Такмичарско тржиште

Ne mora tržište biti preterano napredno i veliko da bi se postigli pozitivni efekti uvoza. Takođe, pod uvozom se ne misli samo na uvoz proizvoda, već i na uvoz kapitala. Uvozom kapitala investitori donose svoju tehnologiju ako vide da ima načina da im se ta investicija vrati, što dovodi do napretka koji obećava veću zaposlenost i plate. Sam uvoz će dovesti do napretka, ako već do napretka iznutra ne može doći. :)

Ми имамо око 4 милијарде евра годишњег увозног дефицита (заборавио сам тачну цифру, можда сам претерао, али је у милијардама), да си у праву, са таквим увозом би требали бар да подсећамо на Тајван или Ј. Кореју.

Ne vidim kako je bitna tržišna uređenost pre otvaranja privrede. Iako je bila kompetitivna, što je slabo moguće u zatvorenoj privredi, opet je efikasnost bila manja jer nijedna država nije samozadovoljavajuća i nema sve što može da podmiri želje i potrebe građana. Što znači da je uvek bilo onih koji nisu mogli da kupe proizvode koje su hteli.
Битно је, јер све време тврдиш да није могуће, а користиш погрешан аргумент у расправи. ;)

Ovo je tačno u velikom broju slučajeva, ali nije uvek tačno. Imamo primer telefonskih mreža, kablovskih mreža, transporta. To su takođe oblasti koje teže da se formiraju u obliku prirodnog monopola, ali je postojanje konkurencije sigurno moguće. Čak i u elektroprivredi može doći do pojave konkurencije ako nema barijera ulasku. Spajanje dva velika preduzeća, ili tri, u jedno je retko ostvarivo. Ako postoje tri "monopola", tj. oligopola na tržištu, opet je to bolja situacija nego ako postoji jedan monopol, iz proste činjenice da će doći do cenovnih ratova, tj. do uticaja konkurencije na snižavanje cene. Ako je monopol, sve pada u vodu.
Фиксна телефонија је била природни монопол, садашња телефонија није, кабловска до неке границе, транспорт зависи на шта мислиш.
Stojim pri mišljenju da je protekcionizam loš i da će voditi monopolu u krajnjem slučaju. Ako se ne vežemo za ekstrem, protekcionizam stvara uslove za pojavu monopola u svakom slučaju, koji će se verovatno obrazovati, ali ne mora biti.
Ако те добро схватам, до појаве слободне трговине нигде у свету није постојало ништа осим монопола?


Zavisi od roka na koji gledaš. U dugom roku svakako, monopol je apsolutno štetan. U kratkom roku, monopol je neizbežan (usled tehničkog progresa koji si naveo kao primer). Ali će doći do promene u tehničkom ciklusu proizvoda, tj. takav monopol će sigurno izgubiti monopolsku poziciju u budućnosti.
Ali bitno je da stvaranje takvog tehnološkog napretka vodi ka boljitku ukupne civilizacije u svakom smislu, i ekonomskom i društvenom.
Велики проблем данас је дужина трајања ауторских права, оргиналано, она су важила 10-20 година, да би се данас продужила на близу 100 година(?) и то ствара проблеме у даљем развоју. Доста велика расправа се води око тога.
 
Ne mogu više da quoteujem, oduzima dosta vremena, pa ću samo brojevima označavati pasuse. xD

1: Rekoh da je prepreka tome činjenica da je tržište kod nas sputano državnom intervencijom. Ne možemo očekivati kapitalne investicije, ako Nemac koji hoće da kupi zemljište mora da prođe pakao jer se pola Beograda vodi kao oranica, a na građevinsku dozvolu čeka milenijum. Ovo je samo neki od primera kako država opstruiše mogućnost investiranja.

2: Opet ne razumem šta tvrdim da nije moguće i šta je pogrešan argument?

3: Orion pruža mogućnosti fiksne telefonije. Čini mi se i SBB, ali me ne drži za reč. Transport - avio transport, autobusi, isl.

4: Posredno, da. Nisu bili de facto monopoli, već zadruge i slične tvorevine koje su imale monopolski položaj, ali su bile sačinjene od manjih preduzetnika. Međutim, i tu je jači preduzetnik nadglašavao slabijeg.

5: Javljaju se imitatori, pa čak i kad patent dugo traje, kroz nekoliko godina efikasnija proizvodnja licenciranog proizvoda od strane imitatora dovodi do gubitka monopolskog položaja.
 
Ne mogu više da quoteujem, oduzima dosta vremena, pa ću samo brojevima označavati pasuse. xD

1: Rekoh da je prepreka tome činjenica da je tržište kod nas sputano državnom intervencijom. Ne možemo očekivati kapitalne investicije, ako Nemac koji hoće da kupi zemljište mora da prođe pakao jer se pola Beograda vodi kao oranica, a na građevinsku dozvolu čeka milenijum. Ovo je samo neki od primera kako država opstruiše mogućnost investiranja.

2: Opet ne razumem šta tvrdim da nije moguće i šta je pogrešan argument?

3: Orion pruža mogućnosti fiksne telefonije. Čini mi se i SBB, ali me ne drži za reč. Transport - avio transport, autobusi, isl.

4: Posredno, da. Nisu bili de facto monopoli, već zadruge i slične tvorevine koje su imale monopolski položaj, ali su bile sačinjene od manjih preduzetnika. Međutim, i tu je jači preduzetnik nadglašavao slabijeg.

5: Javljaju se imitatori, pa čak i kad patent dugo traje, kroz nekoliko godina efikasnija proizvodnja licenciranog proizvoda od strane imitatora dovodi do gubitka monopolskog položaja.
Е прави си економиста. :mrgreen:

1. Али је практичан пример, онога што пролазимо. Увоз нас растура.
2. Ок, није битно.
3. Ниси видео, рекао сам да је била, данашња улагања су мања, него раније, а и са тим се одуговлачи.
Транспорт није.
4. Ипак нешто између. ;)
5. То је прича за себе. Највећи проблем су уметничка права, био материјали, семе, ђубрива, делом и лекови и неки технички проналасци, поготово када у потпуности мењају тржиште, па постају незаменљиви у неком догледом периоду.
 
xD

1. Ali za to smo sami krivi, tj. država je kriva (državna uprava), a ne uvoz kao uvoz. :)
2. ~
3. Kako transport nije? Autobuski transport jeste, to je bar očigledno po postojanju privatnih prevoznika i običnih prevoznika. Takođe, imaš i u aviotransportu - gomila low cost kompanija na primer.
4. Sama činjenica da su bili monopolska preduzeća u bilo kom obliku je loša. Tu nema neke logike, dokazalo se kroz istoriju da je svima bolje posle otvaranja i skidanja protekcionističkih zabrana.
5. Umetnost na stranu. Mada, nije umetnost ni vitalna stavka u ekonomskom okruženju u privredi, tako da se može zanemariti lako. Što se tiče bilo kakvih tehnoloških dostignuća, sigurno je da će kroz kratak period (5-10 godina npr) biti ili iskopirana ili prevaziđena. To je jedan od načina na koji se gubi tehnološka pozicija monopola i to je poznato kako u teoriji, tako i u praksi preduzećima koji tehnološki monopol imaju. Zato svi tehnološki monopoli ne sede skrštenih ruku, nego gledaju da izbace još jedan novitet, pa još jedan itd, kako bi poziciju održali. Licenca na 50 godina ne osigurava monopolski položaj na 50 godina.
 
xD

1. Ali za to smo sami krivi, tj. država je kriva (državna uprava), a ne uvoz kao uvoz. :)
2. ~
3. Kako transport nije? Autobuski transport jeste, to je bar očigledno po postojanju privatnih prevoznika i običnih prevoznika. Takođe, imaš i u aviotransportu - gomila low cost kompanija na primer.
4. Sama činjenica da su bili monopolska preduzeća u bilo kom obliku je loša. Tu nema neke logike, dokazalo se kroz istoriju da je svima bolje posle otvaranja i skidanja protekcionističkih zabrana.
5. Umetnost na stranu. Mada, nije umetnost ni vitalna stavka u ekonomskom okruženju u privredi, tako da se može zanemariti lako. Što se tiče bilo kakvih tehnoloških dostignuća, sigurno je da će kroz kratak period (5-10 godina npr) biti ili iskopirana ili prevaziđena. To je jedan od načina na koji se gubi tehnološka pozicija monopola i to je poznato kako u teoriji, tako i u praksi preduzećima koji tehnološki monopol imaju. Zato svi tehnološki monopoli ne sede skrštenih ruku, nego gledaju da izbace još jedan novitet, pa još jedan itd, kako bi poziciju održali. Licenca na 50 godina ne osigurava monopolski položaj na 50 godina.

