Od troje djece, on je bio najmlađi. Sticajem okolnosti njegove dvije starije sestre poslije
nesretnog rata otišle su daleko iz Bosne, zasnovale porodice i ostale tu živjeti, a on
je ostao sam sa starom majkom. Otac je bio davno umro, još mnogo prije rata. Od njega
mu je ostala mala radnja za popravku kućanskih aparata, a on nastavio porodičnu tradiciju.
Jednog dana majci reče:
- Majko, ja bih se ženio. Djevojka je sa sela. Lijepa je i vrijedna. Iz poštene je kuće, a
meni je to najvažnije.
Majka ga je gledala na trentak. Potom je dohvatila cigarete sa stola i jednu zapalila,
zagledavši se u neku nevidljivu tačku. Trajalo je to neko kraće vrijeme, a onda je napokon
progovorila :
- Dovedi je sine, napravit ćemo pravu svadbu.
On je osjetio olakšanje jer poznavao je dobro svoju majku. Povremeno se ponašala kao
da je ona njegovo dijete, pa se znala duriti dugo zbog najmanje sitnice za koju bi bila
uskraćena. Jednom joj je kupio kafu koja je bila malo više prepržena pa mu je dugo
prigovarala da ne misli na svoju majku.
Počeše pripreme za svadbu.
Plan je bio dovesti mladu kući i u krugu rodbine i prijatelja napraviti malo veselje. Pozvali
su i harmonikaša da sve bude kako dolikuje takvoj prilici. Dvije mlađe žene iz komšiluka
su pod budnim okom majke pripremale pite i baklave. Okrenulo se i jagnje za svadbu u
čaršijskoj pekari.
Na dan svadbe, kuća je bila je ispunjena smijehom, veseljem i uzbuđenjem. Rođaci i
prijatelji okupili su se kako bi dočekali mladu. Stigao je i harmonikaš. U sami akšam,
pomoli se on sa mladom, u pratnji njene dvije rodice. Mlada je nosila bijelu haljinu. Bila
je diskretno našminkana, a njena kratka smeđa kosa je bila lijepo udešena. Na licu joj
se ocrtavala istovremeno i sreća i nervoza. Bacala je stidljivo pogled oko sebe na okupljene
goste.
-Idemo prvo do majke,- nježno ju je uhvatio za ruku i poveo u sobu u kojoj je bila mati.
-Evo mati, doveo sam je,- gledao je u majku iščekujući njenu reakciju.
Majka ju je osmotrila od glave do pete.
-Dobro došla kćeri,- toplo je rekla i pružila joj je mali smotuljak u kojem je bio par zlatnih
naušnica.
Mlada se srdačno zahvalila, a potom uzela majčinu ruku i poljubila je. On je bio dirnut
gestom koju je iskazala majka prema mladi. Svadba se nastavila dugo u noć. Kad su se
razišli gosti majka pozva mladu u svoju sobu. Bio je iznenađen. Odlučio je da je sačeka
u sobi koja je bila uređena za mladence. Napokon zaškripiše vrata od sobe a na njima
se pojavi uplakano lice mlade.
-Ja nisam to zamišljala ovako,- rekla je kroz suze.
On je shvatio da se nešto ozbiljno desilo. Prišao joj je i držeći je nježno za ramena,
pogledao joj je u oči pune suza.
-Što je bilo, ljubavi?
Mlada je duboko udahnula i obrisala suze.
- Govorila je o nižoj rasi, o sirotinji koja se uvalila u vašu kuću, o tome kako ću sramotiti
vaše prezime. Ja..., ja ne mogu ovdje ostati, - izmucala je kroz plakanje. - Ne mogu...
Nije mogao da je sasluša do kraja. Bijesno je požurio u majčinu sobu. Kad je otvorio
vrata majka je blijeda poput sjenke sjedila na krevetu sa rukama u predjelu srca.
-Sine, brzo mi daj tablete za srce, uguši me nešto, -govorila je sa pola glasa,- Ona, ..ona
..sve je to zbog nje..
Brzo je otvorio stari kredenac i izvadio kutiju sa lijekovima. U ruci mu je bila mala crvena
tableta koju je pružio majci. Iz bokala koji je bio na stolu, nasuo je vodu u čašu. Majka je
teško disala U tom trenutku ugleda mladu na vratima.
-Što ti je ovo trebalo? Šta si ovo uradila majci?
Mlada je nijemo stajala na pragu dok su joj se niz obraze slijevale suze.
Ujutro je rano sa dva kofera napustila kuću. Majci je bilo bolje.
Bila je u kuhinji i kuhala kafu za njih dvoje.
Dok je popodne usisavao majčinu sobu pogled mu se zaustavi na nečemu malom i
crvenom pored majčinog kreveta. Bila je to majčina crvena tableta za srce.
