Tajna ljubav

Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu čuva danas rukopis Ive Andrića, "Konac komedije", koji spada u grupu "napuštenih rukopisa" a sve u "Ličnom fondu Ive Andrića". Ne zna se tačno kada je napisana, jer rukopis nije datiran, ali po nekim karakteristikama teksta, koji je istovetan sa sačuvanom prepiskom iz tog vremena, sa dosta sigurnosti se može zaključiti da pripada ranom razdoblju Andrićevog stvaranja, 1914.-1918. god.

Na rano razdoblje ukazuje i to da se Andrić jedino u mladosti zanimao za dramaturgiju, pa je čak pisao i pozorišnu kritiku. Mladi Andrić je svoj prvi i jedini dramaturški pokušaj dao na uvid iskusnom i tada najuglednijem dramskom piscu, Ivi Vojnoviću, sa kojim je bio u svakodnevnom prisnom i prijateljskom kontaktu, kako i ne bi kad su živeli pod istim krovom.

Rukopis "Konac komedije" je sačuvan u celini i potpisan punim imenom i prezimenom Ive Andrića. Pisan je rukom, latinicom, mastilom na šest listova papira, formata 21 x 17cm.

Mladi Andrić je boravio u Krakovu 1914. godine, gde se kao siromašan student mogao osećati kao "varvarin i pučanin". Stanovao je u Bonerovskoj ulici kod porodice Ižikovski (Iržykowski), čija je jedna kći Jelena bila pijanistkinja. Činjenica je da se devojka po imenu Jelena nastanila u Andrićevoj ličnoj mistici, da bi kasnije postala središte pesnikove unutrašnje teritorije, magična i mistična konstanta u njegovom lirskom mikrokozmu (Ex ponto).

Od - "Koga ljubi sada ona mlada žena?"
Do - "Kuda ćeš Jelena?"

Od - priviđenja: "Žena koja je dolazila, imala je njen hod; druga je imala njenu haljinu"...
Do - "Jelena - žena koje nema"

Od - "Nepomućena radost života"
Do - "Nevjerna žena"...
Jelena nije bila u stanju da pronikne u jezgro pesnikove duše, bila je prokletstvo i iskušenje kojeg se otresao i oslobodio, ali čiji trag iz sebe nikada nije izbacio. Jelena mu se do kraja života priviđala i vraćala po nekom tajanstvenom, samo njima znanom putu, kao senka neke davne ljubavi iza koje je ostalo samo setno sećanje, promašen i neostvaren život...

Divan i neobičan podatak je da se među papirima i rukopisima nađenim posle smrti Ive Andrića, zajedno sa jednočinkom "Konac komedije", nalazilo i pismo Jelene Ižikovske, tada već "stare udove", u kome čestita Andriću na Nobelovoj nagradi i podseća ga na Krakov i na Bonerovsku ulicu u kojoj su se nekad sreli i rastali...


:vzagrljaj: :heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj:
 
Како је потписан - као Иван или као Иво? Ако не грешим на првом издању Пут Алије Ђерзелеза још увек је потписан кртеним именом Иван (које му стоји и на сведочанствима и сл.) Ова приповетка је објављена (мислим) 1920. године. По томе се донекле можемо одређивати када говоримо о провени времена писања "Конац комедије". Ако је потписан као Иво онда је могуће да датира након 1920.
 
Како је потписан - као Иван или као Иво? Ако не грешим на првом издању Пут Алије Ђерзелеза још увек је потписан кртеним именом Иван (које му стоји и на сведочанствима и сл.) Ова приповетка је објављена (мислим) 1920. године. По томе се донекле можемо одређивати када говоримо о провени времена писања "Конац комедије". Ако је потписан као Иво онда је могуће да датира након 1920.
Potpisan je sa IVO ANDRIĆ...
"Smatra se da se "Konac komedije" i kao tekst i kao ideja ne može meriti sa takođe mladalačkim "Putom Alije Đerzeleza", pa bi ga zato možda bilo prikladnije pomerati još dalje unazad, ka prvom razdoblju Andrićevog stvaranja i njegovom boravku u Krakovu"... (Predrag Palavestra)
Poštovanje
 
Potpisan je sa IVO ANDRIĆ...
"Smatra se da se "Konac komedije" i kao tekst i kao ideja ne može meriti sa takođe mladalačkim "Putom Alije Đerzeleza", pa bi ga zato možda bilo prikladnije pomerati još dalje unazad, ka prvom razdoblju Andrićevog stvaranja i njegovom boravku u Krakovu"... (Predrag Palavestra)
Poštovanje

Нисам стручњак, али ако је до 1920. користио име Иван а тек касније Иво... Било би ми необично да користи у потпису Иво. Али кажем нисам стручњак.
 