1. Можеш да кривиш државу, али кад не би било мешања државе, курс евра и других страних валута би био на много вишем нивоу, онемогућавајући оволики дефицит увоза, па би опет дошли на стање о коме сам ти говорио.
И да не би опет погрешно схватио, не говорим да је увоз лош, говорим да увоз може да нанесе штету у одређеним условима и то чини нама.

3. Овде је дошло до неке забуне, транспорт није природни монопол, то сам рекао, а то и ти потврђујеш коментаром, тако да не знам шта је било питање у старту ове линије разговора.

4. Овде те не разумем у потпуности, савршена конкуренција не постоји, ретка су тржишта која у великој мери личе на савршену конкурецију, а већина предузећа или већ има неки елеменат монопола или тежи да га оствари. То је тако и нема везе са протекционизмом. Протекционизам сам по себи само штити привреду каква јесте, тек специфичне повластице које важе за неке, али не све фирме доводе до промена унутар привреде.

5. Овде има два момента.
Први, тај о коме говориш и који сам споменуо у том облику, он се користи да истраживач покрије своје трошкове и очекује се да ће имати свој век трајања, који ће бити краћи од трајања лиценце.
Други, се тиче пиратерије, музика, филмови, серије, књиге и софтвери (ово не спада у уметности, али требао сам да нагласим да и на то мислим у ранијем посту), кад би ми платили за све што користимо и има више деценијске лиценце, број корисника компјутера и интернета у Србији би се свео на трећину, тако да је то веома битна ставка и предмет великих расправа и законских решења углавном на западу.
 
Сличан сценарио имаш и кад пустиш слободан увоз у земљу која нема конкурентну привреду. Погледај нас.

Иначе постоји један парадокс, конкурентна тржишта не воде технолошком напретку, јер су трошкови истраживања исувише велики да би им се исплатили, зато се обично даје привремени монопол у виду лиценци и патената проналазачу, како би могао да исплати своје трошкове истраживања.
Mi jesmo sada u velikom problemu i zbog uvoza,ali uvoza u ovolikoj meri ne bi bilo da devizni kurs nije bio fiksan i to prenisko fiksiran godinama.Dok je euro vredio 80,raj je bio za uvoznike i posto je ta prica zavrsena,ako mislimo opstati,onda moramo gledati sta sad uraditi i kako na dalje.Tako bih barem ja razmisljao i delovao.Ukoiko bi cekao da se resenje samo desi od sebe,najverovatnije bi nestao sa trzisne scene.Ti pando kazes da mi,,nemamo konkurentnu proizvodnju."Pa,to je sasvim jasno i nije nikome ovde nepoznato.Odgovor na pitanje ,,zasto to se nama desilo" bi trebalo potraziti razmatrajuci kako je i ko na ovim prostorima razbio sistematski i pazljivo planski,trziste SFRY i da li je to doslo spolja i zbog cega.Odgovor znamo,pa sad ne bih o tome.Analiza sluzi da razumemo u potpunosti problem,ali u analizi ako se ne postavi pravo i kljucno pitanje,onda necemo nikada doci do odgovora.Po meni,ovde kljucno pitanje nije,,Kako smo dospeli dovde?" pa da ispocetka pratimo redosled korak po korak,nego je kljucno pitanje,,Sta sad mogu odmah da uradim?"Slozili smo se uglavnom ovde da uvoz ne treba zabraniti,a uzroka nase propasti ima vise i uvoz nije glavni niti je jedini krivac.Ono sto bi trebali odmah uraditi jeste da pokrenemo one ind.grane koje mogu odmah dati nekakv profit i da dalje vremenom,od tog profita,ozivljavamo i ostale grane.Da bi pokrenuli bilo sta,treba u potpunosti zabraniti dalje zaduzivanje,jer je to omca koja nam na dalje ne bi dala disati.Taj ko nam pozajmljuje postavlja svoje uslove,a ti uslovi odgovaraju njemu,a retko kada nama.Treba uvesti plivajuci kurs,a najbolje bi bilo dinar zastiti Zlatnim Standardom.Trebalo bi ukinuti postojece domace monopoliste Zakonom,uvesti nase domace i banke i hiper-trgovinske lance,kako bi unistili vremenom ovako dominantan polozaj koji imaju sadasnji trgovinski lanci.Oni ne deluju uopste konkurentski izmedju sebe,kao ni sto banke ne pomisljaju da uvedu neke kredite za proizvodne delatnosti sa nizim kamatnim stopama.Trebalo bi,naravno i logicno,otpustiti visak birokratije i skresati abnormalne troskove koje pravi vlast na svim nivoima.Masa para bi se tako oslobodila,tj.ostala bi u rukama preduzetnika koji bi napokon poceli samo misliti o proizvodnji konkurentnih proizvoda.Sto se tice ulaganja u tehnoloske inovacije,trziste bi to samo regulisalo.One firme koje imaju kapacitete da se bave tako necim-one bi to i radile,a one koje ne mogu,jednostavno bi prekopirale postojece inovacije.To sam samo dao kao primer,kuda se moze sa profitom kada on pristize zahvaljujuci pozitivnom poslovanju.Sasvim je svejedno da li je neka mashina moj izum ili sam je kupio kao skoro novu iz Svajcarske.Bitno je da ona sluzi svrsi,a to je da sada daje-dok je potraznja-mnogo vise robe,po nizoj ceni i to boljeg kvaliteta.Naravno,o predlozenim merama za izlazak iz krize dalo bi se pricati nedeljama,ovo je najurgentnije sto bi moglo odmah dati brze,pozitivne rezultate.
 
