Svi srpski Vidovdani: Evo šta nam se sve dogodilo

đavolčić

Legenda
Moderator
Poruka
51.808
Nema datuma u istoriji Srbije koji sobom nosi toliko mitologije, drame, životnih pouka... Na Vidovdan su nam se u prošlosti dogodile stvari koje su obeležile sudbinu celog naroda.

Od Kosovskog boja, pogibije kneza Lazara i propasti Srpskog carstva, pa do danas, taj dan bio je prekretnica. Evo kako su "Vidovdani" obeležili srpsku istoriju:

Kosovski boj 1389. godine.

Bitka na Kosovu vođena je u blizini Prištine, između srpskih i osmanskih snaga. Srpske snage je predvodio knez Lazar Hrebeljanović, dok se na čelu turske vojske nalazio sultan Murat I sa sinovima Jakubom i Bajazitom. U prvoj fazi bitke, srpske snage su potisnule protivnika, a Miloš Obilić je uspeo da ubije sultana Murata. Njegov sin Bajazit potom kreće u protivnapad u kome je zarobljen knez Lazar. On je po njegovom naređenju pogubljen, posle čega se osmanska vojska povukla sa bojišta i napustila Srbiju. Prvi istorijski izvori o samoj bici govore o srpskoj pobedi, a tek kasnije se javljaju navodi o nerešenom ishodu i srpskom porazu (sredinom XV veka). Zbog toga se smatra da je sama bitka završena najverovatnije srpskom pobedom ili eventualno nerešeno, ali ona po svojim dalekosežnim posledicama predstavlja otomansku pobedu. Lazarevi naslednici su pod pritiskom mađarskih napada i njihovih kontakata sa Vukom Brankovićem, sklopili u prvoj polovini 1390. godine mir sa Bajazitom i priznali njegovu vrhovnu vlast. Uz pomoć njegovih trupa, oni su uspeli da potisnu Mađare i povrate izgubljene predele u zapadnoj Srbiji. Kosovska bitka je imala veliki odjek u tadašnjoj Evropi i uspela je da privremeno zaustavi osmansko širenje u Evropi.Ona je tokom narednih vekova postala centralni motiv srpske narodne epske poezije i srpskog nacionalnog identiteta.

Tajna konvencija između Srbije i Austrougarske 1881. godine

Tajna konvencija je dokument potpisan između Kneževine Srbije i Austrougarske monarhije. Odredbama ovog ugovora određeno je da Srbija neće moći da zaključuje bilo kakve ugovore sa drugim zemljama, bez prethodnog odobrenja Austrougarske, kao i to da će morati da održava prijateljsku politiku prema Monarhiji. Neposredno pre potpisivanja Konvencije, zaključen je Trgovinski ugovor, kojim je Srbija mogla svoju robu da izvozi samo u Austrougarsku, čime je svoju privredu potčinila volji Monarhije. Potpisivanje ova dva dokumenta je dogovoreno pred Berlinski kongres - srpski diplomata Jovan Ristić je obećao potpisivanje ova dva ugovora, izgradnju srpske železnice za Monarhiju, kao i odricanje od Novopazarskog sandžaka u zamenu za zastupanje srpskih interesa na zasedanju Berlinskog kongresa. Tajnu konvenciju su potpisali tadašnji srpski ministar spoljnih poslova Milutin Garašanin i ministar finansija Čedomilj Mijatović, time Srbiju stavivši u zavisan položaj prema Monarhiji, u zamenu za međunarodno priznatu nezavisnost. Godine 1882, kao „nagrada“ za potpisivanje Tajne konvencije, Milan Obrenović je krunisan za kralja, a Monarhija je obezbedila da sve sile prihvate Srbiju kao kraljevinu.

Gavrilo Princip izvršio atentat na Franca Ferdinanda 1914. godine

Sarajevski ili Vidovdanski atentat se dogodio kada je Gavrilo Princip iz grupe od šestorice atentatora (petorice Srba i jednog bosanskog muslimana), članova organizacije Mlada Bosna, ubio austrougarskog prestolonaslednika nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju od Hoenberga. Politički motiv ubistva je želja za odvajanjem austrougarske provincije Bosne i Hercegovine i njeno ujedinjenje u Veliku Srbiju ili Jugoslaviju. Iza organizacije ubistva stajali su oficiri srpske vojske. Atentat je direktan povod za Prvi svetski rat.
Glavni inspiratori atentata bili su Dragutin Dimitrijević Apis, major Voja Tankosić i obaveštajac Rade Malobabić.

