Mali čičak
Stara legenda
- Poruka
- 77.633
Znam ljude koji žive sa 16000 dinara...
Njih troje...
Teško je jako... ali preživi se nekako...
Njih troje...
Teško je jako... ali preživi se nekako...

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
posećuje se samo lekar opšte prakse, ili lekari koji pokriva socijalno, čim zatreba skener ili bilo šta što se plaća....tu lečenje staje
ulošci su luksuz nekima....postoje krpe
zub kad strune od kvara, onda se vadi
misim za neverovati
Imala sam tesko detinjstvo..Majka i ja smo zivele u nekom kucerku koje nam je opstina bila dodeli,do svoje desete godine nikada se nisam okupala u kupatilu,jer ga jednostavno nismo imale..Majka je da bi nas prehranila,cistila po tudjim kucama,isla sam od svoje seste godine da joj pomazem,i uglavnom se divila toaletima u tudjim kucama jer sam ja imala limeno sivo korito u kome sam bila kupana.Nekad je bilo jako tesko,jele smo hranu koji su drugi spremili da bace,a majka je pronalazila u kuhinjama koje je cistila.Otac u moj zivot "ulazi" kada sam imala 15 godina.Ja,odlazim u drugi grad u srednju skolu,i mogu reci uzivam u tome sto niko ne zna iz kakvog siromastva dolazim..Zavrsavam skolu,fakultet zahvaljujuci majci i njenom celodnevnom strikanju,heklanju,peglanju.
Pocinjem da radim,za skromnu platu i tako je do danas,vec nekih petnaestak godina..
Poslednjih godinu dana moja plata dostize sumu od 150eura mescecno.Zivim sa sinom od 6 godina i muzem u njegovom stanu.Pred razvodom smo.
Materijalno potpuno skrhana,psihicki i ne bas toliko..ali kada sam "svela racun za zivotom",jako je tesko ovih 34 leta mog zivota.Mnogo siromastva,odricanja,rada,truda koji ce stati ovde u nekoliko recenica.Nisam od onog materijalnog nista stekla,i sin i ja nemamo gde da odemo,nista pristojno a da njegov zivot ne pretvorim u onaj koji sam ja imala..
Zasto zivot,obelezi nekako ljude,da ko nema-imace i jos manje?
Imala sam tesko detinjstvo..Majka i ja smo zivele u nekom kucerku koje nam je opstina bila dodeli,do svoje desete godine nikada se nisam okupala u kupatilu,jer ga jednostavno nismo imale..Majka je da bi nas prehranila,cistila po tudjim kucama,isla sam od svoje seste godine da joj pomazem,i uglavnom se divila toaletima u tudjim kucama jer sam ja imala limeno sivo korito u kome sam bila kupana.Nekad je bilo jako tesko,jele smo hranu koji su drugi spremili da bace,a majka je pronalazila u kuhinjama koje je cistila.Otac u moj zivot "ulazi" kada sam imala 15 godina.Ja,odlazim u drugi grad u srednju skolu,i mogu reci uzivam u tome sto niko ne zna iz kakvog siromastva dolazim..Zavrsavam skolu,fakultet zahvaljujuci majci i njenom celodnevnom strikanju,heklanju,peglanju.
Pocinjem da radim,za skromnu platu i tako je do danas,vec nekih petnaestak godina..
Poslednjih godinu dana moja plata dostize sumu od 150eura mescecno.Zivim sa sinom od 6 godina i muzem u njegovom stanu.Pred razvodom smo.
Materijalno potpuno skrhana,psihicki i ne bas toliko..ali kada sam "svela racun za zivotom",jako je tesko ovih 34 leta mog zivota.Mnogo siromastva,odricanja,rada,truda koji ce stati ovde u nekoliko recenica.Nisam od onog materijalnog nista stekla,i sin i ja nemamo gde da odemo,nista pristojno a da njegov zivot ne pretvorim u onaj koji sam ja imala..
Zasto zivot,obelezi nekako ljude,da ko nema-imace i jos manje?
ne razumem u čemu je tvoj problem. Da li znaškoliko ljudi živi upravo ovako ili gore ?
šta očekuješ od forumaša? Jedino utehu, šta mi možemo da ti pomognemo?
Mene interesuje koji fakultet imas zavrsen ako nije tajna naravno?I u kom okrugu zivis,cisto da vidimo kako stoje stvari.Jer nije isto ziveti u Beogradu gde je sve skupo,i raditi za malu platu,i ziveti negde ne jugu Srbije gde su znatno jeftinije stvari...I naravno glavu gore,budi optimista i veruj u bolje sutra.Znas kako se kaze,Bog kaznjava one koje voli! Nije uteha ali...