fino se raspravljate.:D..Otvoreno i slobodno trziste..hmm utopija ..Takmicarsko trziste postoji u periodima i dobro je za potrosaca jer dolazi do smanjenja cena ali tu se opet postavlja pitanje dokle se te cene mogu smanjivati i koji proizvodjaci mogu to preziveti ..Opet je to igra malih i velikih ..Diktiranjem cena velikih se smanjuje i broj proizvodjaca.. Odnosno dolazi do monopola i povecavanju cena u nekom vremenskom periodu.Povecavanje cena proizvoda i zarade radja male firme.Koje se kasnije opet ruse itd.. To je sve periodicno i vrti se ukrug,,,
 
Poslednja izmena:
fino se raspravljate.:D..Otvoreno i slobodno trziste..hmm utopija ..Takmicarsko trziste postoji u periodima i dobro je za potrosaca jer dolazi do smanjenja cena ali tu se opet postavlja pitanje dokle se te cene mogu smanjivati i koji proizvodjaci mogu to preziveti ..Opet je to igra malih i velikih ..Diktiranjem cena velikih se smanjuje i broj proizvodjaca.. Odnosno dolazi do monopola i povecavanju cena u nekom vremenskom periodu.Povecavanje cena proizvoda i zarade radja male firme.Koje se kasnije opet ruse itd.. To je sve periodicno i vrti se ukrug,,,
Ne bih rekao da je to bas tako.Najpre,slobodno trziste bi ponovo se rodilo kada bi banke pocele davati kredite koji su novcano pokriveni 100% bankaraskim rezervama.Sada to nije slucaj i ceo trzisni sistem je opterecen prilivom ,,novog novca".Taj novac pravi inflaciju,a inflacija razara privredu polako i sistematski do temelja.Nravno da je za ocekivati da ce u tom inflacionom razaranju najmanje stradati oni koji poseduju najvece bogatstvo,tj.krupni kapitalisti koji su uglavnom monopolisti u nekom fahu na trzistu.Oni prvi i dobijaju nove pare,bilo da su od neke banke ,bilo da idu putem neke drzavne intervencije.Kada ne bi bilo inflacije,tada bi vrednost monete kojom se trguje bila stalna i njeno povecanje u opticaju bilo bi zanemarljivo,tj.neskodljivo.Danas je to po meni najveci problem u svim privredama i zato su sve drzave zaduzene i malo njih je izaslo iz dugovanja te radi po principima slobodnog trgovanja.