Vidovdanski Ustav Kraljevine SHS 1921. godine

Vidovdanski ustav je prvi ustav južnoslovenske države, tačnije Kraljevine SHS. Ime je dobio po datumu donošenja, a važio je do 6. januara 1929. godine. Kraljevina SHS je njime određena kao ustavna, parlamentarna i nasledna monarhija, čiji je jezik srpsko-hrvatsko-slovenački. Uspostavljeno je unitarno uređenje. Zakonodavnu vlast delili su kralj i Narodna skupština. Kralj je imao širok krug ovlašćenja. Narodna skupština je bila jednodomno predstavničko telo. Biračko pravo bilo je bilo ograničeno relativno visokim starosnim cenzusom, a nisu ga imale ni žene. Svaki član skupštine imao je pravo zakonodavne inicijative, poslaničkog pitanja, interpelacije. U slučaju promene ustava skupština se raspuštala i birala nova. Ministarski savet je bio odgovoran i kralju i Narodnoj skupštini (orleanski parlamentarizam) a ministri nisu morali biti iz redova poslanika. Postojala je i krivična i građanska odgovornost ministara, uz specijalan Državni sud. Ministarski savet imao je pravo zakonodavne inicijative, izdavanje uredaba za primenu zakona i onih sa zakonskom snagom u posebnim slučajevima.

Izručenje Slobodana Miloševića Hagu 2001. godine

Lider SPS i predsednik SRJ Slobodan Milošević na osnovu uredbe Vlade Republike Srbije, koju je potpisao Zoran Đinđić, izručen Haškom tribunalu zbog sumnje da je počinio ratne zločine protiv čovečnosti i genocid u ratu vođenom na teritoriji bivše Jugoslavije, kao i protiv Albanaca sa Kosova i Metohije. Izručenje Miloševića Hagu je izazvalo političke sukobe i napetosti u Srbiji. Slobodan Milošević uhapšen je 1. aprila 2001. godine zbog sumnje za zloupotrebu službenog položaja. Hapšenje je započeto 30. marta, a okončano nakon dva dana, posle sedmočasovnih pregovora o predaji. Hapšenju su prethodile danonoćne straže pristalica i simpatizera SPS-a i JUL-a ispred kuće u kojoj je Milošević boravio. Vlada Srbije na čelu sa ubijenim premijerom Zoranom Đinđićem, donela je 28. juna – na Vidovdan uredbu o izručenju Slobodana Miloševića Tribunalu u Hagu i njegovo hitno transportovanje u zatvorsku jedinicu u Ševeningen. Slobodan Milošević tog 28. juna ukrcan u helikopter i transportovan u Hag, u kojem će 11. marta 2006. godine preminuti. Ostaće upamćeno da je bivši predsednik Srbije i SR Jugoslavije policajcima koji su mu stavljali lisice na ruke samo rekao: Znate li da je danas Vidovdan?

To su samo neki od važnih događaja koji su se dogodili na taj datum. Očito nam je taj datum često bio sudbonosan. O još nekim događajima vezanim za taj datum možete čitati na https://mondo.rs/Info/Srbija/a915716/Sta-se-Srbiji-sve-dogodilo-na-Vidovdan.html
 
Atentat je direktan povod za Prvi svetski rat.
Сарајевски атентат никако не може бити директан повод за Први свјетски рат, рат није почео 28. или 29.јуна 1914.године, већ подоста касније, тако и повод за Први свјетски рат може бити догађај који је узроковао ланчану реакцију и почетак рата. Тај догађај је напад (и објава рата) Аустро-угарске на Србију, само то може бити повод за Први свјетски рат, никако догађај који се десио мјесец раније.
Сарајевски атентат може бити изговор Аустро-угарској да реализује оно што је раније планирала, али написати да је Сарајевски атентат повод за Први свјетски рат је идентично да напишете да је повод за Други свјетски рат диверзија пољских диверзаната на радио-станицу у Глајвицу.

И једна подло подваљена тврдња како би се терет кривице за почетак рата пребацио српској страни. На жалост, а и на српску срамоту, ова подваљена тврдња се удомаћила као што видимо у српској штампи, и у чланку којим је аутор отворио тему. И не само то, исто имамо и у српској википедији, у српској енциклопедији (овдје) је то већ коректније обрађено.
 
