...svijet Anakonde je nemar postojanja...

......čudna su mi ova samoupitivanja...ko koga može razumljeti ili shvatiti...ko može sebe izmijeniti kad se uhvati u grešci...ako sebe i shvatimo ili razumijemo
kako to može uticati na razumijevanje drugih .Drugi su drugačiji i drugi u svemu.Drugo poimanje...drugi polazi...druge hipoteke...druge prevazidjene ili samo zamirene rane....
Da li razumijevanje drugih je i preuzimanje dijela njihove ličnosti na sebe tj. otežavanje sebe...
Mogu da shvatim ili osjetim ko sam i šta nijesam a trebalo bi ali ne mogu da to ,- ne mogu...

...anakonda je u luku svome
zastala
u svojoj snazi traži lijek
i ljubomorno htjela bi
da ne dijeli svoju senzualnost
sa žrtvom koja je i onako
bez talasa i obala
kad bi znali kako je bolno
njeno otpuštanje prema lovini
a čekaju je tolike količine vode
u slapovima i maglama
koje će molitvom opet
u talase doći
sa mogućnošću da tamo
nje nema
...anakondino blago spava
i lovci na njih samo znaju
površinu njenih izazova
njenih prema unutra
okrenutih očiju...
Kad bih mogao njen zagrljaj
izdržati
nikad ne bih poželio
drugu anakondu dozivati
...svijet anakonde je nemar
postojanja
...

 

[faraonn]

...malo je kad nas nadje
i prodje opasnost postojanja
malo je kad nas nadju i mimoidju
oluje
snjegovi
kise
malo je kad osjetimo nalet ljepote
a ona prodje
kao da nas nema
malo je kad vjetrovi donesu i odnesu
po staroj navici
neka lijepa sretanja...
...i tako...