Sto se tice smanjenja cena,to smanjenje ide do one tacke u kojoj smo likvidni i pokrivamo sve troskove naseg poslovanja i nase licne troskove.Do bogatstva se ne stize lako,a u Srbiji se ustalilo pravilo da samo brza zarada je jedino vredna postovanja.Iz tog pravila koje ovde na zalost vazi,proizlazi da je raditi sramota,a onaj ko malo po malo grabi vremenom napred-jeste budala.To naravno nije istina,mnoga bogatstva na Zapadu su sticana generacijama.Veliki mogu spustati cene lakse od malih proizvodjaca i to je posledica uglavnom,kada je rec o Srbiji,monopolskog polozaja koji im je omogucila drzava.Takvi proizvodjaci tesko da mogu izdrzati konkurenciju velikih i oni moraju se poceti baviti nekom drugom delatnoscu ili pruzanjem usluga,jer to im je jedino preostalo resenje.Monopol je uvela drzava pojedincima i tu privilegiju im jedino drzava moze uskratiti anti-monopolskim zakononom.Dok se to,za pocetak, ne desi,nemamo se cemu nadati boljem i cene ce uglavnom biti formirane kao danas po principima koje upotrebljavaju velike trgovinske kuce.Danas jedni spuste cenu prashka za wesh 10 din po pakovanju,za dva dana drugi spusti dinar-dva manje,a realno bi trebalo ici dole mnogo,mnogo vise.To spustanje cene da robe siroke potrosnje budu svima lako dostupne,mogu izvesti samo konkurentskom borbom izmedju sebe proizvodjaci.Ovde nema ambijenta za tu borbu.Znaci,trebalo bi drzavu,tj.nosioce vlasti prosiliti da donesu odgovarajuce mere.

Inace,vezano za tu problematiku kada cene idu dole i dole,postoji problem koji se radja kada dodje u trenu da zavlada neko mrtvilo na trzistu u pogledu potrosnje.Tada neki ostaju bez posla i da bi ostali moraju se poceti baviti nekim novim poslom.Tada pocinju stvarati konkurenciju u toj grani industrije i trziste se ponovo zatalasa i pokrece se sve ponovo.O ovoj problematici i kako se ona resava pisao je Persi Grivs u,,Razumevanju krize dolara".
 
Ne bih rekao da je to bas tako.Najpre,slobodno trziste bi ponovo se rodilo kada bi banke pocele davati kredite koji su novcano pokriveni 100% bankaraskim rezervama.Sada to nije slucaj i ceo trzisni sistem je opterecen prilivom ,,novog novca".Taj novac pravi inflaciju,a inflacija razara privredu polako i sistematski do temelja.Nravno da je za ocekivati da ce u tom inflacionom razaranju najmanje stradati oni koji poseduju najvece bogatstvo,tj.krupni kapitalisti koji su uglavnom monopolisti u nekom fahu na trzistu.Oni prvi i dobijaju nove pare,bilo da su od neke banke ,bilo da idu putem neke drzavne intervencije.Kada ne bi bilo inflacije,tada bi vrednost monete kojom se trguje bila stalna i njeno povecanje u opticaju bilo bi zanemarljivo,tj.neskodljivo.Danas je to po meni najveci problem u svim privredama i zato su sve drzave zaduzene i malo njih je izaslo iz dugovanja te radi po principima slobodnog trgovanja.

Sto se tice smanjenja cena,to smanjenje ide do one tacke u kojoj smo likvidni i pokrivamo sve troskove naseg poslovanja i nase licne troskove.Do bogatstva se ne stize lako,a u Srbiji se ustalilo pravilo da samo brza zarada je jedino vredna postovanja.Iz tog pravila koje ovde na zalost vazi,proizlazi da je raditi sramota,a onaj ko malo po malo grabi vremenom napred-jeste budala.To naravno nije istina,mnoga bogatstva na Zapadu su sticana generacijama.Veliki mogu spustati cene lakse od malih proizvodjaca i to je posledica uglavnom,kada je rec o Srbiji,monopolskog polozaja koji im je omogucila drzava.Takvi proizvodjaci tesko da mogu izdrzati konkurenciju velikih i oni moraju se poceti baviti nekom drugom delatnoscu ili pruzanjem usluga,jer to im je jedino preostalo resenje.Monopol je uvela drzava pojedincima i tu privilegiju im jedino drzava moze uskratiti anti-monopolskim zakononom.Dok se to,za pocetak, ne desi,nemamo se cemu nadati boljem i cene ce uglavnom biti formirane kao danas po principima koje upotrebljavaju velike trgovinske kuce.Danas jedni spuste cenu prashka za wesh 10 din po pakovanju,za dva dana drugi spusti dinar-dva manje,a realno bi trebalo ici dole mnogo,mnogo vise.To spustanje cene da robe siroke potrosnje budu svima lako dostupne,mogu izvesti samo konkurentskom borbom izmedju sebe proizvodjaci.Ovde nema ambijenta za tu borbu.Znaci,trebalo bi drzavu,tj.nosioce vlasti prosiliti da donesu odgovarajuce mere.

Inace,vezano za tu problematiku kada cene idu dole i dole,postoji problem koji se radja kada dodje u trenu da zavlada neko mrtvilo na trzistu u pogledu potrosnje.Tada neki ostaju bez posla i da bi ostali moraju se poceti baviti nekim novim poslom.Tada pocinju stvarati konkurenciju u toj grani industrije i trziste se ponovo zatalasa i pokrece se sve ponovo.O ovoj problematici i kako se ona resava pisao je Persi Grivs u,,Razumevanju krize dolara".

Stvari ne funcionisu u zivotu bas tako:D...Slobodno trziste ima smisla samo ako si ekonomski jak i proizvodis dosta toga..U ostalim slucajevima ne...Kombinacija takmicarskog i slobodnog trzista je kobna za male i srednje privrede jer dolazi do slobodnog ulaska velikih kompanija koje ne moraju poslovati sa dobitkom niti placati poreze nego im i ta ulaganja i rusenja drugi sluze kao poreska olaksica i prelivanje para iz jedne firme u drugu.Primera imas more ..Problem nije samo u Srbiji nego u citavom svetu..Kada se pocinje neki posao prvo se moraju sabrati troskovi da bi se mogla formiratii cena nekog proizvoda a cene se uvek formiraja prema konkurenciji..Kljuc uspeha moze biti da si jeftiniji ili da imas bolji proizvod ..Prvi slucaj je laksi, brzi i jeftiniji dok drugi trazi vreme i puno novaca... Dolaskom velikih na trziste dolazi i do pada cena u nekom vremenskom periodu dok se ne ostvari kontrola samog trzista a kasnije stvari idu gore dole po potrebi...
 
Stvari ne funcionisu u zivotu bas tako:D...Slobodno trziste ima smisla samo ako si ekonomski jak i proizvodis dosta toga..U ostalim slucajevima ne...Kombinacija takmicarskog i slobodnog trzista je kobna za male i srednje privrede jer dolazi do slobodnog ulaska velikih kompanija koje ne moraju poslovati sa dobitkom niti placati poreze nego im i ta ulaganja i rusenja drugi sluze kao poreska olaksica i prelivanje para iz jedne firme u drugu.Primera imas more ..Problem nije samo u Srbiji nego u citavom svetu..Kada se pocinje neki posao prvo se moraju sabrati troskovi da bi se mogla formiratii cena nekog proizvoda a cene se uvek formiraja prema konkurenciji..Kljuc uspeha moze biti da si jeftiniji ili da imas bolji proizvod ..Prvi slucaj je laksi, brzi i jeftiniji dok drugi trazi vreme i puno novaca... Dolaskom velikih na trziste dolazi i do pada cena u nekom vremenskom periodu dok se ne ostvari kontrola samog trzista a kasnije stvari idu gore dole po potrebi...
Bas se i ne slazem.Uvek ce biti malih ,srednjih i velikih i uvek ce biti borba za potrosace izmedju njih.Nemoguce je da postoji samo jedna kategorija.Populacija se uvek menja i sa tom polulacijom se menja i trziste.Jedna generacija kada umire,onda odlaze i potrosaci i proizvodjaci.Drugi ce,posle njih,nastaviti njihove poslove sa manje ili vise uspeha.Neki ce prosiriti vec zapocete poslove,pa ce iz kategorije srednjih preci u velike,a neki ce potpuno nestati sa trzisne scene.Sa nadolazecim generacijama i njihovim zivotnim potrebama,menjace se i potrosacka traznja.Trazice se novi proizvodi i nastace ponovo,po ko zna koji puta u istoriji covecanstva,da se takmice proizvodjaci i trgovci izmedju sebe-ko ce vise da prodati i ko ce se najbolje snaci u novoj situaciji.Dakle,sa slobodnim trzistem i ljudima kao akterima na njemu,dinamika je beskonacno dugo zagarantovana;tako da se nema sto plasiti neko da li da krene sa samostalnom delatnoscu u svojoj garazi ili podrumu-jednog dana ce mozda i njegova firma postati velika.Kraj mene npr. u krugu moje radnje postoji jos njih 13 konkurenata koji direktno ili indirektno meni otimaju svakodnevno musterije,ali posto i ja njima nesto otmem i pazarim,opstajemo svi skupa na trzistu.Kada dodjem na posao ja i ne pomislim na njih,nego gledam sebe i svoja posla.Kada mi neko npr.od musterija kaze da mi je konkurent smanjio cene pojedinim artiklima,ja tada gledam sta da uradim,kako da mu pariram i ostanem i dalje u igri.Nisam svaki dan zadovoljan,ali takvo je trziste na kojem delujem.Kako god ja razmisljam i zakljucujem,tako na potpuno isti nacin razmislja i onaj u Londonu,onaj u Bangladesu i onaj u Argentini....i poneki srpski gastabajter u Danskoj:p
 