Nema datuma u istoriji Srbije koji sobom nosi toliko mitologije, drame, životnih pouka... Na Vidovdan su nam se u prošlosti dogodile stvari koje su obeležile sudbinu celog naroda.

Od Kosovskog boja, pogibije kneza Lazara i propasti Srpskog carstva, pa do danas, taj dan bio je prekretnica. Evo kako su "Vidovdani" obeležili srpsku istoriju:

Kosovski boj 1389. godine.

Bitka na Kosovu vođena je u blizini Prištine, između srpskih i osmanskih snaga. Srpske snage je predvodio knez Lazar Hrebeljanović, dok se na čelu turske vojske nalazio sultan Murat I sa sinovima Jakubom i Bajazitom. U prvoj fazi bitke, srpske snage su potisnule protivnika, a Miloš Obilić je uspeo da ubije sultana Murata. Njegov sin Bajazit potom kreće u protivnapad u kome je zarobljen knez Lazar. On je po njegovom naređenju pogubljen, posle čega se osmanska vojska povukla sa bojišta i napustila Srbiju. Prvi istorijski izvori o samoj bici govore o srpskoj pobedi, a tek kasnije se javljaju navodi o nerešenom ishodu i srpskom porazu (sredinom XV veka). Zbog toga se smatra da je sama bitka završena najverovatnije srpskom pobedom ili eventualno nerešeno, ali ona po svojim dalekosežnim posledicama predstavlja otomansku pobedu. Lazarevi naslednici su pod pritiskom mađarskih napada i njihovih kontakata sa Vukom Brankovićem, sklopili u prvoj polovini 1390. godine mir sa Bajazitom i priznali njegovu vrhovnu vlast. Uz pomoć njegovih trupa, oni su uspeli da potisnu Mađare i povrate izgubljene predele u zapadnoj Srbiji. Kosovska bitka je imala veliki odjek u tadašnjoj Evropi i uspela je da privremeno zaustavi osmansko širenje u Evropi.Ona je tokom narednih vekova postala centralni motiv srpske narodne epske poezije i srpskog nacionalnog identiteta.

Tajna konvencija između Srbije i Austrougarske 1881. godine

Tajna konvencija je dokument potpisan između Kneževine Srbije i Austrougarske monarhije. Odredbama ovog ugovora određeno je da Srbija neće moći da zaključuje bilo kakve ugovore sa drugim zemljama, bez prethodnog odobrenja Austrougarske, kao i to da će morati da održava prijateljsku politiku prema Monarhiji. Neposredno pre potpisivanja Konvencije, zaključen je Trgovinski ugovor, kojim je Srbija mogla svoju robu da izvozi samo u Austrougarsku, čime je svoju privredu potčinila volji Monarhije. Potpisivanje ova dva dokumenta je dogovoreno pred Berlinski kongres - srpski diplomata Jovan Ristić je obećao potpisivanje ova dva ugovora, izgradnju srpske železnice za Monarhiju, kao i odricanje od Novopazarskog sandžaka u zamenu za zastupanje srpskih interesa na zasedanju Berlinskog kongresa. Tajnu konvenciju su potpisali tadašnji srpski ministar spoljnih poslova Milutin Garašanin i ministar finansija Čedomilj Mijatović, time Srbiju stavivši u zavisan položaj prema Monarhiji, u zamenu za međunarodno priznatu nezavisnost. Godine 1882, kao „nagrada“ za potpisivanje Tajne konvencije, Milan Obrenović je krunisan za kralja, a Monarhija je obezbedila da sve sile prihvate Srbiju kao kraljevinu.

Gavrilo Princip izvršio atentat na Franca Ferdinanda 1914. godine

Sarajevski ili Vidovdanski atentat se dogodio kada je Gavrilo Princip iz grupe od šestorice atentatora (petorice Srba i jednog bosanskog muslimana), članova organizacije Mlada Bosna, ubio austrougarskog prestolonaslednika nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju od Hoenberga. Politički motiv ubistva je želja za odvajanjem austrougarske provincije Bosne i Hercegovine i njeno ujedinjenje u Veliku Srbiju ili Jugoslaviju. Iza organizacije ubistva stajali su oficiri srpske vojske. Atentat je direktan povod za Prvi svetski rat.
Glavni inspiratori atentata bili su Dragutin Dimitrijević Apis, major Voja Tankosić i obaveštajac Rade Malobabić.