Нисам стручњак, али ако је до 1920. користио име Иван а тек касније Иво... Било би ми необично да користи у потпису Иво. Али кажем нисам стручњак.

Jedno je sigurno, a to je da "Konac komedije" pripada ranom razdoblju Andrićevog stvaralaštva i da je prisno prijateljstvo sa Ivom Vojnovićem moglo uticati na to da se mladi Andrić oproba i u drami, mada je kasnije nerado govorio o dramskoj književnosti, prećutkujući da je ikada pokušao da se ogleda i u drami.

Najstariji sačuvani rukopis Ive Andrića je pismo Milošu Vidakoviću iz 1911. godine u kome obaveštava svog prijatelja da marljivo čita "Fausta", Šilera i Šekspira - ..."ta valjaće kašnje pisati dramu"...*
Mnogo godina kasnije, u izjavi datoj Branimiru Živojinoviću, Andrić se odrekao zanimanja za Šilera, koga, kako je rekao, ..."nikad nije mogao da čita"...**
Nekoliko godina pre smrti, autoru i reditelju scenske adaptacije "Krilati mostovi", Milenku Misailoviću, Andrić je govorio da ..."dramu i dramaturgiju ne poznaje"...***

* Predrag Palavestra, "Prilog ranoj književnoj biografiji Ive Andrića", Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1976,
str. 446-458
** Branimir Živojinović, "Ivo Andrić i nemačka književnost", str. 263
*** Sveta Lukić, "Andrićeva proza u svetlosti vizuelno-dramskih umetnosti (pozorišta, filma i televizije), zbornik "Delo Ive Andrića u kontekstu evropske književnosti i kulture 1981, str 96.

Pozdrav, Padre...
 
Jedno je sigurno, a to je da "Konac komedije" pripada ranom razdoblju Andrićevog stvaralaštva i da je prisno prijateljstvo sa Ivom Vojnovićem moglo uticati na to da se mladi Andrić oproba i u drami, mada je kasnije nerado govorio o dramskoj književnosti, prećutkujući da je ikada pokušao da se ogleda i u drami.

Najstariji sačuvani rukopis Ive Andrića je pismo Milošu Vidakoviću iz 1911. godine u kome obaveštava svog prijatelja da marljivo čita "Fausta", Šilera i Šekspira - ..."ta valjaće kašnje pisati dramu"...*
Mnogo godina kasnije, u izjavi datoj Branimiru Živojinoviću, Andrić se odrekao zanimanja za Šilera, koga, kako je rekao, ..."nikad nije mogao da čita"...**
Nekoliko godina pre smrti, autoru i reditelju scenske adaptacije "Krilati mostovi", Milenku Misailoviću, Andrić je govorio da ..."dramu i dramaturgiju ne poznaje"...***

* Predrag Palavestra, "Prilog ranoj književnoj biografiji Ive Andrića", Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1976,
str. 446-458
** Branimir Živojinović, "Ivo Andrić i nemačka književnost", str. 263
*** Sveta Lukić, "Andrićeva proza u svetlosti vizuelno-dramskih umetnosti (pozorišta, filma i televizije), zbornik "Delo Ive Andrića u kontekstu evropske književnosti i kulture 1981, str 96.

Pozdrav, Padre...

Hvala!
Ovih dana se spremam da čitam Na Drini ćuprija na esperantu koja je nedavno izašla iz štampe nakon 50+ godina od kako je nastao prevod.
 
Nije baš bio neki zavodnik,ustvari on to em loše em retko čini ,kao što su to pevale one koje se u to dobro razumevale (ko ih se seća).msm pravi intelektualac nema šta, al mora i poneka kritika,dosta je vala samo pohvala.
 
Nije baš bio neki zavodnik,ustvari on to em loše em retko čini ,kao što su to pevale one koje se u to dobro razumevale (ko ih se seća).msm pravi intelektualac nema šta, al mora i poneka kritika,dosta je vala samo pohvala.
Poznate su pikanterije o njegovoj ljubavi prema Milici Babić, supruzi njegovog prijatelja, koju je čekao 30 godina... i dočekao kada je prijatelj preminuo... da... umeo je da čeka i da mašta...
ZXY, baš volim da te "vidim" posle toliko vremena! Prijatno si me iznenadio, baš ti hvala!
:vzagrljaj: :heart2:🍀
 

Back
Top