Tajne sibirske tajge

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Izvor teme - https://kerchtt.ru/bs/no-ekspediciya-propala-pri-strannyh-zagadka-propavshei-ekspedicii/

Tajne nestalih ekspedicija nikada ne prestaju da opsedaju umove naših savremenika. U današnjem progresivnom vremenu, kada je čovek zakoračio u svemir, pogledao u morske dubine, otkrio tajnu atomskog jezgra, mnogi misteriozni događaji koji se događaju čoveku na zemlji ostaju nerazjašnjeni. Neke od nestalih ekspedicija u SSSR-u pripadaju takvim tajnama, od kojih je najmisterioznija turistička grupa Djatlov.

Ogromna teritorija naše zemlje sa misterioznom sibirskom tajgom, drevnim planinama Urala koje dele kopno na dva dela sveta, priče o brojnim blagovima skrivenim u nedrima zemlje oduvek su privlačile radoznale umove istraživača. Izgubljene ekspedicije u tajgi su tragični deo naše istorije. Bez obzira na to kako je sovjetska vlast pokušavala da sakrije i prikrije tragedije, informacije o nestalim celim timovima, obrasle glasinama i neverovatnim legendama, stizale su do ljudi.

Neobjašnjive okolnosti smrti Igora Dyatlova i njegove ekspedicije

%2Fmethode%2Ftimes%2Fprod%2Fweb%2Fbin%2F3c728ff0-c452-11ea-b1ec-faab6f383ba1.jpg

https://www.thetimes.co.uk/imageser...ea-b1ec-faab6f383ba1.jpg?crop=456,456,136,141
Ime planine Kholat-Siakhil (što se prevodi kao "planina mrtvih"), koja se nalazi u severnom delu Urala, povezuje se sa nerešenom misterijom vezanom za nestale ekspedicije u SSSR-u. Nije uzalud narodi Mansi koji žive na ovim mestima dali grebenu tako zlokobno ime: ovde su mnogo puta ljudi ili grupe ljudi (obično 9 ljudi) nestajali bez traga ili nestajali bez traga iz nepoznatih razloga. Na ovoj planini dogodila se neobjašnjiva tragedija u noći sa 1. na 2. februar 1959. godine.

A ova priča je počela činjenicom da je 23. januara na planirani ski-pas, čija je složenost spadala u najvišu kategoriju, i bila duga 330 kilometara, otišao odred od devet sveruskih turista, na čelu sa Igorom Djatlovim. Opet devet! Da li je to slučajnost ili fatalna neminovnost? Uostalom, prvobitno je 11 ljudi trebalo da ide na planinarenje na 22 dana, ali je jedan od njih, s razlogom, odbio na samom početku, a drugi, Jurij Judin, otišao je na planinarenje, ali mu je pozlilo na putu i morao je da se vrati. kuća. To mu je spasilo život.

Konačan sastav grupe: pet studenata, tri diplomca Uralskog politehničkog instituta, instruktor kampa. Od devet članova, dve su devojke. Svi turisti ekspedicije su bili iskusni skijaši i imali su iskustvo života u ekstremnim uslovima.
 
Cilj skijaškog odreda bio je greben Otortena, što se sa mansijskog jezika prevodi kao upozorenje „ne idi tamo“. Jedne nesrećne februarske noći jedan odred je postavio logor na jednoj od padina Kholat-Sjakhila; vrh planine bio je na udaljenosti od tri stotine metara od nje, a planina Otorten 10 km. Uveče, kada se grupa spremala za večeru i bavila osmišljavanjem lista „Večerni Otorten“, dogodilo se nešto neobjašnjivo i strašno. Šta je dečake moglo toliko da uplaši i zašto su u panici pobegli iz šatora koje su usekli unutra, još uvek nije jasno. Uviđajem je utvrđeno da su turisti u žurbi napustili šator, a neki nisu stigli ni da se obuku.
U dogovoreno vreme grupa skijaša se nije vratila i nije to osetila. Rođaci dečaka su oglasili alarm. Počeli su da se obraćaju obrazovnim ustanovama, turističkom centru i policiji tražeći od njih da započnu potragu.