Vidovdanski Ustav Kraljevine SHS 1921. godine

Vidovdanski ustav je prvi ustav južnoslovenske države, tačnije Kraljevine SHS. Ime je dobio po datumu donošenja, a važio je do 6. januara 1929. godine. Kraljevina SHS je njime određena kao ustavna, parlamentarna i nasledna monarhija, čiji je jezik srpsko-hrvatsko-slovenački. Uspostavljeno je unitarno uređenje. Zakonodavnu vlast delili su kralj i Narodna skupština. Kralj je imao širok krug ovlašćenja. Narodna skupština je bila jednodomno predstavničko telo. Biračko pravo bilo je bilo ograničeno relativno visokim starosnim cenzusom, a nisu ga imale ni žene. Svaki član skupštine imao je pravo zakonodavne inicijative, poslaničkog pitanja, interpelacije. U slučaju promene ustava skupština se raspuštala i birala nova. Ministarski savet je bio odgovoran i kralju i Narodnoj skupštini (orleanski parlamentarizam) a ministri nisu morali biti iz redova poslanika. Postojala je i krivična i građanska odgovornost ministara, uz specijalan Državni sud. Ministarski savet imao je pravo zakonodavne inicijative, izdavanje uredaba za primenu zakona i onih sa zakonskom snagom u posebnim slučajevima.

Izručenje Slobodana Miloševića Hagu 2001. godine

Lider SPS i predsednik SRJ Slobodan Milošević na osnovu uredbe Vlade Republike Srbije, koju je potpisao Zoran Đinđić, izručen Haškom tribunalu zbog sumnje da je počinio ratne zločine protiv čovečnosti i genocid u ratu vođenom na teritoriji bivše Jugoslavije, kao i protiv Albanaca sa Kosova i Metohije. Izručenje Miloševića Hagu je izazvalo političke sukobe i napetosti u Srbiji. Slobodan Milošević uhapšen je 1. aprila 2001. godine zbog sumnje za zloupotrebu službenog položaja. Hapšenje je započeto 30. marta, a okončano nakon dva dana, posle sedmočasovnih pregovora o predaji. Hapšenju su prethodile danonoćne straže pristalica i simpatizera SPS-a i JUL-a ispred kuće u kojoj je Milošević boravio. Vlada Srbije na čelu sa ubijenim premijerom Zoranom Đinđićem, donela je 28. juna – na Vidovdan uredbu o izručenju Slobodana Miloševića Tribunalu u Hagu i njegovo hitno transportovanje u zatvorsku jedinicu u Ševeningen. Slobodan Milošević tog 28. juna ukrcan u helikopter i transportovan u Hag, u kojem će 11. marta 2006. godine preminuti. Ostaće upamćeno da je bivši predsednik Srbije i SR Jugoslavije policajcima koji su mu stavljali lisice na ruke samo rekao: Znate li da je danas Vidovdan?

To su samo neki od važnih događaja koji su se dogodili na taj datum. Očito nam je taj datum često bio sudbonosan. O još nekim događajima vezanim za taj datum možete čitati na https://mondo.rs/Info/Srbija/a915716/Sta-se-Srbiji-sve-dogodilo-na-Vidovdan.html
Pisao sam o ovome pre godinu dana

Fali od dogadja da je i Burn A Bitch izabrana na vidovdan.
 
Сарајевски атентат никако не може бити директан повод за Први свјетски рат, рат није почео 28. или 29.јуна 1914.године, већ подоста касније, тако и повод за Први свјетски рат може бити догађај који је узроковао ланчану реакцију и почетак рата. Тај догађај је напад (и објава рата) Аустро-угарске на Србију, само то може бити повод за Први свјетски рат, никако догађај који се десио мјесец раније.
Сарајевски атентат може бити изговор Аустро-угарској да реализује оно што је раније планирала, али написати да је Сарајевски атентат повод за Први свјетски рат је идентично да напишете да је повод за Други свјетски рат диверзија пољских диверзаната на радио-станицу у Глајвицу.

И једна подло подваљена тврдња како би се терет кривице за почетак рата пребацио српској страни. На жалост, а и на српску срамоту, ова подваљена тврдња се удомаћила као што видимо у српској штампи, и у чланку којим је аутор отворио тему. И не само то, исто имамо и у српској википедији, у српској енциклопедији (овдје) је то већ коректније обрађено.
Pa direktni povod Austrougarskoj...
 

Back
Top