zvala njena na casu strasti
to je to
nas zivot
da ne davim i sama si ukapirala , koliko mi hteli biti fini druga strana pribegava svojim podlim strastim

ja pijem svoje vino sama
 
blizance:
Nije li njegovo ponasanje vrsta greha?Da li je normalno oprostiti pa uzvratiti?Gde je tu kraj?Ko koga tu voli ili nevoli?Imali smisla traziti oprostaj?Treba li da budem zadovoljna ili da patim?U neku ruku sam srecna sto me je povredio i kapiram da tako treba i da mu dugujem odredjenu kolicinu bola i da to tako treba,a sa druge strane mi je zao sto sam bila covek.Treba li o tome da razmisljam ili je to ipak neminovnost?Sta vi mislite?
17 godina si se bavila svojim ponašanjem, a sada ćeš 17 da se baviš njegovim?
Iskuliraj, ljubav kad se pokvari na taj način, ma koliko moćna bila... ona postaje osvetnička. Da nisam doživela na sopstvenoj koži ne bi verovala koji je to vrtlog ljubavi i niskih strasti... ehhh... vrtela sam se godinama u tome, mislim ne mora da znači da je planirao da ti se osveti, možda se prosto upalila sijalica, strah od ponovnog povređivanja, čudno je to.
iskuliraj, beži dalje od njega, zaboravi ga
 
hanibal77:
a zar ti sad nije lakse?meni bi bilo
ma lakse je biti povredjen nego osecati grizu savesti zbog toga sto si povredila ;)
Da lakse mi je,naravno to je valjda posledica oprostaja.Srecna sam sto sam mogla da osetim tu vrstu osecanja i potrebe da uopste zatrazim oprostaj.Osecam samo ogromnu setu i gorak ukus u ustim ni sama nemam pojma zasto,valjda za potpuni oprostaj treba vremena.Raduje me to sto mi njegova osveta na neki nacin predstavlja teg na terazijama zivota,mozda je upravo to ravnoteza koja mi je bila potrebna.Hvala vam sto ste odgovorili na moje pitanje.Moj zakljlucak je ,tesko je biti covek ali je nevidjeno dobar osecaj ponosa i zadovoljstva kad to uspes da ostvaris.Mislim da mi upravo sada ovog trenutka nista drugo nije vazno i pokusacu da zadrzim to u sebi sto duze.
 
tebe raduje njegova osveta...:roll:
mislim, nije da ne znam šta je biti gadan prema dečku...ali niti me grize savest, niti bih se ikada sa njim ponovo, e sad je dan retro izraz, smuvala :lol:
Ne znam, to meni zvuči suludo. Da ti je prijalo ne bi ga ostavila itd itd a ovako si, opet, sama nekako "skrivila" tu neku "pravdu", podmetnula si leđa...

Blizanče, kad uradiš nešto gadno sledeći put, beži odatle i što pre zaboravi na celu stvar :)
 
Betty:
tebe raduje njegova osveta...:roll:
mislim, nije da ne znam šta je biti gadan prema dečku...ali niti me grize savest, niti bih se ikada sa njim ponovo, e sad je dan retro izraz, smuvala :lol:
Ne znam, to meni zvuči suludo. Da ti je prijalo ne bi ga ostavila itd itd a ovako si, opet, sama nekako "skrivila" tu neku "pravdu", podmetnula si leđa...

Blizanče, kad uradiš nešto gadno sledeći put, beži odatle i što pre zaboravi na celu stvar :)
Nemam pojma,tj.imam ,sve se desilo vrlo,vrlo neverovatno i pojavili smo se jedno drugome u zivotu.Neki sticaji okolnosti su nas zblizili pa smo osetili kao da smo nesto propustili u zivotu.Ma,nema begas kad te strefi sudbina.Sad se osecam kao drvo na vetru a i on je nekako slomljen.....osecam to.
 
varvari su ipak varvari
i nisu nikakvo rešenje :lol:
Oct27$01.JPG
 

Back
Top