Bas se i ne slazem.Uvek ce biti malih ,srednjih i velikih i uvek ce biti borba za potrosace izmedju njih.Nemoguce je da postoji samo jedna kategorija.Populacija se uvek menja i sa tom polulacijom se menja i trziste.Jedna generacija kada umire,onda odlaze i potrosaci i proizvodjaci.Drugi ce,posle njih,nastaviti njihove poslove sa manje ili vise uspeha.Neki ce prosiriti vec zapocete poslove,pa ce iz kategorije srednjih preci u velike,a neki ce potpuno nestati sa trzisne scene.Sa nadolazecim generacijama i njihovim zivotnim potrebama,menjace se i potrosacka traznja.Trazice se novi proizvodi i nastace ponovo,po ko zna koji puta u istoriji covecanstva,da se takmice proizvodjaci i trgovci izmedju sebe-ko ce vise da prodati i ko ce se najbolje snaci u novoj situaciji.Dakle,sa slobodnim trzistem i ljudima kao akterima na njemu,dinamika je beskonacno dugo zagarantovana;tako da se nema sto plasiti neko da li da krene sa samostalnom delatnoscu u svojoj garazi ili podrumu-jednog dana ce mozda i njegova firma postati velika.Kraj mene npr. u krugu moje radnje postoji jos njih 13 konkurenata koji direktno ili indirektno meni otimaju svakodnevno musterije,ali posto i ja njima nesto otmem i pazarim,opstajemo svi skupa na trzistu.Kada dodjem na posao ja i ne pomislim na njih,nego gledam sebe i svoja posla.Kada mi neko npr.od musterija kaze da mi je konkurent smanjio cene pojedinim artiklima,ja tada gledam sta da uradim,kako da mu pariram i ostanem i dalje u igri.Nisam svaki dan zadovoljan,ali takvo je trziste na kojem delujem.Kako god ja razmisljam i zakljucujem,tako na potpuno isti nacin razmislja i onaj u Londonu,onaj u Bangladesu i onaj u Argentini....i poneki srpski gastabajter u Danskoj:p

Zavisi iz kojeg ugla gledas stvari ....Odnosno da li covek radi da bi zaradio neku eksistenciju i prehranio sebe i porodicu ili je to nesto vise. Ne znam cime se bavis i koju vrstu robe prodajes ali recimo da neka velika firma otvori kod tebe u kraju i pocne prodavati tvoje proizvode jeftinije od tvoje nabavne cene.Sto je jako moguce.Tu ni ti ni tih 13 ostali ne mozete nista uraditi nego mozete samo okrenuti kljuc..Tziste se menja dolaze novi potrosaci to je tacno ali roba uvek dolazi od razvijenih .Brend je uvek sa zapada.Kada na nekoj (bar jednoj) robi siroke potrosnje bude stajalo made in Srbija rumunija ili nesto trece ..Onda bi ovo o cemu ti pises imalo smisla:D
 

Back
Top