Tajac

Nestaju iz vida
crnila senki sa asfalta
kao da bledimo sa njima.
I sve cesce patim
kako da shvatim
da l' jos smo tu,
da l' jos nas ima.

Mermerne ploce placu,
a jesen odzvanja
hodnicima samotnim
i tihim.
Po neki jos pas
tu sastavlja svoj duh
sa nekim bliskim.

Mirisu dunje
i nose svoj miris postojanja
niz vetar koji price prica.
Jedino majka
nema i sama
taj mir u dnevnoj tami
velica.