Skinula je belinu,
sa svojih misli.
Raširila ih je,
kao platna na vetru.
Lepršaju pod suncem,
upijajući toplotu.
A kada padne noć,
mirišu na šumu.
Odlaze na reku,
i plivaju ka moru.
Sa jutrom se vraćaju,
rosom umivene.
Sada su misli njene,
kao duga na horizontu.
Za njega,
Nedostižne.
sa svojih misli.
Raširila ih je,
kao platna na vetru.
Lepršaju pod suncem,
upijajući toplotu.
A kada padne noć,
mirišu na šumu.
Odlaze na reku,
i plivaju ka moru.
Sa jutrom se vraćaju,
rosom umivene.
Sada su misli njene,
kao duga na horizontu.
Za njega,
Nedostižne.