20. februara, kada su istekli svi rokovi čekanja, rukovodstvo Politehničkog instituta poslalo je prvi odred u potragu za nestalom ekspedicijom Djatlova. Uskoro će ga pratiti i drugi odredi, uključiće se policijske i vojne strukture. Tek dvadeset peti dan potrage je dao rezultate: pronađen je šator, isečen pored njega, netaknuti predmeti, a nedaleko od mesta prenoćišta - leševi petoro ljudi, čija je smrt posledica hipotermije. Svi turisti su bili zgužvani od hladnoće u pozama, jedan od njih je zadobio povredu glave. Dva od njih imaju tragove krvarenja iz nosa. Zašto su ljudi, bosi i polugoli, istrčavali iz šatora, ne mogavši ili ne želeći da se u njega vrate? Ovo pitanje ostaje misterija do danas.
Posle višemesečne potrage, na zavejanoj obali reke Ložve pronađena su još četiri tela članova ekspedicije. Kod svakog od njih pronađeni su prelomi udova i oštećenja unutrašnjih organa, a koža je imala narandžastu i ljubičastu nijansu. Telo devojčice pronađeno je u čudnom položaju – klečala je u vodi i nije imala jezik.

Tada je cela grupa sahranjena u Sverdlovsku na Mihajlovskom groblju, a mesto njihove pogibije obeleženo je imenima žrtava i vrištećim natpisom „Bilo ih je devet“. Od tada, prolaz koji grupa nije osvojila naziva se prolaz Djatlov.
:heart:
 
Posle višemesečne potrage, na zavejanoj obali reke Ložve pronađena su još četiri tela članova ekspedicije. Kod svakog od njih pronađeni su prelomi udova i oštećenja unutrašnjih organa, a koža je imala narandžastu i ljubičastu nijansu. Telo devojčice pronađeno je u čudnom položaju – klečala je u vodi i nije imala jezik.

Tada je cela grupa sahranjena u Sverdlovsku na Mihajlovskom groblju, a mesto njihove pogibije obeleženo je imenima žrtava i vrištećim natpisom „Bilo ih je devet“. Od tada, prolaz koji grupa nije osvojila naziva se prolaz Djatlov.
dyatlov_photo_montage_serbian_2560x1440-2000x1400.png

Po ciči zimi, grupa studenata krenula je na planinarenje na Uralu. Njihova smrznuta tela, sa neobjašnjivim povredama, otkrivena su na mestima koja gotovo onemogućavaju da se sazna kako su umrli.

Misterija Djatlovljevog prolaza iznedrila je veliki broj teorija zavere, koje su opstale već 60 godina. Lusi Eš je ispratila put skijaša .

Šta se desilo sa Djatlovljevom ekspedicijom? Za sada postoji samo nekoliko verzija i pretpostavki. Neki istraživači okrivljuju smrt NLO odreda i kao dokaz navode iskaze očevidaca o pojavi žutih vatrenih lopti te noći blizu planine mrtvih. Državna meteorološka stanica zabeležila je i nepoznate „sferne objekte” u zoni pogibije malog odreda.

Prema drugoj verziji, dečaci su otišli u drevnu arijevsku podzemnu riznicu, zbog čega su ih ubili njeni čuvari.

Postoje verzije prema kojima je nestala ekspedicija Djatlova umrla u vezi sa testiranjem raznih vrsta oružja (od atomskog do vakuumskog), od trovanja alkoholom, od udara groma, od napada medveda i Bigfuta, sa lavinom.
Ali 20. februara njihove porodice su se zabrinule i kontaktirale vlasti. Univerzitet je poslao tim studenata volontera da ih potraži. Među njima je bio i sada 80-godišnji Mihail Šaravin.

On je sa ostalim volonterima stigao helikopterom u rejon gde su tražili studente. Podelili su se u manje grupe i pratili tragove skija koje su nestale na početku šume pre uspona.

Prešli smo 500 metara kada sam video šator sa leve strane“, kaže Šaravin. „Deo platna je bio vidljiv, ali je ostatak bio prekriven snegom. Uzeo sam šiljak za led koji je ležao pored njega i pokušao da probijem rupu."

Unutra su on i još jedan spasilac pronašli ćebad i uredno uređene rančeve, kao i nekoliko čizama u uglu šatora. Pored nje je bila mapa puta, službena dokumenta, novac i piće sa alkoholom.

Primetio je da se u šatoru nalazi tanjir sa svinjskom mašću, koja je hrana koju mnogi planinari donose kada idu na ekspediciju zbog visoke kalorijske vrednosti. Bilo je iseckano, kao da će da večeraju, a nisu stigli da završe“, kaže Šaravin.

Tada je primetio da je šator iznutra posečen nožem. Možda im se mnogo žurilo da izađu odatle, ali pitanje je bilo „zašto“? A onda je naišao na nešto još čudnije.

Ispred šatora je video zaleđene tragove osam-devet ljudi, u čarapama, po jednu čizmu ili bosi. Tragovi su se nastavljali pet do deset metara, a zatim nestali.

Šaravin i njegov prijatelj bili su krajnje zbunjeni. Pitali su se šta bi od svih mogućih staraca nateralo studente da napuste svoje sklonište bez adekvatne odeće kada je napolju verovatno minus 20.

U tom trenutku su sa skijama krenuli nizbrdo da bi ostalim tragačima rekli šta su našli. Kasnije, dok su sedeli oko logorske vatre i čekali večeru, Šaravin je svima pokazao flašu votke koju je našao u šatoru i predložio im da piju jednu po jednu za zdravlje Djatlovljeve grupe.

„Delili smo votku, bilo nas je 11, uključujući vodiče“, sada se priseća on. „Baš smo hteli da nazdravimo kada mi se jedan momak iz grupe okrenuo i rekao: ’Možda je bolje da ne pijemo u njihovo zdravlje, nego da nađemo večni mir.’
 
Zvanična verzija

U maju 1959. donet je zvaničan zaključak o smrti. Navodi njen razlog: izvesna spontana sila, koju dečaci nisu mogli da savladaju. Krivci za tragediju nisu pronađeni. Odlukom prvog sekretara Kirilenka, predmet je zatvoren, strogo poverljiv i prenet u arhiv uz naredbu da se ne uništava do posebnog naloga.Posle 25 godina čuvanja, svi zatvoreni krivični predmeti su uništeni. Međutim, nakon što je slučaj Djatlov istekao, ostao je da leži na prašnjavim policama.
618824.jpg
 
Фали ти неки битан детаљ
и само се мучиш да решиш мистерију.

У сваком случају група је била на јако негостољубивом месту,
и трагедије се избегавају повећаном пажњом.

Овој експедицији је пажња највероватније попустила,
напили се, отровали храном, дрогирали, играли игру "ко ће луђи" ...
или нешто педесет треће.
 
Slazem se da su bili u "negostoljubivom podrucju" ali mladi su bili,pice verujem Vodka,su ih grejali.Ne verujem da su bili pod drogom,jer to nije americka ekspedicija...Secam se,mislim da je i film snimljen ,o onoj sportskoj,poznatoj grupi koja je iz nepoznatih razloga zavrsila u nedodjiji planine.Obzirom da je bila borba za zivot, a medju njima je bilo lekara,koji su znali od smrznutih ,preminulih drugova da uzimaju delove mesa koje su jeli.Ni sada nisam sigurna da li je u coveku borba za sopstveni zivot,pokrenula mozak ka uspavanom hanibalizmu!
 
Па јел' било канибализма међу овом руском групом ?
Ниси спомињала ...

Тај филм који спомињеш,
то је рагби тим чији се авион срушио у Андима.

Неки су спашени тек после 50 дана
и то тако што су се двојица одважила и пешке кроз снег кренули по помоћ и довели је ...
 
А она двојица што су се одважила и кренула по помоћ,
понели су са собом извесну количину људског меса
јер другачије не би стигли,
до насеља су путовали неколико дана.

У филму се чак појављују и стварни учесници,
лица су им скривена, само причају ...
 

Back
Top