Rabindranath Tagore: " Um koji je samo logika je kao nož koji je samo oštrica. Zakrvavi ruku koja ga koristi."
- Dobar primer nepavilnog korišćenja termina kojim se može stvoriti, ne samo nesporazum, nego i pogrešno razumevanje. U ovom slučaju logika je poistovećena s bezosećajnošću i proračunatošću. Medjutim, to nije njeno pravo značenje. Logika znači veštinu rezonovanja i koristi se da bi se stiglo do istine kroz razlučivanje pogrešnih od ispravnih tvrdjenja.
Na primer, u kriminalnom slučaju moraju se gledati samo činjenice bez primese bilo kakvih osećanja. U tu svrhu koristi se logika koja, kao nož, reže zamršene čvorove dok se ne stigne do ispravnog rešenja. Logika, takodje, eliminiše pristrasnost, pa je neophodna da se zabludelo mišljenje izvede na pravi put.
Dosta ljudi se ustručava usprotiviti mišljenu autoriteta. Pogotovo omiljenom piscu. Smatraju to nezahvalnošću. Imaju osećaj da ga izneveravaju. Ponekad sumnjaju i u vlastito shvatanje. Jer, ko su oni da misle drugačije od nekog velikana?
Ukazati na nedoslednost u mišljenju autoriteta ne znači izdaju ili nezahvalnost za duhovno dobro koje je dao čovečanstvu. On se ne prestaje voleti i poštovati ako se ide dalje i otkrivaju dublji aspekti istine. Ako se nešto vidi i uoči treba reći. Volter s pravom kaže "Svaki čovek je kriv za svo dobro koje nije počinio."
Nijedan čovek ne zna sve. Ničije znanje se ne treba precenjivati ili podcenjivati, jer zajedno znamo više. Ko istinski voli mudrost neće imati ništa protiv ako mu se skrene pažnja na neku grešku. Naprotiv, biće zahvalan, jer će ga to više približiti istini, kao i sve koji tragaju za njom.
Fizički svet ima strukturu koja je realizovana i utvrdjena logosom. Zato se njegovo funkcionisanje otkriva logikom. Medjutim, pored istina koje vladaju u fizičkom svetu postoji i istina svesti. Svest je viši, nefizički potencijal fizičkog univerzuma. Taj potencijal je živi, beskonačani smisao koji se ne može spoznavati samo kroz fizičke zakonitosti i logiku, već i kroz psihičke i intuiciju.
Ali, pošto se pojava i suština nalaze u stalnoj uslovljenosti i zavisnosti imaju konekciju. Ta konekcija je logika. Ma koliko da je neka spoznaja apstraktna i intuitivna mora sadržati elemente logike. U protivnom je netačna i besmislena.
Treba biti oprezan s duhovnim učiteljima koji iznose njihovo shvatanje kao otkrovenje i apsolutnu istinu. Mudar učitelj zna da se uvek uči. Trudi se da ne pravi vlastitu kopiju od svojih učenika, već im prenosi znanje tako što ih podstiče da sami razmišljaju. Jedino tako mogu stvarno učiti i ići dalje. Dokaz za to su Sokrat, Platon i Aristotel.
Sokrat je bio Platonov učitelj, a Platon Aristotelov. Aristotel je bio učitelj Aleksandra Makedonskog. Svaki je na svoj način postigao izuzetnost, jer je učen da misli i zadržava otvoren um.
- Dobar primer nepavilnog korišćenja termina kojim se može stvoriti, ne samo nesporazum, nego i pogrešno razumevanje. U ovom slučaju logika je poistovećena s bezosećajnošću i proračunatošću. Medjutim, to nije njeno pravo značenje. Logika znači veštinu rezonovanja i koristi se da bi se stiglo do istine kroz razlučivanje pogrešnih od ispravnih tvrdjenja.
Na primer, u kriminalnom slučaju moraju se gledati samo činjenice bez primese bilo kakvih osećanja. U tu svrhu koristi se logika koja, kao nož, reže zamršene čvorove dok se ne stigne do ispravnog rešenja. Logika, takodje, eliminiše pristrasnost, pa je neophodna da se zabludelo mišljenje izvede na pravi put.
Dosta ljudi se ustručava usprotiviti mišljenu autoriteta. Pogotovo omiljenom piscu. Smatraju to nezahvalnošću. Imaju osećaj da ga izneveravaju. Ponekad sumnjaju i u vlastito shvatanje. Jer, ko su oni da misle drugačije od nekog velikana?
Ukazati na nedoslednost u mišljenju autoriteta ne znači izdaju ili nezahvalnost za duhovno dobro koje je dao čovečanstvu. On se ne prestaje voleti i poštovati ako se ide dalje i otkrivaju dublji aspekti istine. Ako se nešto vidi i uoči treba reći. Volter s pravom kaže "Svaki čovek je kriv za svo dobro koje nije počinio."
Nijedan čovek ne zna sve. Ničije znanje se ne treba precenjivati ili podcenjivati, jer zajedno znamo više. Ko istinski voli mudrost neće imati ništa protiv ako mu se skrene pažnja na neku grešku. Naprotiv, biće zahvalan, jer će ga to više približiti istini, kao i sve koji tragaju za njom.
Fizički svet ima strukturu koja je realizovana i utvrdjena logosom. Zato se njegovo funkcionisanje otkriva logikom. Medjutim, pored istina koje vladaju u fizičkom svetu postoji i istina svesti. Svest je viši, nefizički potencijal fizičkog univerzuma. Taj potencijal je živi, beskonačani smisao koji se ne može spoznavati samo kroz fizičke zakonitosti i logiku, već i kroz psihičke i intuiciju.
Ali, pošto se pojava i suština nalaze u stalnoj uslovljenosti i zavisnosti imaju konekciju. Ta konekcija je logika. Ma koliko da je neka spoznaja apstraktna i intuitivna mora sadržati elemente logike. U protivnom je netačna i besmislena.
Treba biti oprezan s duhovnim učiteljima koji iznose njihovo shvatanje kao otkrovenje i apsolutnu istinu. Mudar učitelj zna da se uvek uči. Trudi se da ne pravi vlastitu kopiju od svojih učenika, već im prenosi znanje tako što ih podstiče da sami razmišljaju. Jedino tako mogu stvarno učiti i ići dalje. Dokaz za to su Sokrat, Platon i Aristotel.
Sokrat je bio Platonov učitelj, a Platon Aristotelov. Aristotel je bio učitelj Aleksandra Makedonskog. Svaki je na svoj način postigao izuzetnost, jer je učen da misli i zadržava otvoren um.
Poslednja izmena: