Svodjenje "racuna"-onih zivotnih

posećuje se samo lekar opšte prakse, ili lekari koji pokriva socijalno, čim zatreba skener ili bilo šta što se plaća....tu lečenje staje
ulošci su luksuz nekima....postoje krpe
zub kad strune od kvara, onda se vadi

misim za neverovati

Da, i ja sam pretpostavila da je tako..
Nego, dok sam studirala, radila sam za mizernu platu, ja i keva smo živele od nje neko vreme.. to je tako moglo ići neko vreme, ali ne u nedogled.
Problem je što se većina ne izvuče iz takve situacije, nemaju dovoljno obrazovanja-smelosti-elana- sreće da menjaju stvari ... :( .
 
Da krenem redom odgovarati na neka postavljena pitanja..
Radim od 19 godine,fakultet se u to vreme mogao pohadjati vanredno da kazem,odnosno za zaposlene studente su imali nastavu koju su nazivali kondenzovani smer.Plata mi je tih cetiri godina sluzila da pokrijem prevoz i troskove skolarine do Beograda u to vreme meni udaljenog 300 km..potom nalazim posao u struci sa fakultetskom dipomom i na zalost do pre dve godien recimo to je bila plata od 250 eura,a onda je dostigla sumu na kojoj je i danas..
Kako preziveti..uglavnom se sve kupuje na komad,recimo jedna pomorandza za dete dnevno..nisam neki ljubitelj voca tako da ga jedem samo u letnjem periodu.Kropmir obicno dzak istog dobijem od rodbine koja zivi na selu,ta kolicina bude dovolja za celu zimu.Detetu kupujem meso,3 snicle nedeljno pojede.Ja uglavnom jedem ono sto ostane od njega,nedoruckujem godinama vec,veceru takodje nemam,a rucam sta uspem da spremim a da nije skupo.Lekaru sam bila poslednji put na nekom sistematskom u Osnovnoj skoli,ne racunajuci period trudnoce.
Racuni se placaju,i svode na minimu,tako da kosristim nocnu tarigu jeftine struje za peglanje,pranje peglanje.
Eventualnu alimenitaciju tesko da cu uspeti da dobijem jer se moj muz vodi kao nezaposlen,radi na crno i taj novac upotrebljava za svoje potrebe van ovog doma sa zenom sa kojom zivi.
Nama kupi obicno kilogram aleve parike,vegete,soli,brasna,pirinca,ulja i tako svaka tri meseca..
Nema frizera,kozmeticara,sopinga,kozmetika se svodi na minimum,obicno dobijem za rodjendam od drugarica recimo maskaru,puder,senke tako da godinama ne kupujem sebi nista osim recimo ulozaka.
Na posao odlazim peske.
Nekada sam da kazem imala platu od koje sam uspevala da ustedim a i tada je moj muz ziveo sa nama i bilo je sve mnogo lakse.Ovako sada,ustedjevinu sam pozajmila.Uspevam da nadjem neke dodatne poslove jednodnevne pa onda sa time popunim jos neku rupu u budzetu.
Leti se lakse snalazim sto se tice recimo hrane ali zimi je tesko obzirom da je ishrana jednolicnija da ne kazem skuplja nekako zimi u odnosu na leto.Dete jede dva obroka u vrticu i taj jedan kod kuce gledam nekako da se snadjem,uglavnom sa tiem sto se uvek sve kupuje u kolicini 150-200 grama..
 
Sudski imas pravo na alimentaciju i sud to ne moze da ospori, odakle ce on da je placa, to je samo njegov problem, a na sudu mozes izneti kao dokaz da radi na crno i da ima prihode. Da li ce dati na crno ili na belo je nebitno, ali on mora da da, Tvoje je da ga nateras da da za dete bez odlaska na sud i u tome se moras boriti. U svakom slucaju, za dete od oca na svaki nacin moras da dobijes, uz pomoc suda ili ne.
Dalje, da li si pokusavala da nadjes bolje placen posao, ipak imas fakultet i verujem da mozes da konkurises i za bolje placena mesta?
 
Imala sam tesko detinjstvo..Majka i ja smo zivele u nekom kucerku koje nam je opstina bila dodeli,do svoje desete godine nikada se nisam okupala u kupatilu,jer ga jednostavno nismo imale..Majka je da bi nas prehranila,cistila po tudjim kucama,isla sam od svoje seste godine da joj pomazem,i uglavnom se divila toaletima u tudjim kucama jer sam ja imala limeno sivo korito u kome sam bila kupana.Nekad je bilo jako tesko,jele smo hranu koji su drugi spremili da bace,a majka je pronalazila u kuhinjama koje je cistila.Otac u moj zivot "ulazi" kada sam imala 15 godina.Ja,odlazim u drugi grad u srednju skolu,i mogu reci uzivam u tome sto niko ne zna iz kakvog siromastva dolazim..Zavrsavam skolu,fakultet zahvaljujuci majci i njenom celodnevnom strikanju,heklanju,peglanju.
Pocinjem da radim,za skromnu platu i tako je do danas,vec nekih petnaestak godina..
Poslednjih godinu dana moja plata dostize sumu od 150eura mescecno.Zivim sa sinom od 6 godina i muzem u njegovom stanu.Pred razvodom smo.
Materijalno potpuno skrhana,psihicki i ne bas toliko..ali kada sam "svela racun za zivotom",jako je tesko ovih 34 leta mog zivota.Mnogo siromastva,odricanja,rada,truda koji ce stati ovde u nekoliko recenica.Nisam od onog materijalnog nista stekla,i sin i ja nemamo gde da odemo,nista pristojno a da njegov zivot ne pretvorim u onaj koji sam ja imala..
Zasto zivot,obelezi nekako ljude,da ko nema-imace i jos manje?

Ne znam...jedno zlo nikada ne dolazi samo...život jednostavno zna da ***** neke ljude, ali uvek gledajte da ima i gore....ja Vam se iskreno divim, svaka Vam čast...malo ljudi može to tako da izdrži...znam ja da Vama ove reči ništa ne znače, ali mi na forumu ništa osim njih ne možemo da Vam damo...prošla sam materijalnu krizu veliku, sad prolazim samo psihičku i negde imam predstavu.....jedino što mogu reći jeste srećno.Koji ste fakultet završili?
 
Imala sam tesko detinjstvo..Majka i ja smo zivele u nekom kucerku koje nam je opstina bila dodeli,do svoje desete godine nikada se nisam okupala u kupatilu,jer ga jednostavno nismo imale..Majka je da bi nas prehranila,cistila po tudjim kucama,isla sam od svoje seste godine da joj pomazem,i uglavnom se divila toaletima u tudjim kucama jer sam ja imala limeno sivo korito u kome sam bila kupana.Nekad je bilo jako tesko,jele smo hranu koji su drugi spremili da bace,a majka je pronalazila u kuhinjama koje je cistila.Otac u moj zivot "ulazi" kada sam imala 15 godina.Ja,odlazim u drugi grad u srednju skolu,i mogu reci uzivam u tome sto niko ne zna iz kakvog siromastva dolazim..Zavrsavam skolu,fakultet zahvaljujuci majci i njenom celodnevnom strikanju,heklanju,peglanju.
Pocinjem da radim,za skromnu platu i tako je do danas,vec nekih petnaestak godina..
Poslednjih godinu dana moja plata dostize sumu od 150eura mescecno.Zivim sa sinom od 6 godina i muzem u njegovom stanu.Pred razvodom smo.
Materijalno potpuno skrhana,psihicki i ne bas toliko..ali kada sam "svela racun za zivotom",jako je tesko ovih 34 leta mog zivota.Mnogo siromastva,odricanja,rada,truda koji ce stati ovde u nekoliko recenica.Nisam od onog materijalnog nista stekla,i sin i ja nemamo gde da odemo,nista pristojno a da njegov zivot ne pretvorim u onaj koji sam ja imala..
Zasto zivot,obelezi nekako ljude,da ko nema-imace i jos manje?

Mislim da čovjek mora da se bori i da nemamo svi sreću istu. takođe, ima ona izreka: Bog ti nikad na pleća neće staviti teret koji ne možeš nositi.
Zvuči kao slaba utjeha, jer bismo radije odabrali da smo srećni, nego snažni, ali...glavu gore. Pomisli na isposnike koji se cijeli život odriču materijalnog, zemljaksog i dostižu duhovni mir, smisao.
Ipak, za svoje dijete se bori najviše što možeš...da ima bar oono što zovemo normalnim, prosječnim i trudi se od njega napraviti čovjeka.
 
Summa summarum, nije mi bila namera da te "proveravam", ispitujem, niti šta slično - samo sam htela reči da je zaista užasno teško živeti sa tolicko malo novca, skoro pa nemoguće, i da se ne treba zadovoljiti "sa tim za početak" ko što neko reče.
I ja se nadam da ćeš naći bolji posao (što je realna mogućnost, s ozbrimo na kvalifikacije), i da će ti život biti lakši. Zaista ti se divim na snazi i strpljenju.
 
ne razumem u čemu je tvoj problem. Da li znaškoliko ljudi živi upravo ovako ili gore ?
šta očekuješ od forumaša? Jedino utehu, šta mi možemo da ti pomognemo?

Pa šta sad, treba da je srećna što nije gore i da se ne trudi da promeni situaciju, da nikoga ne pita za savet? Uspeha i napretka se NE treba plašiti, prirodna ljudska težna je da stremi ka tome.
 
Mene interesuje koji fakultet imas zavrsen ako nije tajna naravno?I u kom okrugu zivis,cisto da vidimo kako stoje stvari.Jer nije isto ziveti u Beogradu gde je sve skupo,i raditi za malu platu,i ziveti negde ne jugu Srbije gde su znatno jeftinije stvari...I naravno glavu gore,budi optimista i veruj u bolje sutra.Znas kako se kaze,Bog kaznjava one koje voli! Nije uteha ali...
 
Mene interesuje koji fakultet imas zavrsen ako nije tajna naravno?I u kom okrugu zivis,cisto da vidimo kako stoje stvari.Jer nije isto ziveti u Beogradu gde je sve skupo,i raditi za malu platu,i ziveti negde ne jugu Srbije gde su znatno jeftinije stvari...I naravno glavu gore,budi optimista i veruj u bolje sutra.Znas kako se kaze,Bog kaznjava one koje voli! Nije uteha ali...

:eek:
 
Ocigledno da je trebalo vremena za odobravanje postova sa pojasnjenjima.
Ako sve zivotne probleme pocinjes razmisljanjem da mnogo vise zasluzujes nego sto "dobijas" i da vredis vise nego sto "dobijas" kao i da nemas srece u zivotu nijedan problem neces resiti, bar ne na pravi nacin.
Ne bih da ti pricam da ima mnogo tezih primera jer te podrzavam u tome da uvek treba gledati na bolje, ali sam ubedjen da ne nalazis dobra resenja jer zaista mislim da sama nisi sposobna da nadjes prava i da ti je potreban neko da te vodi.
Ne zelim da omalovazim tvoje sposobnosti, ali svoj plafon si dostigla kada si pozajmila svoju ustedjevinu na koju si se oslanjala kad si se razvela i treba da nadjes glas razuma, a ti da brines o kuci i detetu i naravno da, kad izgubis posao, trazis novi gde se neces previse trositi jer, za sada, niko ne placa dovoljno za zalaganje vece od zahtevanog. Kad ti dete odraste imaces vremena da gradis karijeru, ako budes i dalje mislila da vredis vise.
Trazi pravog ili podesnog i salji CV na sto vise adresa, cak i kad nema otvorenog radnog mesta i ne oslanjaj se na svoju "prijatnu spoljasnjost" u poslu, pogotovo sto je trziste pretrpano zenama prijatne spoljasnjosti, a u manjku radnih mesta za njih.
Uostalom, nisi prva ni poslednja zrtva zenske emancipacije u kojoj uspevaju one koje imaju mnogo bolje startne uslove do kojih ti mozes stici samo prevarom za koju nisi osposobljena po defaultu iliti vaspitanjem.
 

Back
Top