Mislila sam pjesme pisati duže i više od nekih posebnih trenutaka i samo u njima posebnima. Poezija je u meni ono nešto, veće od mene same. I baš moje.
Nije mi, osjećam, sudjeno u punom, apsolutnom smislu predavanja životu. Ovladala je mnome, ali nije mi ju život dao cijelu. Valjda nije moglo biti...
Ne mogu je živjeti - ne i umrijeti - kao što mnoge duše jesu. Dala mi je mnogo, otkrila i spoznala, a ja njoj mnogo manje od onoga što imam i znam.
Pali me veliko, životno, putovanje, i mali trenuci sreće
darovanih kapi vremena i mjesta. Ali, samo nam zvijezde suditi mogu jer beskonačno su, pa ne treba mnogo da bi nas otkrile. Onda je jedino važno, kakvi smo
Nije mi, osjećam, sudjeno u punom, apsolutnom smislu predavanja životu. Ovladala je mnome, ali nije mi ju život dao cijelu. Valjda nije moglo biti...
Ne mogu je živjeti - ne i umrijeti - kao što mnoge duše jesu. Dala mi je mnogo, otkrila i spoznala, a ja njoj mnogo manje od onoga što imam i znam.
Pali me veliko, životno, putovanje, i mali trenuci sreće
darovanih kapi vremena i mjesta. Ali, samo nam zvijezde suditi mogu jer beskonačno su, pa ne treba mnogo da bi nas otkrile. Onda je jedino važno, kakvi smo