RiadaT.
nesretnog rata otišle su daleko iz Bosne, zasnovale porodice i ostale tu živjeti, a on
je ostao sam sa starom majkom. Otac je bio davno umro, još mnogo prije rata. Od njega
mu je ostala mala radnja za popravku kućanskih aparata, a on nastavio porodičnu tradiciju.
Jednog dana majci reče:
- Majko, ja bih se ženio. Djevojka je sa sela. Lijepa je i vrijedna. Iz poštene je kuće, a
meni je to najvažnije.
Majka ga je gledala na trentak. Potom je dohvatila cigarete sa stola i jednu zapalila,
zagledavši se u neku nevidljivu tačku. Trajalo je to neko kraće vrijeme, a onda je napokon
progovorila :
- Dovedi je sine, napravit ćemo pravu svadbu.
On je osjetio olakšanje jer poznavao je dobro svoju majku. Povremeno se ponašala kao
da je ona njegovo dijete, pa se znala duriti dugo zbog najmanje sitnice za koju bi bila
uskraćena. Jednom joj je kupio kafu koja je bila malo više prepržena pa mu je dugo
prigovarala da ne misli na svoju majku.
Počeše pripreme za svadbu.
Plan je bio dovesti mladu kući i u krugu rodbine i prijatelja napraviti malo veselje. Pozvali
su i harmonikaša da sve bude kako dolikuje takvoj prilici. Dvije mlađe žene iz komšiluka
su pod budnim okom majke pripremale pite i baklave. Okrenulo se i jagnje za svadbu u
čaršijskoj pekari.
Na dan svadbe, kuća je bila je ispunjena smijehom, veseljem i uzbuđenjem. Rođaci i
prijatelji okupili su se kako bi dočekali mladu. Stigao je i harmonikaš. U sami akšam,
pomoli se on sa mladom, u pratnji njene dvije rodice. Mlada je nosila bijelu haljinu. Bila
je diskretno našminkana, a njena kratka smeđa kosa je bila lijepo udešena. Na licu joj
se ocrtavala istovremeno i sreća i nervoza. Bacala je stidljivo pogled oko sebe na okupljene
goste.
-Idemo prvo do majke,- nježno ju je uhvatio za ruku i poveo u sobu u kojoj je bila mati.
-Evo mati, doveo sam je,- gledao je u majku iščekujući njenu reakciju.
Majka ju je osmotrila od glave do pete.
-Dobro došla kćeri,- toplo je rekla i pružila joj je mali smotuljak u kojem je bio par zlatnih
naušnica.
Mlada se srdačno zahvalila, a potom uzela majčinu ruku i poljubila je. On je bio dirnut
gestom koju je iskazala majka prema mladi. Svadba se nastavila dugo u noć. Kad su se
razišli gosti majka pozva mladu u svoju sobu. Bio je iznenađen. Odlučio je da je sačeka
u sobi koja je bila uređena za mladence. Napokon zaškripiše vrata od sobe a na njima
se pojavi uplakano lice mlade.
-Ja nisam to zamišljala ovako,- rekla je kroz suze.
On je shvatio da se nešto ozbiljno desilo. Prišao joj je i držeći je nježno za ramena,
pogledao joj je u oči pune suza.
-Što je bilo, ljubavi?
Mlada je duboko udahnula i obrisala suze.
- Govorila je o nižoj rasi, o sirotinji koja se uvalila u vašu kuću, o tome kako ću sramotiti
vaše prezime. Ja..., ja ne mogu ovdje ostati, - izmucala je kroz plakanje. - Ne mogu...
Nije mogao da je sasluša do kraja. Bijesno je požurio u majčinu sobu. Kad je otvorio
vrata majka je blijeda poput sjenke sjedila na krevetu sa rukama u predjelu srca.
-Sine, brzo mi daj tablete za srce, uguši me nešto, -govorila je sa pola glasa,- Ona, ..ona
..sve je to zbog nje..
Brzo je otvorio stari kredenac i izvadio kutiju sa lijekovima. U ruci mu je bila mala crvena
tableta koju je pružio majci. Iz bokala koji je bio na stolu, nasuo je vodu u čašu. Majka je
teško disala U tom trenutku ugleda mladu na vratima.
-Što ti je ovo trebalo? Šta si ovo uradila majci?
Mlada je nijemo stajala na pragu dok su joj se niz obraze slijevale suze.
Ujutro je rano sa dva kofera napustila kuću. Majci je bilo bolje.
Bila je u kuhinji i kuhala kafu za njih dvoje.
Dok je popodne usisavao majčinu sobu pogled mu se zaustavi na nečemu malom i
crvenom pored majčinog kreveta. Bila je to majčina crvena tableta za srce.
RiadaT.
Poslednja izmena: