Disocijativni poremećaj identiteta
Prema DSM-IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fourth Edition), za dijagnosticiranje disocijativnog poremećaja identiteta, DPI (ili poremećaja višestruke ličnosti, PVL) potrebno je da osoba ima barem dva odvojena ego-stanja (alter-ega, dvojnika), s različitim modusima bivanja i osjećanja, što djeluju kao posve neovisna jedan o drugome, pojavljujući se i upravljajući sviješću u različitim razdobljima. Praznine u pamćenju takodjer su uobičajene i uzrokovane su činjenicom da barem jedan alter-ego nema dodira sa ostalima.
Takodjer, postojanje takvih dvojnika mora biti kronično i teško (uzrokujući znatan poremećaj životnog tijeka); tu nije riječ o privremenoj promjeni uzrokovanoj, primjerice uzimanjem neke droge.
Svaki dvojnik je potpuno integriran i složen, s vlastitim oblicima ponašanja, uspomenama i medjuljudskim odnosima: svaki odredjuje narav i djelovanje osobe, kad je on "na vlasti". Obično su dvojnici posve različite ličnosti, čak uzajamne suprotnosti (jedna može biti ljevak a druga dešnjak; mogu nositi naočale s različitom dioptrijom i biti alergične na različite stvari). Izvorna i podredjene
ličnosti sve su svjesne izgubljenih vremenskih razdoblja, a glasovi drugih mogu katkad odjekivati u njihovoj svijesti, iako one ne znaju čiji su to glasovi. Kad pojedinac ima više od dva dvojnika, svaki od njih može u odredjenoj mjeri biti svjestan postojanja ostalih (oni čak mogu medjusobno razgovarati i postati nerazdvojni prijatelji).
Disocijativni poremećaj identiteta obično započinje tijekom ranog djetinjstva, no rijetko ga dijagnosticiramo prije adolescencije. To je kronični i ozbiljniji poremećaj od ostalih disocijativnih poremećaja, a i oporavak može biti nepotpun. Ovaj poremećaj mnogo je učestaliji kod žena nego kod muškaraca, i obično je praćen i drugim dijagnozama – posebice depresijom, graničnim poremećajem ličnosti i somatizacijom.
Obično je praćen glavoboljama, zlouporabom psihoaktivnih tvari, fobijama, suicidalnim idejama i oblicima ponašanja usmjerenim protiv samoga sebe. Slučajeve disocijativnog identiteta u popularnom tisku često pogrešno opisuju kao
shizofrene reakcije. Rascjep ličnosti, razlikuje se od rascjepa izmedju spoznaje i afekta na kakvom se temelji shizofreno ponašanje. Iako je poremećaj formalno prihvaćen time što je uključen u službeni dijagnostički priručnik, njegovo
postojanje proturječi čvrsto ukorjenjenom uvjerenju da je svako tijelo "nastanjeno" samo jednom osobom.
Izvor - Psihopatologija za radoznale
Dissociative Identity Disorder
Formerly Multiple Personality Disorder
Category
Dissociative Disorders
Etiology
DID is associated with severe psychological stress in childhood, most often ritualistic sexual or physical abuse.
Symptoms
The primary characteristic of this disorder is the existence of more than one distinct identity or personality within the same individual. The identities will ‘take control’ of the person at different times, with important information about the other identities out of conscious awareness.
Treatment
Treatment is difficult for a variety of reasons, including secrecy on the client’s part (unlike the misrepresentation in the media), making him or her reluctant to seek help, and the difficulty in diagnosing the disorder once the client presents. Typically, an individual with DID will require many years of treatment.
Prognosis
Because the disorder is longstanding, it can be very difficult to treat. Often individuals have numerous ‘ups and downs’ in treatment. Overall, however, extensive work with an experienced therapist can greatly enhance this prognosis.
Izvor -
http://allpsych.com/disorders/dsm.html (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fourth Edition (DSM-IV))
Nadam se da je sada jasnije sta je sta.
. Što se tiče slabića koji se pretvara u heroja...slabić je svestan trenutka kad se pretvorio u heroja i seća se tog perioda. Kod osoba sa disocijativnim poremećajem, nema sećanja jedne ličnosti na drugu. Isto važi i za smirenu osobu koja se pretvara u bika 
